Koliko si puta u životu čula da si prestara ili predebela? Koliko desetljeća predugo to slušaš? Ja gotovo dva. Sjećam se sebe kao nesigurne četrnaestogodišnjakinje pune planova, snova, kako brojim dane (i kilograme) do cilja. Koliko sam samo žurila prema toj dugo željenoj 18. godini koja je, naivno sam mislila, uvod u primamljivi svijet odraslih. Godina kada snovi postaju stvarnost i kada tvoje proporcije 90-60-90 prestaju biti odvratni predmet mržnje i poruge u svijesti okoline te postaju ‘idealne’ i ‘legalno poželjne’.
Vjeruješ da ulaskom u svijet odraslih dolaze odobravanje, razumijevanje i prihvaćanje. U svijetu odraslih nisi naporan ‘weirdo’ jer nosiš pepeljarke nego ‘sexy brain’, nisi ‘kreza’ jer imaš razmaknute zube kao Madonna nego ‘samosvjesna kulerica’, nisi ‘odrpanka’ jer ne nosiš brendiranu odjeću nego žena sa stavom i stilom. Ne shvaćaš da je vrijeme prije 18. godine samo priprema za još gori, okrutniji svijet, svijet u kojem još više mrzimo različitosti, hejtamo svaki milimetar manjka i viška, nedostatke i ostatke, ne volimo ljude ni sa ni bez brendova. Ne volimo ljude. Preziremo sve ono što nismo mi, a pritom mrzimo i sami sebe. Živimo da bismo mrzili. No složit ćete se da je većina hejta ipak rezervirana za žene. Osim onih standardiziranih, pomalo i anakroničnih uvreda na ‘k’ i ‘d’ namijenjenih uglavnom nedostižnim ženama sa stavom, sve popularniji su i age te body shaming. Nerijetko takve nimalo konstruktivne opaske dolaze upravo od žena koje će zajedljivo primjećivati i ono čega ima i ono čega nema, što zbog straha od ugroze što zbog želje za usporedbom, a potom i samopotvrdom vlastite vrijednosti.
Muškarcima pak nije potrebna samopotvrda ni potvrda vlastite vrijednosti. Njihova ljepota, šarm, intelekt, godine i centimetri uvijek su oni idealni. Oni su bogovi seksa, zavođenja i humora. Vrhunac muške evolucije. Njihova tijela, premda su daleko od apolonskog, zapravo su puno sadržajnija. Omnipotentni, mali ili veliki hramovi, izvori su dotad neviđenog, kolosalnog zadovoljstva u koje puštaju samo odabrane, posebne, zaslužne, vrijedne njihove najmanje pažnje. Sretnice, ako se pokažu dovoljno dobre, možda će biti pošteđene kritika na račun izgleda, godina i debljine. Mi ostale, nesretnice, stare smo, ružne i debele, sise nam vise, kao i guzica koja je istodobno i velika i mala, i ružna i mlohava. I da, ne bi nas dodirnuli ni štapom, niti bismo poslužile kao naslonjač za bicikl. Osim pretpostavke apsolutne poželjnosti kod svake žene, podrazumijeva se da mi neprimjerene njihovim hramovima žudimo barem za štapom, biciklom ili uvredom.
Možda se varam, ali nikad nisam čula da ijedna žena koristi sličnu konstrukciju kako bi dočarala odbojnost prema muškarcu. Žene se ne bave odbojnim muškarcima. Žene se ne bave čak ni privlačnim muškarcima. Žene se bave vlastitim muškarcem. Drugi muškarci ih ne zanimaju. Najbolje i najtočnije to vam otkriva pretraživač Instagrama. Moj Instagram explorer otkrit će o meni da volim lijepe žene, odjeću, cipele, jogu, šminku, hranu i recepte. Većina ženskih profila otkrit će da se žene radije bave drugim ženama nego muškarcima uopće, kao što će i većina muških profila otkriti da se muškarci radije bave ženama različite dobi i konfekcijskog broja. Često se najintenzivnije bave baš nama, starima i debelima. Ne bi nas častili štapom, samo svojim dragocjenim vremenom, a imaju ga napretek. I ponekad se uhvatiš da te ljute svojom pažnjom. Ne zato što te mogu povrijediti. Njihovo bivstvo, na sreću, daleko je od tvoga. Ne mogu ni poljuljati tvoje samopouzdanje jer znaš da si prekrasna u konfekcijskom broju 38 kao što bi bila i u ostalim brojevima. Također znaš da si sa svakom novom godinom bogatija i ljepša za nova iskustva. Možda si samo ljuta kad se prisjetiš kako si u mladosti mrzila svaki dio sebe, učestalo svjedočeći muškim opservacijama o ženskoj nesavršenosti.
Ne želiš dopustiti da ijedna djevojčica sumnja u sebe i svoju ljepotu zato što joj je neki nesigurni, povrijeđeni mamlaz natuknuo da je ružna, debela, da ima rok ‘upotrebljivosti’. Ne želiš djevojčice i žene koje bježe od ljudi i fotoaparata i režu se s fotki i od svijeta jer smatraju da su ružne. Mi samilosne rijetko ‘diramo’ muški rod. Uvijek nađemo opravdanje za njihove postupke i nedostatke. Sigurno je nesretan, povrijeđen, usamljen. Pa nije lako bogovati i popovati sam u svojim ‘raskošnim’ praznim hramovima. Ili ga je, pak, majka uskratila za sisu i tu emotivnu komponentu pa nikako da nauči uspostaviti povezanost sa ženskim rodom. No ponekad im treba dati do znanja da je ova stara, debela, mlohava, ružna, celulitna stražnjica voljena i savršeno zadovoljna baš takva. Poručila bi im i da je poljube, ali to neopisivo zadovoljstvo ipak prepušta samo svom muškarcu koji s velikim obožavanjem to čini i divi joj se čak više od nje same.
