Iako joj je tek 28 godina, mlada osječka kantautorica Mia Dimšić odlučila je napraviti hrabar potez i iz glazbenih voda prijeći i u one književne. Naime, Mijin književni prvijenac uskoro bi trebao ugledati svjetlo dana, a u njemu, kako nam je otkrila, priča o trenutcima koji su joj obilježili djetinjstvo i doveli ju do ovoga gdje je danas. Kako se rodila ideja za knjigom, što o istoj misle njezini najbliži, ali i znači li ovo da ćemo u budućnosti glazbenicu moći pratiti i u ulozi književnice, Mia je otkrila u razgovoru za Story.hr.
Nedavno ste obznanili kako ste napisali knjigu koja bi uskoro trebala ugledati svjetlo dana. O čemu se radi u knjizi?
Knjiga je, najkraće rečeno, priča o mom odrastanju i putu koji me vodio prema glazbi i pisanju od malih nogu. Prate ju brojne uspomene koje sam zapisivala od osnovne škole te za potrebe priče iskopala iz starog školskog ormarića u kući u Osijeku.
Kako ste došli na ideju pisanja knjige? Je li to bilo nešto što ste dugo planirali ili se ideja rodila slučajno?
Karijera me dosad naučila da su potezi kojih se na prvu pribojavam najčešće baš ono što trebam napraviti
Na ideju je došao moj izdavač Neven Kepeski iz MB Books-a i ideju prenio mom menadžeru koji ju je zatim prenio meni. Bilo je to negdje početkom ovog ljeta i bilo mi je jako zanimljivo čuti taj prijedlog zato što sam prije toga dugo govorila da ću kad-tad napisati knjigu, ali sam ipak uvijek mislila da će to biti puno kasnije ili da će knjiga imati neku fiktivnu radnju. Prva reakcija mi je bila da baš i nisam sigurna je li vrijeme, ali karijera me dosad naučila da su potezi kojih se na prvu pribojavam jer su van moje zone komfora najčešće baš ono što trebam napraviti pa nisam ništa kategorički odgovorila nego sam si uzela malo vremena za razmišljanje. Preokret u mojoj glavi dogodio se kad sam nekoliko tjedana nakon toga stigla kući u Osijek i sjetila se da mi je školski ormarić pun raznoraznih zapisa od osnovne škole nadalje. Vodila sam dnevnike, pisala pjesmice, citate, misli, čuvala pisma i slično i kad sam to sve pregledala, ideje su počele samo iskakati. Tad sam shvatila da je upravo sad pravi trenutak jer ove godine, za promjenu, imam vremena u potpunosti se tome posvetiti. Krajem devetog mjeseca sam počela i do 1.11. je prva verzija teksta bila spremna.
S obzirom na to da ste rekli da knjiga sadrži crtice iz vašeg života, uspomene, je li riječ o autobiografiji? Većina autobiografiju piše u nekim malo poznijim godinama, vi ste još mladi, tek vam je 28 godina, što biste onda u tom slučaju izdvojili kao možda neki ključan trenutak ili događaj u dosadašnjem životu koji 'zaslužuje' da se o njemu piše u knjizi?
Da sam se dosad zaustavljala kad god bi mi palo na pamet nešto negativno što bi netko mogao reći, nikad ne bih izbacila nijednu pjesmu
Izbjegavam koristiti termin 'autobiografija' upravo zato što djeluje strašno ozbiljno i stavlja stvari u usko definiranu žanrovsku 'ladicu', a to mi se ne sviđa ni u glazbi ni u pisanju. Pjesma je jednostavno pjesma isto kao što je priča jednostavno priča. Ili osjećaš da te nešto u njima pokreće i blisko ti je ili ne. Osim toga, naravno da sam očekivala komentare u stilu 'premlada si', ali da sam se dosad zaustavljala kad god bi mi palo na pamet nešto negativno što bi netko mogao reći, nikad ne bih izbacila nijednu pjesmu. Ljudi koji žele reći nešto negativno uvijek će reći nešto negativno, što god mi napravili da im udovoljimo, ali isključivo zato što na nas projiciraju vlastita nezadovoljstva i frustracije. Upravo o takvim stvarima i govorim u knjizi kroz neka iskustva iz djetinjstva i s početaka karijere. Znam da me velikim dijelom prate djeca i tinejdžeri i želim im poručiti neke stvari koje bih voljela da sam shvatila u svojim pubertetskim godinama, a najbolji način je vlastitim primjerom. Mislila sam da ništa ne valja, da nikad neću imati ono što želim, i trebalo je proći neko vrijeme da shvatim da se samo trebam opustiti i voljeti život i sebe takvu kakva jesam i sve će doći na svoje. Zaslužuje li išta od toga svoje mjesto na papiru, najbolje će, kao i uvijek, prosuditi publika.
Jesu li obitelj i prijatelji dobili uvid u knjigu? Kakve su reakcije?
Neki jesu, neki nisu. Mama se, naprimjer, izjasnila da želi vidjeti tekst zajedno sa slikama i kompletnim sadržajem kad sve bude gotovo da si ne pokvari iznenađenje, moj menadžer je sve čitao dok sam pisala kao i izdavač i nekim prijateljima koji se također bave pisanjem sam pokazala odabrane dijelove. Svi su rekli da osjete da sam to baš ja, bez puno cenzure, a to mi je bilo jako važno. Naravno, i sama sam tijekom pisanja učila i tek sad možda vidim neke stvari koje bih drugačije, a za nekoliko godina će ih biti još i više, ali to mi u ovom trenutku nije važno jer je ovo moja prva knjiga i prirodno je i poželjno da se to vidi i osjeti.
Kada će knjiga ugledati svjetlo dana?
Trenutno je u završnoj fazi prije samog tiskanja pa očekujem da će biti vani sredinom dvanaestog mjeseca.
Planirate li u budućnosti nastaviti s pisanjem? Možemo li očekivati još neke književne uratke?
Otvorena sam za bilo što što me u tom trenutku pokreće
Jako bih voljela jer mi je ovo iskustvo bilo baš čarobno. Voljela bih se okušati u što više različitih formata, možda napisati neku potpuno fiktivnu priču, možda pisati poeziju, možda mjuzikl koji bi spojio ljubav prema pisanju teksta i glazbe u jedno... otvorena sam za bilo što što me u tom trenutku pokreće i ispunjava kao što je to učinila ova knjiga, ali sve to, naravno, samo ako osjetim da je došao trenutak i da to stvarno želim.
