VANDA WINTER O KARIJERI I SINU ZA STORY: 'Javno se pojavljujem onoliko koliko to meni odgovara'

Žena prepoznatljiva po svojoj riđoj kosi, urezala se u sjećanje svojim glumačkim talentom u mnogim serijama i kazališnim ulogama.

O nelagodnim situacijama na sceni, ulogama i predstavama, sve do promjene imidža, razlogu o izbijanju iz medija, izazovima u majčinstvu i željama za svoju obitelj, razgovarali smo s glumicom i pjevačicom Vandom Winter.

Story: Vi ste uspješna glumica koja ujedno vodi i pjevačku karijeru. Kada bismo vam rekli da odaberete glumu ili pjevanje, a pritom trebate se odlučiti za jedno, što bi bio vaš izbor?

Stalno sam angažirana u svojoj Komediji koja uz dramski, njeguje i glazbeni repertoar, pa srećom nikada nisam morala birati između kazališta i glazbe. Afirmirala sam se njegujući oba aspekta i nemam zbog toga problem identiteta, ako ste na to ciljali. Naprotiv, mislim da imam veću širinu, a i tu samosvijest s godinama nosim sve bolje!

Story: Koliko je zahtjevno biti uspješna glumica kao vi i uživate li u poslu?

Ovisi što za koga predstavlja uspjeh. Raditi svoj posao kvalitetno i predano, uvijek je zahtjevno. U ovim zahtjevnim vremenima, doduše, kada umjetnost više nije samo sublimacija onoga što smo proživjeli, nego je takoreći 'umjetnost' za umjetnike uopće preživjeti, ni samo poimanje uspjeha više nije ono što je bilo. Iz svoje perspektive mogu reći da nikada nisam spremnije uživala u svom poslu i svakoj prilici koja mi se pruži.

Story: Jeste ikada odbili ulogu?

Jesam, nekoliko puta, razlozi su bili različiti.

Story: Koja uloga vam je ostala u najljepšem sjećanju?

Daleko više ih je ostalo u lijepom sjećanju, nego u onom manje lijepom, pa bi nabrajanje moglo krenuti unedogled. Mislim da imam lijep pogled unatrag!

Story: Najaktualnije predstave u kojima igrate su 'Korak po korak' i 'Bila je to ševa'. Možete li nam ispričati nešto više o predstavama?

Obje su komedije, obje se sastoje od tročlanog glumačkog ansambla i obje sam, budući da su mi došle uzastopno, igrom slučaja morala svladati u samo mjesec dana, tako da su procesi rada na jednoj pa na drugoj, na momente nalikovali adrenalinskim vožnjama.
'Korak po korak' uz podnaslov 'Žene na rubu provalije' P. Quiltera, a u adaptaciji i režiji Marka Torjanca, nastala je u koprodukciji kazališta Komedija i Planet Art i radi se o duhovitom, emocijama nabijenom putovanju tri prijateljice, koje se, penjući se prema planinskom vrhu, suočavaju s preprekama unutar i oko sebe. U ovoj predstavi igram naoko površnu i živahnu Moniku koja uživa u životu i njegovim blagodatima, no bez da se pravom životu ikada zaista prepustila. Očekivati možete i smijeh i suze i misao za 'ponijeti kući', a scenu ponosno dijelim sa sjajnim kolegicama i partnericama Marijom Jerneić i Jasnom Bilušić.

'Bila je to ševa' E. Kishona u režiji Lee Anastazije Fleger i u produkciji GD Histrion, adaptacija je drame o Shakespeareovim Romeu i Juliji koji su izbjegli svoj originalni tragični završetak, samo da bi se 20 godina kasnije našli u okovima prosječnog i potrošenog braka. Pritom ih posjećuje i kritizira njihov nezadovoljni tvorac, slavni bard kojeg utjelovljuje Zlatko Ožbolt, dok se Hrvoje Klobučar i ja, uz Romea i Juliju, izmjenjujemo i u ulogama Julijine dadilje, fratra Lorenza, te Romeove i Julijine kćeri, buntovne Lukrecije. Za potonju sam predstavu krajem prosinca nagrađena i nagradom Najhistrion za sezonu 2020. /21.

Story: Igrali ste brojne glumačke uloge. Je li vam bilo nelagodno odglumiti neku ulogu?

U principu mi je u ulozi lako napraviti stvari koje se privatno ne bih usudila, što i jest najzabavniji dio! Druga je stvar ako se generalno ne slažem s redateljskim vođenjem. Onda se radije zahvalim na suradnji, jer na sceni nelagode ne bi smjelo biti.

Story: Koliko je situacija s pandemijom ostavila traga na vas i posao. Kako ste se nosili s ‘novim normalnim’?

Maksimalno prizemljeno što se tiče pandemije, malo manje u vezi s potresima, tu sam se, iskreno, dosta prepala. Inače nastojim ne gubiti energiju bez veze. Nosim masku preko nosa, perem ruke, slušam preporuke onih koji su na odgovornim pozicijama i koji su svojim znanstvenim ekspertizama posvetili doktorate i živote. Nastojim biti odgovorna prema sebi, ali i prema okolini i društvu kojem pripadam. Mislim da je ekstremno važan faktor u mojem slučaju bilo i to što mi egzistencija, zahvaljujući stalnom angažmanu, nije bila ugrožena kao mnogim kolegama glazbenicima ili kolegama s nezavisne scene. A čak sam i u vrijeme lock downa radila i igrala za online publiku. Radi se o predstavi Ritina škola Planet Arta koju sada, pred živom publikom, igramo i dalje .

Story: Kakva vas sjećanja vežu za djetinjstvo u Buševcu?

Lijepa i osobna.

Story: Bakreno riđa kosa vaš je zaštitni znak. Jeste li ikada razmišljali o promjeni imidža?

Imidž mijenjam svake večeri kad kročim na scenu, zahvaljujući ulogama i perikama. Čitavo ljeto na Opatovini sam recimo provela kao plavuša u predstavi 'Stoka sitnog zuba', Juliju igram kao tamna brineta, u Legendi o Sv. Muhli imam kosu do struka. S bojama kose sam češće i hrabrije eksperimentirala do svoje dvadesete i bila sam i plava i narančasta i čokoladno smeđa. Nakon toga sam dugo svoju prirodno smeđu kosu osvježavala pramenovima boje meda, a oko tridesete sam se konačno skrasila u bakrenim i riđim tonovima. Prije dvije godine sam doduše kosu obojila u ružičasto i genijalno mi je stajalo! Što vas još zanima?

Story: Možemo reći da ste se odmaknuli od medija, rjeđe vas viđamo na nekim događajima. Jeste li zbog obitelji odlučili manje pohoditi javna događanja?

Rekla bih da se pojavljujem onoliko koliko to služi meni, a ne obratno. Osim toga, zbog predstava i drugih angažmana najčešće nisam ni slobodna za obilaske evenata. Trudim se odnos s medijima, a pritom mislim i na svoje izlaganje na društvenim mrežama, održavati u granicama dobrog ukusa.

Story: S kakvim se sve izazovima susrećete od kad ste postali majka i koliko su vam se zapravo promijenili životni prioriteti?

Promijenili su se nabolje! Svakodnevna logistika je postala izazovnija, naravno, ali sve drugo je zapravo došlo u balans.

Story: Imate predivnog sina Fabijana. Kakvog je on karaktera? Voli li glazbu kao i Vi?

Hvala! Moj sin je okosnica mog života i želim mu, kao i sebi i svom suprugu, sretan i privatan obiteljski život.

Story: Možemo li u skorije vrijeme očekivati novu pjesmu?

Da. Svašta novo pripremam i jedva čekam podijeliti sve s publikom!

Story: Evo došli smo i do posljednjeg pitanja pa se probajte prisjetiti početaka u majčinstvu. Imate li savjet za novopečene mame?

Nemam, već sam i zaboravila kako je biti novopečena mama! Ali bih primjerom posvjedočila kako iz tog perioda, s nostalgijom, pamtim jedino silnu sreću i mir.