TAMARA LOOS ZA STORY O PLESU SA ZVIJEZDAMA, KĆERIMA I BRAKU: 'Suprugova je reakcija bila…'

Nemam plesno iskustvo, što je zapravo odlično jer ću moći suosjećati s kandidatima koji se možda neće odmah snaći - iskrena je 36-godišnja Tamara Loos, voditeljica showa ‘Plesa sa zvijezdama’ Nove TV.

Kako je uskočiti u cipele voditeljice ‘Plesa sa zvijezdama’, trenutačno najglamuroznijeg showa kod nas?

Vrlo lijepo, zabavno, poučno i izazovno. Ono što se vidi na ekranu finalni je proizvod iza kojeg stoji golemi tim posvećenih i profesionalnih ljudi. To mi je najdraži dio, baš ti ljudi s kojima mi je neopisivo ugodno surađivati.

A kako je u raskošnim haljinama koje nosite iz emisije u emisiju?

Jedna od prvih rečenica koje sam čula kad sam došla raditi na ovom projektu bila je ona Marka Grubnića koji mi je rekao da ne moram misliti ni na što kad je u pitanju cjelokupan izgled showa. Rekao mi je da se koncentriram na svoj dio posla i ne brinem se. Bilo je to vrlo utješno jer on ulijeva golemo povjerenje i zna što radi. Prepustila sam se u njegove ruke već na prvoj probi haljina kod Matije Vuice i ona bijela mi je legla na prvu, kao da je za mene šivana. Kod Marka je odlično što ništa ne forsira. Najvažnije mu je da se osjećam dobro u onom što nosim.

Jeste li se dugo premišljali o angažmanu, pogotovo nakon što je prošle sezone voditeljica showa bila Maja Šuput? Jeste li se pribojavali uspoređivanja i komentara na društvenim mrežama?

Nisam puno razmišljala o tome. Općenito se ne plašim komentara, uvijek pomislim što je najgore što se može dogoditi: netko može reći da sam loša u svom poslu ili da mu se ne sviđam. Ima i gorih stvari u životu. Puno gorih. Dovoljno je pročitati članak na portalima koji nije u domeni zabave. Uostalom, danas su vijesti stare nakon samo nekoliko sati, a kamoli nakon duljeg vremena. Proživjela sam nešto slično nakon showa ‘Zvijezde pjevaju’ kad sam nastupala s Markom Toljom.

Jeste li pratili reakcije na društvenim mrežama i ankete o usporedbi vas i Maje? Zabavljali li vas to ili malo i pogađa?

O mom stavu prema društvenim mrežama dovoljno govori činjenica da nemam otvorene profile. Ne bih ni znala za reakcije da slučajno ne naletim kada to prenesu portali, a i to znam samo zato što su u naslovu. Uglavnom ne čitam članke o sebi, među ostalim i zato što sebi ne pridajem previše važnosti. Važni su mi samo komentari ljudi s kojima radim i kojima sam okružena, i to osoba do čijeg mišljenja držim i za koje znam da ih se ne ustručavaju iskreno reći.

Može li se ostati imun na komentare nepoznatih ljudi na internetu ma koliko dugo bili u javnom poslu?

Mislim da može. Naravno, nije lako. Ljudi su više ili manje tašti i to je udarac na ego, ali ne mora biti jak, može ga se lijepo amortizirati određenim životnim vrijednostima koje odabiremo njegovati.

Koje ste najvažnije lekcije naučili baveći se javnim poslom, u smislu da ne utječu na privatni svijet i samopouzdanje?

Mislim da sebe zapravo nikada nisam smatrala javnom osobom. Nikad nisam imala nijedno negativno iskustvo. Znalo se dogoditi da me netko prepozna na blagajni, šalteru i sličnim mjestima i kaže mi: “Bok, Tamara!” Kao da smo poznanici ili prijatelji. Takav odnos s ljudima već 15 godina njegujem na radiju i nikada me ne iznenadi takva reakcija jer se u biti poznajemo. Tko me sluša, o meni zaista zna puno jer nerijetko dijelim svoja razmišljanja i privatne stvari pa se tako poistovjećujem i povezujem sa slušateljima.

Što vam kažu prijatelji? Čak i oni koji inače ne gledaju ovakve televizijske formate, a zbog vas su to učinili.

Kažu da sam bila ja, a to je možda jedino što čovjek treba biti - autentičan.

Iskusna ste voditeljica, posljednjih godina na radiju koji je ipak intimniji medij. Koje ste lijepe i drukčije trenutke doživjeli otkako su svjetla reflektora uperena u vas?

Posebno mi je iskustvo suradnja s ljudima koji znaju što rade, od prve audicije do prve emisije. Svi ti koraci, svi ti trenuci, želja i trud da budu zadovoljni. Najsretnija sam kad imam mogućnost i priliku za rad. Moje radno mjesto uglavnom je pod reflektorima pa na taj aspekt jedva da obraćam pažnju.

Kako su vašu transformaciju doživjele vaše kćeri i suprug?

Curama sam čudna našminkana, ali već su me znale takvu vidjeti kada bih došla kući nakon snimanja. “Opet si bila na poslu?”, pitaju me. Suprugova je reakcija bila… neprimjerena za javnost.

Rekli ste kako im je neobično kada ste glamurozni?

Jasno, ne viđaju djeca svaki dan mamu u svečanoj haljini. Odmah se pitaju kakav je važan događaj u pitanju. Kod mene je još slučaj da sam inače ležernija nego većina ljudi, pogotovo od onih koji rade uredske poslove. Stalno nekamo žurim, obavljam sto stvari, nisam cijeli dan na jednome mjestu i nemam propisani dress code.

Daju li vam sada Anja i Vera modne savjete? U čemu bi vas voljele vidjeti?

Vera ima osam, a Anja četiri godine i potpuno su nezainteresirane za modu. Moram ih poslati Grubniću na preodgoj.

Jesu li kreativke? Što ih zaokuplja?

Vera ide na slikanje i stalno nešto crta. Jedno je vrijeme bila zaluđena stripovima, izrađivala ih je svaki dan. Anja ide na plivanje, a u slobodno vrijeme ne ispušta stariju sestru iz vida. One su kao prst i nokat.

Koliko su vam nalik karakterom, a koliko su na tatu?

Zanimljivo nam je koliko su međusobno različite. Vera je vrlo empatična, jako voli prirodu i životinje, osjetljiva je na nepravdu i vrlo senzibilna. Anja je mali veseljak, glasna i beskrajno nježna.

Je li i njih uhvatila plesna groznica? Plešu li po stanu dok traje emisija?

Ne baš, nisu ni prvu emisiju dugo gledale jer su morale na spavanje zbog vrtića i škole sutradan. Ono što su vidjele nije bilo ono što su očekivale jer su nekako zaključile da i ja plešem pa su bile malo razočarane kad su shvatile da samo govorim.

A supruga Matiju? Je li mu palo napamet da upišete plesni tečaj ili je to već iza vas?

Ne, on je više koncentriran na moj posao pa razglabamo o tome.

Što vam je rekao nakon prve emisije?

Bio je zadovoljan. Svime. I bilo ga je strah zbog mene, kako će to proći.

Slušate li inače njegove sugestije?

Da, itekako. Zapravo bih u mnogo situacija htjela da sam više kao on... Jer stvarno mislim da je on najbolji i najpametniji čovjek kojega poznajem.

Čega se prvo sjetite kad pomislite na vaše upoznavanje? A bilo je to, ako se ne varam, u osnovnoj školi?

Toliko smo toga prošli zajedno da se neke stvari čine kao da su bile u prošlom životu. Pa tako i ta osnovna škola kad je kao devetogodišnjak došao pred moju zgradu da idemo zajedno na sladoled. Naravno, nismo od tada zajedno, bilo je tu raznih intriga dostojnih španjolskih sapunica dok to nije bilo to.

Osvaja li vas i danas i oduševljava kao na početku veze?

Ima i danas sličnosti s onim buntovnim, prgavim i jezičavim tinejdžerom kojega sam poznavala. Samo što je danas staloženiji, iskusniji i pametniji. To je tek sada ubojita kombinacija. Redovito pobjeđuje u našim prepirkama i ostavi me bez riječi. Nepobjediv je.

Kakav je tata? Tko je stroži, a tko popustljiviji roditelj?

Kako u čemu, lijepo se dopunjujemo.

Koji su po vama najveći izazovi roditeljstva i odgoja djece?

Svaki tjedan donosi nešto drugo. Primjerice, ne valja ako kažeš da ocjene nisu važne jer onda dobiješ odgovor: “Lako tebi tako govoriti kad si odrasla, a sigurno ti kao djetetu nije bilo tako i bilo ti je važno.” Ako kažeš da su važne, onda misle da imaš velika očekivanja i to vodi u frustraciju. Mogla bih do preksutra nabrajati. Koliko je ponekad iscrpljujuće, toliko te i tjera da rasteš, promišljaš, mijenjaš sebe zbog nekoga važnijeg od tebe i da se trudiš. I to je vrijedno svake sekunde.

Koji su vam najdraži obiteljski trenuci?

Oni svakodnevni. Najčešće oboje idemo po cure u vrtić i školu, onda na igru i druženje. Nekada to bude igra ‘Lotti Karotti’, nekad kartanje, odlazak na sladoled... One se znaju i tako lijepo zaigrati da im mi ne trebamo, bitno da smo skupa.

Koliko vam ostaje prostora, ima li ga uopće za romantiku i sanjarenje?

Preko tjedna smo uglavnom tako umorni da sanjarimo samo o krevetu, ali ne o onom posutom ružinim laticama, nego čisto u svrhu spavanja. Ali nađemo i vrijeme za sebe pa šećemo sa psom Maksimirom, uzmemo kavu i razgovaramo. Djeca odu i djedama i bakama pa onda čitamo, gledamo serije. Sve ono što smo prije gotovo devet godina uzimali zdravo za gotovo, sada nam je luksuz.

Imate li vremena za sebe, za sport i beauty rituale?

Nedavno sam izvadila bicikl iz podruma i stavila ga na terasu da ga gledam i da me potakne na vožnju. Neko vrijeme smo se gledali pa sam zaključila da mu je bolje u podrumu jer mi ovako izaziva stres. Toliko o sportu. Ali volim šetnje i hodam kad god imam vremena.

Jeste li zaljubljenica u putovanja? Koliko putujete s obitelji? Gdje biste rado otišli, recimo kada završi ‘Ples sa zvijezdama’?

Nekoliko godina zaredom išli smo na jedno veće putovanje godišnje pa smo posjetili Egipat, Pariz, Istanbul i Dublin. Išli smo u New York i to je stvarno bilo posebno. Ove godine planiram samo more, ali mislim da će mi godišnji, za razliku od prije, trajati barem tri tjedna, a možda i dulje ako se uspijem dogovoriti na poslu. Držite mi fige.