Tragedija koja se ove srijede dogodila u Beogradu gdje 14-godišnji učenik osnovne škole na Vračaru ubio osmero svojih kolega i čuvara pogodila je cijelu regiju, a svoj su šok izrazile i brojne poznate osobe.
O ovoj se tragediji oglasio i Bruno Šimleša, ugledni hrvatski sociolog i popularan autor knjiga o samopomoći, koji je pokušao analizirati koji su sve problemi doveli do ove situacije, ali i potražiti rješenja.
'Ekipo, ovakve tragedije nikad nemaju samo jedan uzrok. Koliko god bi nam odgovaralo pokazati na tu jednu stvar i nju korigirati i koliko god neki Fejs genijalci sve svedu na dvije rečenice. Hrpa je problematičnih faktora’, započeo je svoju objavu.
‘Problem su roditelji koji nisu primijetili što se događa. Problem je sustav koji je tolerirao vjerojatno zlostavljanje. Problem je i taj klinac/ubojica što mu nije stalo. Ta okrutnost i ledena bezosjećajnost... Tragično je da dijete može doći do toga. Problem je i u klincima koji su ga posramljivali. To nikako, ali nikako ne opravdava njegov čin, ni najmanje. Ali može pomoći u otkrivanju potencijalnih okidača. Problem je i učenju pucanja i u neosiguravanju oružja. Problem je i u igricama koje te otupe, desenzibiliziraju. Problem je i u pretjeranom korištenju ekrana koji ti udalje ljudskost. U sebi samome i drugima. Igrice i ekrani ti pomute razliku između te stvarnosti koja te prestimulira jeftinim podražajima i prave stvarnosti od koje si sve udaljeniji. Problem je u nedostatku empatije. Problem je i u nedostatku psihologa u školama. Problem je i u tome što i dalje postoji stigma na traženju stručne pomoći. Problem je i u mačističkoj, maloumnoj kulturi koja odmahuje rukom kada nam djeca proživljavaju neku traumu pa samo dobacimo: "Ma nije to ništa. Ajde, očvrsni.’’, nabrajao je Bruno.
‘Hrpa je problema. Možda je najveći što nitko neće preuzeti svoj dio odgovornosti. Svi će samo prebacivati odgovornost na nekog drugog ili nešto drugo. To je uobičajeno u ovakvim situacijama. I prokleto tragično’, istaknuo je.
'Ja ću pokušati biti dio rješenja. Počevši od svoje kuće. Da Anabela ne bude dio problema. I da pomogne drugoj djeci s problemima. A i onda i u rasvjetljavanju potencijalnih rješenja za sve nas. Da svatko odradi svoj mali dio. Počevši od svoje kuće. Ali nastavljajući s utjecajem na šire društvo. Svi imamo tu ulogu. Svi možemo biti dio rješenja. Čak štoviše, svi trebamo biti dio rješenja. Da se ne pronađemo u gore navedenim rečenicama... A ako ste se pronašli, da ne odmahujete rukom, već da se bacite na posao. Duboka je rupa u koju smo upali i trebat će nam jaaako mnogo angažmana da se izvučemo’, zaključio je sociolog.
