'NIJE IMALA NIKAKVIH ŠANSI DA PREŽIVI': Brak Olivere i Đorđa bio je nesalomljiv, zajedno su proživjeli najtežu situaciju

Pjesme Đorđa Balaševića desetljećima slove kao najljepše ljubavne pjesme, te se slušaju i nakon njegove smrti koja je rastužila tisuće fanova diljem regije, a većina njegovih romantičnih stihova posvećena je samo njoj- njegovoj Oliveri.

Jedna od prvih pjesama u kojoj je progovorio o njihovoj ljubavi bila je 'Provincijalka', a Olivera je jednom prilikom opisala kako se sve događalo upravo onako kako je to u pjesmi i opisano.

'On tvrdi da je ta pjesma vezana za ovu sobu. Ja znam da sam za stolom čitala bilješke s predavanja, spremala ispit i gledala često kroz prozor čekajući kada će se pojaviti. Tada mobilnih telefona nije bilo, pa je Đole zviždao pod prozorom. Taj zvižduk i danas koristi kad negdje zalutamo u nekom gradu ili shopping centru. Kada bih čula njegov zvižduk, brzinom svjetlosti bi potrčala kroz hodnik da ga vidim, tako da je ta pjesma to na vrlo lijep način ispričala', rekla je ona.

Zanimljiva je priča kako ju je Đorđe zaprosio, bez velikih priprema i pompoznih riječi, učinio je to telefonski.

Jedne godine je otišao na ljetovanje u Umag, gdje je shvatio da mu Olivera nedostaje. Nazvao ju je s recepcije hotela i pitao hoće li se udati za njega. Nije stigla ni odgovoriti, a on je sjeo u golf i vozio do Zrenjanina.

1981. su se vjenčali, ali nisu radili veliko slavlje jer je pjevačeva majka preminula godinu dana ranije. Tad su već imali prvu kći, Jovanu.

Olivera je jednom prilikom za srpske medije otkrila kako su uspjeli zakasniti na vlastito vjenčanje.

'Kasnili smo na vlastito vjenčanje, tada je Jovana već bila rođena, kada smo se vjenčali, i ja sam zbog albuma za djevojčicu i slike željela biti u bijelom, mislim da je to san svake djevojke, a Đole je bio neposredniji, on je imao traperice i prsluk, tenisice, naravno, i stavio je bedž - Muppete. Zašto da ne? Pa to je on, na sve drugo ne bih pristala', govorila je ona.

Dodala je da je imala veliku tremu, a da se njen budući suprug i u tom času- šalio.

'Ja sam imala užasnu tremu, a Đorđe je pričao viceve čak i na svojoj svadbi. Kada su se otvorila vrata kod matičara i začuli se zvuci Svadbenog marša, dočekali su nas matičar i njegova asistentica s lentama, a Đole je to prokomentirao: 'Oho - vidi, Miss i prva pratilja!' Kad su pitali ima li tko što prijaviti, on je matičaru pružio ključeve od automobila i rekao da nešto nije u redu s ler-gasom, auspuh nešto ne radi dobro’, ispričala je Olivera.

Nakon Jovane, stigla je još jedna kći Jelena, a zatim i sin Aleksa. 1998. godine obitelj je prolazila kroz jako teško razdoblje. Njihova kći Jelena stradala je u prometnoj nesreći i zamalo umrla, a iako su prognoze bile loše, u ožujku 1999. uspjela je iz bolnice izaći na vlastitim nogama.

‘Nitko vas ne priprema na to. Uz tih jedan posto kasnije, Jelena u prva tri dana nije imala nikakvih šansi da će preživjeti. To je takvo iskušenje koje vas prekali, ali, vjerujte mi, kad sve prođe, kako god, a pogotovo što smo imali božju pomoć pa je to sa svima nama izašlo na dobro, ipak vas to ošteti, dezorijentira, samelje... I nakon te četiri godine, koliko je trajao njen oporavak i naša maksimalna pažnja, koncentracija, kao da hodate po papiru, da ne narušite tu nježnu, tananu, psihu šesnaestogodišnjakinje’, ispričala je o kćerinu oporavku Olivera.

Oliveri je njen Đole posvetio mnogo pjesama, među ostalima i jednu koja nosi njeno ime (a uz koju je i pokopan), a osobito je romantična skrivena poruka na njegovom albumu Dnevnik starog momka.

Jedna od urbanih i nikad potvrđenih kuloarskih legendi kaže da je album nastao tijekom njihove bračne krize.

Ako niste znali, na tom albumu postoji 12 pjesama koje nose imena žena. Poredane su tako da njihova početna slova tvore rečenicu 'Olja je najbolja'.