TONČI O POP MISI: 'Prirodno je da se čovjek s godinama okreće duhovnosti'

Pop misa Mediterana’, jedinstveni pop-sakralni koncert, u Galeriji Meštrović bit će pretpremijerno izvedena 5. kolovoza u sklopu Splitskog ljeta. Sastavljena je od tri dijela - ‘Mise Mediterana’ i ‘Ave Marije’ koje je napisao Tonči Huljić te ‘Dies Irae’ koje je napisala, orkestrirala i otpjevala Hana Huljić uz pratnju ženskog zbora. Gledatelji će zbilja imati priliku uživati u jedinstvenom glazbenom spektaklu kojim orkestrira Nenad Šiško. Bit će izvedena u postavi s Tončijem Huljićem i instrumentalistima Madre Badesse te orkestrom i zborom koji će ujedno izvoditi i scenske pokrete. U povodu toga razgovarali smo s idejnim začetnikom i jednim od tvoraca ‘Pop mise Mediterana’.

Story: Je li taj projekt ispunio vaša očekivanja? Planirate li je nastaviti razrađivati?
U ovoj fazi u potpunosti je ispunila moja očekivanja, jer je sljedeća faza unplugged verzija. Sada su tu sintesajzer, kompjutori, orkestar i tri solista - Lorena Bućan, Hana Huljić i Karlo Vudrić. Sljedeća dva kraka ‘Pop mise Mediterana’ su kompletno orkestralna verzija, s obzirom na to da izdavači već imaju orkestre koji su željni takvog sakralnog zvuka.

Story: Što vas je privuklo sakralnoj glazbi? Zašto ste htjeli napraviti spoj pop i sakralne glazbe?
Narudžbe su civilizacijska tekovina glazbe. U srednjem vijeku, čak i u 19. stoljeću, glazba je nastajala isključivo putem narudžbi, a naručitelji su uglavnom bili crkve, kraljevi, knezovi... Skladatelji su bili sretni ako bi im se pružila prilika da netko od njih naruči neko djelo. Naravno da je i meni to bio izazov, jer me obično više ništa ne zanima. Prirodno je da se čovjek s godinama okreće duhovnosti, tako da je ovo prirodan put - postavljati sve veće izazove pred sebe. Ova je misa već dobila verifikaciju i već je arhivirana u Vatikanu.

Story: Vaša kći Hana napisala je, orkestrirala i otpjevala treći dio koncerta. Ima li ‘vaših prstiju’ u njezinu radu? Pomažete li si međusobno?
Ako netko nekomu pomaže, onda ona pomaže meni. Mama piše tekstove, djeca su skladatelji, a počinju pisati i svoje tekstove. Kod nas u obitelji postoji pravilo da nitko nikome ne pokazuje što radi dok ne bude gotovo, osim ako netko ne dođe i pita: “Imam dilemu, što mislite?” U tom slučaju razgovaramo i diskutiramo. Kad je o Haninu dijelu mise riječ, nisam čuo nijednu notu dok nije došla s miksanom verzijom.