Malo je vijesti bilo toliko potresno kao ona da je u 63. godini života Robin Williams počinio samoubojstvo. Glumac koji je godinama svojim ulogama uveseljavao i nasmijavao milijune obožavatelja privatno se borio s teškom bolesti, a pravu istinu njegova je supruga Susan Schneider Williams doznala tek nakon njegove smrti.
Upravo zbog toga što je uvijek djelovao kao veseljak, javnost je nagađala što je mnogima omiljenog glumca natjeralo na samoubojstvo, a njegova je supruga priznala da se razlog krije u takozvanoj ‘bolesti duhova’ odnosno demenciji Lewijevih tijela od koje je bolovao.
Susan je otkrila da je njegova bolest bila posebno strašna zbog jednog simptoma kojeg se nije pravilno prepoznalo, a samim time ni pravilno liječilo. Robinu je naime bila pogrešno dijagnosticirana Parkinsonova bolest na temelju brojnih fizičkih I neurodegenerativnih simptoma, a prava je istina isplivala na vidjelo tek nakon izvršene obdukcije. Doktori s kojima je Susan razgovarala rekli su da je u pitanju jedna od najgorih bolesti s kojima su se u životu susreli.
Samoubojstvo možda je službeni uzrok smrti slavnog glumca, na njegova je supruga uvjerena da ga je na taj očajni potez natjerala upravo njegova bolest koja se počela pogoršavati u listopadu 2013. godine, taman u vrijeme njihove druge godišnjice braka. ‘Borio se s naizgled nepovezanim simptomima poput zatvora, poteškoća s mokrenjem, nesanice, poremećaja osjetila mirisa I pred naglašenog stresa kada su se pojavili novi simptomi poput osjećaja nelagode u crijevima, straha, depresije, anksioznosti, poteškoća u govoru, kognitivnih problema te poteškoća prilikom hoda, a svi su se javljali i nestajali tijekom cijele godine’, otkrila je Susan.
Simptom koji je Susan prethodno spomenula i istaknula kao posebno užasavajuć je potpuno nepostojanje veze sa stvarnošću, a kako tvrdi, Robin je neprestano bio uhvaćen u vrtlog svojih opsesija i fiksacija stvarima koje nisu bile ni realne ni stvarne.
‘Vaš mozak zapravo stvara priču o tome što mislite da je stvarnost, a ljudi oko vas nisu u stanju vratiti vas u stvarnost. Taj je osjećaj strašan i za oboljelog iza osobu koja o njemu brine. Osjećate se užasno nemoćno kada shvatite da ništa što kažete ili učinite osobu ne može vratiti u stvarnost’, ispričala je Susan pojasnivši da su mu ponekad bili potrebni dani da uspije odvojiti fikciju od stvarnosti. ‘To je kao da svoj najgori strah i more zapalite i pustite da gori sve pred sobom’, zaključila je.
