BORNA SOSA ZA STORY O DJEVOJCI, SKANDALU I OBITELJI: 'Starija je od mene, zajedno smo 2 godine i baš smo kliknuli'

Kad je u dresu Vatrenih na utakmici protiv Danske zabio gol prošlog četvrtka, ‘zatresla se Hrvatska’, a sreća zbog pogotka koji će se pamtiti obasjala mu je lice.

Istina, radio sam grupna snimanja s nogometašima i za reprezentaciju i u Njemačkoj, ali uvijek je zadovoljstvo raditi s našim ljudima, u ovom slučaju stati pred objektiv. Biti sportaš znači biti svjestan svojeg tijela i svojih mogućnosti pa nemam tremu predstaviti se onakav kakav jesam. 

Svi smo iza kulise komentirali da ste poput profesionalnog modela?

Lijepo je čuti takav kompliment, hvala vam. Mislim da su ovakva snimanja također dio našeg posla, ne samo sportskog nego i show businessa koji prati javne osobe, poput odrađivanja nekog reklamnog posla.

Ovakvo vaše razmišljanje dosta je netipično za većinu naših poznatih nogometaša. Zatvoreniji su za ovakve editorijale i intervjue. Kako to objašnjavate? Je li to zbog fokusiranosti na nogomet ili (ne)samopouzdanja?

Pristup ovisi od osobe do osobe. Neki su sramežljivi, druge je možda strah, neki imaju tremu od kamera, nekima se ne da davati intervjue, neki ne žele. Drugi žele biti fokusirani na druge stvari. U svakom slučaju, respektiram tuđe odluke. Meni ovo nije bio problem, niti će mi biti.

Mislite li da ovakav stav ima veze s vašim odrastanjem i samopouzdanjem koje nosite od kuće? Što su vam roditelji dali po tom pitanju?

Apsolutno! Prije svega usadili su mi poštovanje prema svakom drugom poslu, ljudima. Tako da volim surađivati na kvalitetnim projektima s medijima. Također, nije mi problem ni napraviti nešto što će pomoći nekom drugom, naravno ako mi prilike dopuštaju. 

Domaća javnost hvalila je vašu igru u utakmicama u Ligi nacija u lipnju protiv Danske i Francuske, kad su Vatreni pobijedili Dansku i prvi put u povijesti Francusku. S druge strane, godinu prije bili ste na naslovnicama jer ste se odlučili za njemački dres, što je UEFA zaustavila jer ste za hrvatsku reprezentaciju već ‘krstili’ kockasti dres u mlađim uzrastima i time odabrali put. Dio javnosti vas je podržao, dio osudio, da bi se, srećom, sve riješilo i konačno ste Vatreni. Pretpostavljam da se ta situacija dogodila jer ste na neki način bili ljuti zato što vas prije nisu zvali da zaigrate za seniorsku reprezentaciju?

To je bila ta neka situacija, premda je puno neistina preneseno, a bilo je i napadačkoga garda prema meni. Napisane su rečenice koje uopće nisam rekao. Jedino što nije bilo sporno jest to da sam želio igrati. Na kraju je sve super završilo, hvala Bogu, a odlazak na SP u Katar za mene je neviđena sreća i ispunjenje sna. Završilo je filmski.

Kakav je bio osjećaj kad ste nakon sve te drame odjenuli kockasti dres?

Predivan. Igrao sam u U14 reprezentaciji, od 14. godine, bio na svakom okupljanju i mislim da nema puno igrača koji se time mogu pohvaliti. Za mene je to uvijek bio poseban osjećaj i sve se to prenijelo na želju, odnosno igranje kvalifikacija za SP i Ligu nacija.

Imate li dobar osjećaj za Katar?

Da. Mislim da imamo odličnu ekipu, pojedinačno nam igrači igraju u jako dobrim klubovima, svi smo u dobroj formi, mladi, puni samopouzdanja i motivacije. Puno toga je na našoj strani, ali znamo i da na svjetskim prvenstvima sreća ima veliku ulogu. Ovisi kako se posloži dan, jer jedan loš znači - odlazak kući. Daj Bože da nas posluži sreća!

S kime ste dobri u svlačionici?

Dosta smo složni, vlada obiteljska atmosfera. Pogotovo su stariji uz nas, uvijek nam pomažu, popričaju s nama, savjetuju nas. Sprijateljio sam se s Kramarićem, udaljeni smo 45 minuta vožnje jedan od drugog u Njemačkoj. I cure nam se poznaju otprije. Sve se dobro posložilo.

Da se vratimo na vaše početke. Odrasli ste u Zagrebu, odakle poveznica s Njemačkom?

Rođen sam i odrastao u Zagrebu, to je moj grad. Poveznica s Njemačkom postoji u mojoj obitelji jer je moja mama odrasla ondje, rodila se u Berlinu. Kao mali dosta sam putovao tamo. Tih uspomena danas imam i na fotografijama, pa imam jednu snimljenu pokraj fontana u Stuttgartu kada sam bio mali.

Čega se sjećate s relacije Hrvatska - Njemačka?

Ondje je bilo najboljih slatkiša. I igračke su nas veselile. Sjećam se i H&M kojeg nije bilo kod nas pa nam je mama ondje najviše kupovala.

Koliko su vam slatkiši danas važni?

Danas mi nisu važni. Kada putujem, važnije su mi druge stvari, poput arhitekture, znamenitosti i restorana. 

Zanima vas i povijest umjetnosti?

Da. Volim razgledati muzeje i važne građevine kad dođem u novi grad. Djevojka mi je arhitektica pa imam dvostruki motiv.

Nedavno ste bili u New Yorku?

Volim putovati i slobodne trenutke koristim kako bih posjetio mjesta gdje još nisam bio, pa sam posjetio i New York. Prije puta se dobro pripremim, napravim plan i tražim savjete od ljudi koji poznajem. U New Yorku smo posjetili Guggenheim, uživali u pogledu s novog nebodera One Vanderbilt, posjetili kvartove sa zanimljivim zgradama... 

Volite li više slikarstvo ili arhitekturu?

Slikarstvo. Zanimaju me i drevne kulture, najviše me privlači mistični Egipat. Volim to otkad znam za sebe. Kao i fiziku i sve u vezi svemira. Pogledao sam puno dokumentaraca na tu temu. To sam naslijedio od tate.

Što još slušate od glazbe? Naše nogometaše prati glas da većinom slušaju cajke?

Odrastao sam na Red Hot Chili Peppersu i Coldplayu, a pogotovo na starim bendovima poput Queena. Mogu im se samo diviti. Kod kuće mi glazba svira od 0 do 24. Volim i The Rolling Sones, Guns N’ Roses Pink Floyd. Od domaćih volim Prljavo kazalište, Opću opasnost, Olivera, Zabranjeno pušenje.

Odakle ta ljubav prema glazbi?

Od tate. Volim taj old school. Još nosim traperice Levi’s, i to sam od njega uzeo.

Što vas je otac naučio?

Nikad mi ne bi palo na pamet raditi gluposti zato što bih prvo razočarao svoje roditelje, a to je zadnje što želim. Razvili smo takav odnos. I dodao bih da su moji prijatelji i dalje oni iz osnovne škole i nemaju veze s nogometom.

Jeste li romantična dušica. Zaplačete li na pjesmu?

Više na filmove i serije. 

Spomenuli ste djevojku arhitekticu, ne želite otkriti njezino ime?

Ne dijelim javno te trenutke, nemamo ni zajedničkih fotki na društvenim mrežama.

Možete li reći nešto općenito?

Iz Zagreba je, a rodom je iz Dubrovnika i zajedno smo gotovo dvije godine. Starija je od mene četiri godine... Funkcioniramo super. Posebno mi se sviđa kod nje - samostalnost. Tako je odgojena. Jednostavno smo kliknuli.

Doživljavate li inače ljude na prvi pogled?

Upoznajem malo novih ljudi jer imam isto društvo 20 godina. Tu je i moja sestra, četiri godine starija. Imamo jako dobar odnos.

Što je sestra završila?

Fizioterapiju, trenutačno stažira. Htio sam reći da, iako sam zatvoreniji tip kad je riječ o upoznavanju novih ljudi, volim i znači mi kad s nekim kliknem i povežem se na prvu. Tada je sve lakše, motiviraniji sam.

Vjerujete li intuiciji?

Da. Vjerojatno sam je naslijedio od mame. Pomogla mi je i poslovno, i ljubavno i prijateljski. Najgora mi je osobina ljubomora. Osjetim je i prepoznajem.

Usporedite hrvatski i njemački mentalitet?

Mi smo ovdje puno emotivniji, dok se tamo radi jer moraš ili ti je netko tako rekao. I to poštujem. To je tako posložen sustav u kojem je najvažniji rad, a kod nas su važniji sreća i emocija. Možda su i morali biti tako odgojeni. Nakon Drugoga svjetskog rata bili su sravnjeni sa zemljom. Njemačka ekonomija jedna je od najjačih u svijetu, zbog toga im skidam kapu, ali život u Hrvatskoj puno mi je ljepši.

Kako ste proveli ljetni odmor? 

Bili smo u Dubrovniku, u Hercegovini u rodnome mjestu mojih roditelja. Dosta sam putovao, od Španjolske do Grčke, južne Francuske, sve je to lijepo, ali ljeto je Hrvatska.

Što volite od naše gastronomije?

Gotovo sve, janjetinu, obožavam ribu, pogotovo kad sam na moru. U Zagrebu mi je najdraži restoran Zelendvor. Imaju tradicionalne recepte, od roštilja, mlinaca do divljači s njokima.

Znate li što popraviti u kući?

Nije mi problem počistiti, ali još nisam ‘dogurao’ do majstora. U tome ima prostora za napredak.