Na Europskom rukometnom prvenstvu, gdje je hrvatska rukometna reprezentacija uzela broncu i tako ispisala povijest, ime koje se istaknulo je itekako Josipa Mamić. Djevojka koja doslovno živi rukomet, ponovno je pred zidom. Naime, nedavno ju je snašla još jedna ozljeda koljena, ovog puta druge noge. Nažalost, nakon toga je uslijedila operacija, a sukladno tome i oporavak. Josipa je unatoč svemu i dalje pozitivna, a kako joj je gledati naše rukometašice trenutno, kada je ona daleko od terena, otkrila nam je u razgovoru.
Kako ste danas (psihički i fizički), znajući da ćete cure gledati iz drugog ugla? Hoće li biti teško?
Pa evo moram priznati da je teško. Htjela bih biti tamo i igrati, uživati skupa s njima ali nažalost nije moguće. Pratit ću utakmice naravno, nadajući se opet lijepim potezima i dobroj igri.
Možete li nam ispričati što se dogodilo s koljenom?
A moja koljena, staklena koljena hahah. Ništa evo, svi već znaju da sam dva puta operirala lijevo koljeno, prednji križni ligament dva puta... Sada je desno koljeno popustilo, ista ozljeda. Nakon EHF Europskog kupa u Grčkoj, vratila sam se u Lijepu Našu i na prvoj domaćoj utakmici zaradila ozljedu.
Kako napreduje oporavak?
Oporavak napreduje dobro, uz puno muke i problema koji su me snašli u prva dva mjeseca, ali ide nekako. Radim vježbe, štake nemam, Bogu sam zahvalna na tome.
Našalili ste se da ste zbog operacije ušla u All-Star Team ACL-a... Kako ostajete pozitivni unatoč svemu?
Pa mislim realno, trebalo je sakupiti ove tri operacije, nije to lak posao, stvarno sam si dala truda hahah...Jednostavno, šala na vlastiti račun me gura kroz rehabilitaciju. Ne želim nikakvu depresiju, žaljenje...Treba raditi jako i uz smijeh, samo to će me odvesti na teren.
Pa mislim realno, trebalo je sakupiti ove tri operacije, nije to lak posao, stvarno sam si dala truda hahah
Jeste li se čuli s curama prije utakmica koje ih očekuju? Jeste li im dali neke savjete?
Čula sam se s nekima, prije svega s mojom Emom Guskić, prijateljicom iz kluba. Jako bih voljela da dobije priliku zaigrati, da pokaže što zna i može. Savjete im nisam iskreno davala jer ne volim ni ja da mi mudruje netko tko nije prisutan haha.
Koji je Vaš idući korak?
Plan mi je oporaviti se što prije, biti u pogonu s ekipom u devetom mjesecu, igrati početkom desetog mjeseca. Ne želim ništa brzati, ni na silu raditi, ali dat ću sve od sebe da budem spremna. Ništa drugo mi nije trenutno u glavi ni ispred toga, potpuno sam posvećena oporavku.
Neki bi na Vašem mjestu odustali. Vidite li se i dalje na terenu, nema odustajanja?
Svjesna sam da neki bi i malo me to zabrinjava, koliko daleko u krajnost mogu ići haha. Očito volim samoj sebi bol nanositi. Vidim se na terenu, naravno, apsolutno želim ponovo onaj stari dobar osjećaj s utakmice. Obitelj, dečko Ivan, prijatelji, svi oni vjeruju u mene i bodre me. To tjera i mene da mislim pozitivno, vjerujem i radim, jer kako kažu, netko gore to vidi sve.
