VEDRAN MUJAGIĆ IZ DUBIOZE KOLEKTIV O NOVOM ALBUMU, TURNEJI I OBITELJI: 'Našim suprugama treba dići spomenik'

Dubioza kolektiv prošle subote je iznenadila sve koji su se u trenutku njihova nastupa našli na zagrebačkom Dolcu. Popularni bend je polusatnom svirkom predstavio svoj novi album 'Agrikultura' te su izveli 'Volio BiH', 'USA', 'Himna generacije' i 'Bubrezi', a tako su najavili i nastup na Sea Star festivalu u Umagu 28. svibnja.

Bila je to ideja od cijelog benda. Obožavamo svirati nenajavljeni, na čudnim mjestima. Kako se novi album zove 'Agrikultura', onda koje je bolje mjesto nego plac za promovirati nešto tako. Doslovno smo upali među, kako ih vi zovete, kumice i zauzeli malo prostora i napravili malu svirku.

Sada imate tjedan dana odmora. Sljedeći koncert je 14. svibnja u Belgiji. Ovo vrijeme ćete iskoristiti za obitelj, supruge i djecu?

Sad svi u bendu imaju supruge i djecu tako da jedva čekaju da se završe obveze i da vide svoje obitelji. 

Što ćete prvo napraviti kada dođete doma?

Svi prvo zagrle djecu i ženu. Sad je prekratko vrijeme za neki odmor kada se vratiš, pet dana. Ja sam doma u Sarajevu i tamo me čeka supruga Maja i dvoipolgodišnji sin. Naravno da ću svaki slobodan trenutak provesti s obitelji. Za neke odmore ćemo još vidjeti, o tom potom. Odmarali smo dvije godine. Sada idemo svirati.

Većinu ove godine ćete biti na putu. Kako supruga reagira kada ste toliko na turneji?

Sada je malo šokantno nakon pandemijske pauze i treba neki period adaptacije proći. U suštini nije jednostavno, sve te naše supruge ostaju s djecom i sa njihovim karijerama, poslovima i obvezama. Njima treba dići spomenik što ste toga tiče jer je to teško. I tolerantne su, a to nije uvijek jednostavno.

Je li vaša supruga ljubomorna?

Ja se nadam da nije. Ljubomorna je na to što putujem. Groupie djevojke, koje se u priči uvijek povezuju sa muzičarima, su danas mit. To je neka romantična vizija rock & rolla, to je možda 70-ih i 80-ih postojalo. Drukčiji je odnos snaga, ne postoje planetarne rock zvijezde i onda to više nikome nije interesantno.

Kada ćete imati samostalni koncert u Zagrebu, Hrvatskoj? Posljednji ste nastup imali prije pandemije u studenom 2019., a uskoro nastupate u Umagu u sklopu Seastar festivala.

Još ne postoje planovi za Zagreb. Vjerojatno ćemo promovisati novi album u većim gradovima. Nadamo se da će i Zagreb doći na red. Treba oduzeti ove dvije pandemijske godine jer je sve stalo, svi planovi koji su u međuvremenu isplanirani su pomjereni. Nadam se da ćemo sve to nadoknaditi uskoro.

Hoće li biti koncerata i u Irskoj gdje je dosta ljudi iz Hrvatske, odnosno iz regije odselilo? Sljedeća na redu je Belgija pa Nizozemska i onda imate nekoliko koncerata u Velikoj Britaniji.

U Irskoj smo samo jednom svirali, jednu turneju koja je bila spojena s Velikom Britanijom i super je bilo, bili smo zadovoljni, ali se u međuvremenu dogodila jedna dosta netipična situacija. Čovjek, koji je iz Osijeka i koji je organizirao te koncerte, se vratio u Hrvatsku iz Irske. Tako da sada tražimo nekog novog tko će nam raditi koncerte ondje.

Na novom albumu 'Agrikultura' potpisujete sve pjesme zajedno. Zapravo ih skupa stvarate?

Brano potpisuje većinu muzike, a tekstove radimo zajedno. Na različitim albumima smo na različite načine stvarali muziku i tekstove.

Na novom albumu je i pjesma 'Dijeta'. U pauzi nakon koncerta na Dolcu ste uspjeli pojesti sirnicu. Kakve imate prehrambene navike, je li osim vas još tko u bendu vegetarijanac?

Imamo čak i vegana u ekipi, dvojica Slovenaca, koji su tehničari, su vegani. Naučili smo davno ne praviti dramu i frku oko hrane zato što putuješ. Na putu nemaš prilike izvoljevati: 'Ja sad ne bih ovo, pa ne bih ono'. Prilagođavaš se prilikama.

Otkud ideja za pjesmu 'Dijeta'. Tko je od vas u bendu išao na dijetu?

Svi prolaze kroz to, ne samo mi. I muškarci prolaze kroz to, kako ide kriza srednjih godina, pa si gledaš trbuh koji ti je kao bojler. I onda pokušavaju dovesti malo ishranu u normalu.

Imate CD od recikliranog materijala. Kakvi ste po pitanju ekologije?

U Bosni ima dosta problema i s divljim deponijima, generalno lošim navikama ljudi i time što institucionalno nije riješeno odvajanje otpada, reciklaža i te stvari. Sve je to na samim počecima. Nadam se da će se stvari popraviti u nekoj doglednoj budućnosti. Mi se trudimo kao bend pomoći gdje možemo. Zadnje što smo radili je to da smo sudjelovali na protestima protiv izgradnje malih hidrocentrala u BiH. Gomila rijeka je osuđeno na smrt i ljudi su se iz okolnih sela i gradova, gdje se to događa, organizirali. Stanu doslovno pred bagere i ne daju tim investitorima da rade. To je najljepša priča koja se događa, ta njihova borba je jako inspirativna upravo zato što dolazi iz naroda. Nije s nikakvim drugima motivima, nije s nikakvim ideološkim predznakom obojena. Najlakše se identificirati s time, uvijek nam je drago takve stvari podržati.

Napravili ste svoju maksuziju, odnosno rakiju. Odakle ideja za to?

To je kod nas zapravo rakija za posebne prigode, posebni znak pažnje. To smo napravili u suradnji s jednom destilerijom iz Modriča, krenulo je potpuno spontano. Davno smo imali neku ideju da napravimo Dubilozu, lozovu rakiju, ali to je uvijek bilo nešto prekomplicirano. Kako smo imali vremena tijekom pandemije, konačno se ovo realiziralo. Jako mi je drago što je na kraju jako dobar proizvod ispao iz svega toga.

Rekli ste da u slobodno vrijeme volite čitati, na vašem popisu su se ranije našle knjige o politici i ekonomiji. Što trenutno čitate?

Realno, što drugo u kombiju možete raditi. U kombiju se često zateknu biografije glazbenika, sada je trenutno na repertoaru i kruži 'Serving the Servant' o bendu Nirvana koju je napisao njihov menadžer Danny Goldberg. To je zanimljiva priča. 'Teže' knjige čitam da bih ostao u toku, to sam čitao tijekom pandemije kod kuće. Na putu ti trebaju neke lakše teme, čisto da mogu zaboraviti dnevno-političke teme, vijesti iz medija kojima smo bombardirani. Čitaš nešto potpuno 20. da odmoriš mozak.

Kako izgledaju vaša putovanja kombijem, sluša li svatko svoju glazbu preko slušalica?

Davno smo shvatili da je teško postići neki konsenzus oko zajedničke playliste, kad se sluša i kad se spava, pa svatko sebi pušta. Za međuljudske odnose u bendu to je puno zdravije. Najviše volimo putovati kombijem jer jedan je za bend, drugi za tehniku. Jedan je teretni, jedan putnički. Najviše volimo svirati na svojoj opremi i to je najkomfornije. Znamo se voziti i po 20 sati. Zapravo, bili smo gladni nastupa nakon dvije godine pauze zbog pandemije. Sad je samo svima u mislima: 'Ajmo krenuti'. Super nam je, udoban je kombi i baš je lijepo.

U studenom prošle godine ste nastupili u Vijeću Europe u Strasbourgu i snimke su se brzo proširile Internetom. Kako je došlo do vaše svirke ondje?

Nastupili smo u sklopu Foruma demokracije koje organizira Vijeće Europe. Nastupali smo na poziv jedne od organizatorice toga i bilo je jako zanimljivo iskustvo jer je to vjerojatno prostor u kojem dotad još nitko nije svirao, pogotovo ne neki rock koncert. Šokantno je bilo i nama i tim ljudima koji su ondje bili, ali je super na kraju ispalo, drago mi je da postoji snimak toga. Bilo je zanimljivo vidjeti kako ljudi reagiraju na neke poruke koje smo mi izgovorili s dozom humora. Nešto im i nije bilo pravo, ali to je dijalog valjda.

Progovarate o aktualnim političkim stvarima na šaljiv način, ukazujete na probleme. Obeshrabruje li vas to što, kako dio javnosti tvrdi, da baš i nema nekih promjena u BiH?

Sve ovisi s kojom motivacijom krećeš u tu priču. Ako radiš pjesmu da bi promijenio svijet, naravno da ćeš biti razočaran ako se baš svijet nije promijenio nakon što je pjesma izašla. Ako imaš manje ambiciozne planove, onda ti je valjda lakše nositi se s time. Mislim, mijenja se društvo, prolaze godine i neke stvari idu nabolje, neke nagore, nije da stojimo na mjestu. Nažalost, u nekim stvarima se vraćamo nazad, u nekima idemo naprijed. Teško je generalizirati. Mladi su puno tolerantniji i puno napredniji nego što ovi stariji žele priznati. Među starijom je generacijom popularno govoriti kako mladi ništa ne kontaju, gledaju u telefone i scrollaju po društvenim mrežama. Mislim da ti mladi ljudi puno bolje promišljaju o svijetu i puno su pametniji nego što ovi ostali žele priznati.

Pratite li Eurosong? Jeste li poslušali i pogledali nastup srpske predstavnice Konstrakte i hrvatske predstavnice Mije Dimšić? Bosna i Hercegovina nema svog predstavnika, hoćemo li u budućnosti vidjeti Dubiozu kolektiv na Eurosongu unatoč toj situaciji.

Mi smo pasionirani pratitelji Eurosonga. Javni servis BiH je u međuvremenu bankrotirao i nemaju novca za plaćanje kotizacije, pa se šest godina nismo natjecali. Bend je došao do ideje da ćemo pokrenuti peticiju da mi idemo u revijalni program Eurosonga 2035. Pritom ćemo imati crowdfunding kampanju gdje svatko treba donirati 10 euro centi za slanje Dubioze na Euroviziju. Mi ćemo inzistirati da sudjelujemo u ovom netakmičarskom revijalnom dijelu. Teško nam je odlučiti ispred koje zemlje bi išli, u bendu nas ima iz četiri različite zemlje. Da ne bi tu došlo do svađe, mi bi nastupili u anacionalnom revijalnom programu. Krenut će uskoro ta kampanja i crowdfunding, pa pozivamo ljude da se priključe.

Površno sam čuo pjesmu od Konstrakte, pratit ćemo sljedećeg tjedna, pa ćemo bolje vidjeti nastupe. Imat ćemo bolje mišljenje. Zanimljiva je Konstrakta, oni su napravili nešto neočekivano, što iskače iz te eurovizijske šablone. Odmah su ljudi to primijetili i zakačili se za to što je super. Zapravo od Mije Dimšić nisam ni čuo pjesmu.