Legendarna pjevačica prisjetila se kako joj je Božjom voljom bio spašen život
Izvor: Story arhiva
Nezamjenjiva i jedinstvena glazbena umjetnica, 82-godišnja Tereza Kesovija, posjetila je na blagdan Sv. Vlahe Konavle i Dubrovnik, mjesta njene mladosti. Sjela je s dvije prijateljice u automobil i otišla na procesiju, a pritom se prisjetila strašnog razdoblja Domovinskog rata i trenutka kad je jedva izbjegla smrt dok je bježala od velikosrpske agresije.
'Kad smo došli u Cavtat, sjetila sam se kako sam spašena Božjom voljom. Bio je to moj jaki krik, rasplakala sam se kad sam se sjetila. Prolazili smo kraj uvale Tiha, bilo je to 1991. godine. Iz kuće sam uzela samo jednu torbu, što je uopće moglo i stati u nju. Na sebi sam imala bijelu jaknu, sinovu, možda me ona i spasila', započela je Tereza te je zatim opisala susret s neprijateljskom vojskom.
Izvor: Grgo Jelavic/PIXSELL
Kad se sjetim takvih stvari, ono dijete u meni zaplače
'Bila sam u konvoju s promatračima, u kombiju između dva tenka, a zlokobne topovske cijevi bile su posvuda, pješadija razularena. Zaustavili su nas, a prljavo strašilo uperilo je prst u mene. Tad je jedan Englez rekao da sam s njima i da me puste. Imala sam i velike naočale jer sam ranije bila na operaciji očiju i valjda me nije prepoznao. Nedugo potom spalili su i moj dom. Kad se sjetim takvih stvari, ono dijete u meni zaplače', prisjetila se pjevačica u razgovoru za 24 sata.
Izvor: Story
Nedavno je glazbena diva bila i na području stradalom u potresima, bez pompe i pažnje novinara. Išla je pomoći ljudima, dati nadu, utjehu. Rekla je kako se treba nadati boljem, ulijevati ljudima kap po kap hrabrosti, onda će živnuti i osmisliti nešto dobro. Otkrila je i kako će uskoro u Zagrebu dobiti francusko odlikovanje za doprinos u odnosima u kulturi Hrvatske i Francuske.
Izvor: Story
Za samu predaju Zlatne medalje pričekat će neka bolja vremena, odnosno bolju epidemiološku situaciju, pa da joj se uruči, rekla je, dostojanstveno i pred auditorijem. Kazala je kako joj je drago zbog nagrade, ali se ne hvali time i nema razloga živjeti u oblacima. 'To je kao kad sam ovdje kao mala dobila od majke haljinu ili vestu, pa sam sva sretna ispitivala sve oko sebe je li lijepa. Ova nagrada mi je ista, dođe mi kao dječja radost. A to dijete u meni je i dalje malo šašavo, i dalje volim čuti dobar vic, družiti se s dragim ljudima i našaliti se', rekla je.