'Jesi li ti to trudna?', 'Kada će beba?', tek su neka od pitanja s kojima se susreću brojne žene, a koja većini njih - smetaju. Jedna od njih je i domaća glumica Marijana Mikulić. Ova 38-godišnjakinja, naime, nedavno je na društvenim mrežama otkrila kako joj je dosta takvih pitanja s kojima se susreće zbog - trbuščića. U razgovoru za Story.hr simpatična Marijana sada je otkrila kako reagira na takve komentare i pitanja, povrijede li ju, ali i smatra li jesu li muškarci privilegirani što se tiče osuda na temelju fizičkog izgleda.
S kakvim ste se sve komentarima/pitanjima/situacijama susreli?
Takve sam građe da imam istaknutiji trbuh, oduvijek, još od djetinjstva.
Takve sam građe da imam istaknutiji trbuh
Nikad nisam bila baš mršavica, ali u mojim mršavijim i debljim fazama trbuh je uvijek bio postojan. I samim time što nisam cijela tako zaobljena, to daje ljudima, eto, motivaciju da me pitaju jesam li u drugom stanju. Ili da me čak ni ne pitaju, nego jednostavno čestitaju i zažele da ovaj put bude curica.
Kako reagirate? Što odgovorite, ako uopće odgovorite?
Pa ovisi, od nekih čak ispadne simpatično, ovisi valjda i od mog trenutnog raspoloženja. Ali kada imaš stresan dan, tjedan, mjesec, i jedva stižeš disati, ali se trudiš, uza sve obveze oko djece i posla, i paziti na prehranu, i vježbati. I tako zadovoljna da sve stižem, i vidim i rezultate svog truda, a onda netko pita,onako usput, je l' to opet čekamo prinovu. Znam čak reći bezobrazno: ne samo sam debela. Iako nisam. Nikada nisam ni bila. Ali valjda, kao, ja sam žena, majka, pa ako imam trbuh nema što biti nego opet čekam prinovu. A moj trbuh je oduvijek bio istaknutiji, jednostavno sam tako građena.
Što Vam najviše smeta u vezi takvog zadiranja u privatnost?
Ma što se tiče tog zadiranja u privatnost, to mi je pak potpuno još drugi par rukava koji me smeta. Taj odnos ljudi prema javnim osobama, kao da smo mi bez osjećaja. Samo zato što nas znaju s televizije, iz novina, misle da nam mogu dobacivati usput komentare, kao da nismo osobe od krvi i mesa. Misle da nam imaju pravo pisati svakakve kometare na društvenim mrežama. Znam proći kroz plac s djecom, i one koje znam već iz viđenja pozdravim. A onda drugi viču za mnom „vidi ju, ne pozdravlja. Vidi glumice“. Kao da sad jer sam javna osoba ja trebam kroz plac ići kao Papa s dignutom rukom i svima kimati. Pa ja sam samo žena koja je došla na plac, kao i sve druge, pozdravljam sve koje znam, idem kod svojih dobavljača povrća, svog mesara... Sad sam načela neku potpuno drugu temu hahaha.
Povrijede li Vas ikada takvi komentari i utječu li na Vaše samopouzdanje?
Pa mene više povrijedi takav neki odnos, pogotovo kada sam s djecom pa ne želim niti svašta odgovoriti, a često im ne bude jasno što ti ljudi žele ili zašto su rekli nešto što već kažu. A imam već prilično i godina i toga iza sebe da bi takvi ljudi i komentari dirali moje samopouzdanje. Uostalom, sigurno puno puta to ni ne dolazi iz zlobe nego iz neznanja. Ali kao što sam rekla, i ja sam samo čovjek od krvi i mesa, i ne da mi se, jednostavno mi se ne da nekada da mi se nešto dobacuje a da ne odgovorim.
Smatrate li da su muškarci privilegirani što se tiče osuda/pitanja na temelju fizičkog izgleda i zahtjeva koje društvo stavlja pred njih, u usporedbi sa ženama?
Mislim da jesu, jako. Od toga da im se tolerira i višak i manjak kilograma, i ožiljak, i slično, što se ženama često pripisuje kao nedostatak. Ne vidim baš često natpise da je neki muškarac skinuo xy kilograma i sad izgleda bolje nego ikada, dok je sa ženama to često slučaj. Ili da se neki muškarac pomladio ili njeguje ne znam čime da bi izgledao tako poželjno. A od žena se često očekuje, pa i mi same sebe onda često stavljamo pred sebe takve ciljeve - biti lijepa, njegovana, dotjerana, a raditi, a znati skuhati, nikad se ne žaliti... Ma dokle više. Imam pravo biti i žena i mama, i raditi, i jesti, i vježbati, ali i biti i umorna, i plakati, i požaliti se. Pa nismo strojevi.
Što biste poručili ženama koje su se našle u sličnim situacijama, a možda nisu 'jake' kao Vi, pa ih ti komentari više diraju i povrijede?
Treba svakako raditi na vlastitom samopouzdanju, na prihvaćanju same sebe sa svime, i onime što nam se sviđa na nama, ali i onoga što nam nije baš naj. I uvijek imati na umu- zdravo tijelo je nešto na čemu trebamo biti beskrajno zahvalne. Njegovati svoje zdravlje, kako fizičko tako i psihičko, i okružiti se s malo ljudi, ali koji vrijede i vole nas takve kakvi jesmo. A sve ostale pokušati ignorirati koliko ide, i sjetiti se da često ti komentari dolaze iz neznaja, ograničenosti isl. Onda ih bude lakše otrpiti.
