Danijela Dvornik spremna napustiti Zagreb: 'Treba se odvažiti'

Postoje dvije vrste ljudi: oni koji vole biti sigurni i provesti cijeli život na jednoj lokaciji i oni koji se kroz život sele nekoliko puta i vole istraživati nove prilike. U ovu drugu skupinu spada blogerica Danijela Dvornik koja je do sada u svome životu živjela u Splitu, Zagrebu i na Braču. U ovaj niz bi se uskoro mogla nadodati i Istra, koju 'pikira' otkako je ondje odselila njezina kći Ella Dvornik sa suprugom Charlesom i njihovim djevojčicama, Balie i Lumi. Što ju je dovelo do toga da počne aktivno razmišljati o prodaji stana u Zagrebu, koje je sve uspomene ovdje stvorila, ali i zašto vjeruje da joj treba promjena, simpatična je Danijela otkrila za Story.hr.

Je li odlazak Elle i unučica glavni faktor u ovom razmišljanju?

Kad je Ella odlučila skrasiti se u Istri, uhvatila me panika jer kako ću ja sada s Brača u Istru, nije to baš tako blizu za brzinske posjete. Ali njima se sviđala Istra i ja sam prihvatila tu činjenicu. Ipak je to njihov život i njihov odabir. A opet, bilo mi je drago što ću sada češće moći doći do Istre koja je zaista lijepa, posebno unutrašnjost Istre koja mi je stvarno prekrasna.

Sviđa Vam se Istra?

Kad sam došla kod Elle u njenu kuću u Istri , baš sam bila sretna jer sam shvatila da će djeci tu biti fantastično. Šetajući kroz mjesto, mogla sam se zamisliti u nekoj maloj kamenoj kućici s vrtom kojih ima po Istri. Obožavam koncept male kuće i nekako odmah zamišljam kako bi to mogla urediti. Tako bi imala svoj kutak kad dođem u posjetu. A moglo bi se iznajmljivati.

Znači li to da Vam je Zagreb dosadio?

Zagreb mi je postao stresan, sate i sate provodim u prometnim gužvama, za sve trebam sjesti u auto. Zadnjih godina sam organizirala život u kvartu, tako da mi je odlazak u centar bio cjelodnevni izlet. Volim Zagreb, ali mislim da ga ne konzumiram dovoljno u onoj mjeri kojoj bi trebala i da mi sada više odgovara neka manja sredina.

Ipak Vas vežu brojne uspomene koje ste stekli u 30 godina. Što biste od njih izdvojili?

U Zagreb sam došla s Dinom 1989. godine jer je njemu bilo lakše zbog posla, bili smo mladi i bijeg od Splita nam se činio kao neki novi početak zajedničkog i samostalnog života. Tu se i Ella rodila. Puno uspomena dijelim sa Zagrebom i teško mi je sve nabrojati. Uostalom, uvijek ću mu se rado vratiti kad osjetim potrebu. Pa nije na kraju svijeta.

Vidimo da se slažete s poznatom rečenicom da je najbitnije 'živjeti sada'. Što su Vam takve misli dobrog donijele kroz život?

Ja mislim da su promjene jako dobre za život jer vam one daju neki novi vjetar u leđa. Treba se odvažiti i krenuti u neku novu životnu avanturu, živjeti sada u ovom trenutku. Ne valja biti zatočen u prošlosti ili vezan za jedno mjesto. Uvijek sam se divila ljudima koji su takve odluke donosili, mijenjali kompletne živote za 360 stupnjeva i takvi ljudi su puno sretniji od onih koji stoje na jednom mjestu.

Mnogi maštaju o tome gdje će doživjeti starost. Gdje se vidite 'po stare dane'? Je li to Vaša prekrasna kuća na Braču ili nešto drugo?

Za sada mi je lijepo na Braču, uživam u svakom danu i godišnjem dobu, jedino mi fale unučice i to jako. Gdje ću biti za 10 godina, ne znam. Ne razmišljam o tome. Možda sve prodam i odem na Bali. Pokušavam zaista živjeti u skladu s trenutkom i uzeti od života što više mogu. Rekao bi moj Dino: 'Dok drugi trče okolo bez pravog razloga, za mene svijet je lopta šarena'.