'ODLUČILA SAM DA BUDE RADIKALNO': Antonia Ćosić ekskluzivno za Story.hr o velikoj promjeni izgleda, ljubavi i izazovima

Ona je mlada, uspješna, ostvarena. Magistrica psihologije, novinarka i voditeljica HRT-a. Simpatična, nasmijana i vjerojatno potpuno drugačija od onoga što biste očekivali.

'Ne znam jeste li to znali, ali u psihologiji postoji test iz područja asocijativnog u kojemu postoji 10 rečenica 'Ja sam...' koje treba završiti te se iz njega može puno naučiti o osobi. U ovom trenutku, odgovorila bih nekako ovako: Ja sam melankolična, teatralna, željna sunca i mora, pretjerano tolerantna milenijalka koja ne zna povući granice, psihologinja, novinarka, volonterka, emotivka s naivnom razinom empatije, ovisnica o čokoladi i čvrsto rame'.

Javnost te poznaje kao voditeljicu HRT-ovih 'Vijesti iz kulture', kao ozbiljnu mladu ženu pred malim ekranima. Dobivaš li često komentare da si uživo potpuno 'druga' osoba?

'Stalno! Najbizarniji trenutak je bio kada je jedan dečko došao do stola gdje sam sjedila s prijateljicom, ispružio prst i rekao: 'Ti ne radiš u kulturi. Kladili smo se'. Naime, za njihovim stolom je jedna djevojka rekla da me gleda svaku večer prije spavanja, na što su joj prijatelji rekli da nema šanse da bi netko s toliko šljokica na sebi vodio tako ozbiljnu emisiju. (Nosila sam jaknu napravljenu cijelu od šljokica i u nekoliko boja. I pjevala). Došla sam do njih, platili su frendici rundu, ona se fotografirala sa mnom (da pokaže mami, ne zbog sebe!) i upozorila sam da sljedeći put ne ugase TV iste sekunde kada sport završi'.

Veliki korak u tvojoj karijeri bila je i pozicija medijske koordinatorice Nacionalnog stožera u najgore vrijeme pandemije koronavirusa. Dok bi mnogi odmahnuli rukom i odbili poziv u nimalo zavidnoj situaciji, ti si prihvatila. Bi li ponovila odluku i koju ti je životnu lekciju takav potez donio?

'Tada je većina ljudi bježala od toga, a prijatelji i neki kolege su mi rekli da sam luda što idem u centar zbivanja koji je tada izgledao kao rovovi za bitku. Radila sam tamo u prvih pola godine pandemije da bih pomogla u kriznom komuniciranju. Ponovila bih odluku jer sam dobila puno pozitivnih povratnih informacija da se u tim ranim danima transparentno komuniciralo, pokrenule su se neke akcije, udruge i telefonske linije za psihološku pomoć. Imala sam veliku podršku od kolega psihologa s kojima sam komunicirala gdje će trebati najviše prevenirati.

Sada se vidi koliko je cijela nacija propatila i još je dugačak put do oporavka, ali barem sve više ljudi pita za pomoć i napokon se malo ruši stigma oko psihičkih poteškoća. Za cijeli tim mogu samo reći da su najveći radnici koje sam upoznala u životu, radili su od jutra do mraka svaki dan'.

Inače si diplomirana psihologinja, ali životni put odveo te u novinarstvo. U kojem si trenutku shvatila da je 'to ipak to'? Jesi li ikada požalila promjenu profesije?

'Nisam nikada osjetila kao da sam 'promijenila profesiju'. Zapravo sam od četvrte godine studija uspješno balansirala između psihologije i TV Studenta. Dok sam radila na Radio Sljemenu, s kolegicama sam izvodila terapeutske priče djeci na Institutu za tumore te još tri zagrebačke bolnice jednom tjedno. Psihologija i novinarstvo su dvije ljubavi koje idu ruku pod ruku. Čak i unazad tri godine, iako zbog rada u informativnom programu nemam termin u tjednu kad se posvetim psihologiji, imam osjećaj da je ona svaki dan prisutna. Nema dana kad me netko ne pita za informaciju ili savjet o nekom fenomenu. Također, umjetnost je, barem za mene, nemoguće shvatiti bez poznavanja ljudske psihe ili barem želje da shvatimo drugu osobu. Možda nekada samo želimo bolje shvatiti sebe, što je isto pohvalno'.

Rijetko govoriš o privatnom životu... Koje ti sitnice uljepšaju dan, kako se najviše voliš opuštati, kakva je Antonia dok nije na poslu?

'Ne smatram se javnom osobom pa mi je čuvanje intime važno. Ono što mogu reći da je rad u informativnom programu dinamičan i nepredvidiv pa jako cijenim svaki slobodni trenutak jer nekada nas usred dana zovu na snimanje. Jedan dio podsvijesti je i na slobodan dan na iglama jer 'što ako ne bude slobodan dan?'.

Volim pogledati dobar film ili seriju, u zadnje vrijeme su me raspametili 'Fleabag', 'Queen Charlotte', 'Everything Everywhere All at Once' i 'Hunger'. Kava na suncu s dragim ljudima puni baterije. Cvijeće mi je slaba točka, poklonit ću ga i drugima i sebi bez ijednog povoda. Najveći 'unwinding' su mi pjevanje u vožnji i općenito bestonalitetno pjevanje. Mislim da je jedini razlog što to moji prijatelji trpe taj što uvijek znam gdje ima dobre hrane, a znam i sama složiti dobre kolače i torte'.

Postoji li posebna osoba u tvom životu kada je ljubav u pitanju? Jesi li zaljubljena? ;) Može li se naslutiti u tvom ponašanju kada se rode 'leptirići u trbuhu'?

'Oni koji me zbilja dobro znaju, odmah shvate. Sve troje kažu da mi se vidi posred face. Naravno da to preveniram, glumim ledenu kraljicu, što je debakl druge vrste. Kako god okrenete, nije dobro za mene i nikada ne pošaljem pravi signal. Može preživjeti netko jako strpljiv ili netko tko se na vrijeme konzultirao s mojim prijateljima'.

Nedavno si počela (ponovno) pohađati satove baleta. Dakle, ljubav se nikada nije ugasila? Je li bilo teško ponovno navući baletne papučice i započeti s izazovnim figurama?

'Iskreno, da se ne lažemo - bilo je teško. Na prvom satu u DanzArtu sam htjela stoput odustati i ne znam što me uspjelo natjerati da ustrajem do kraja. Instruktorica Irene je rekla da me poštedjela. Poštedjela!? A ja preznojena hropćem za kisikom. Nisam sportski tip i mrzila sam muskul fiber dva dana poslije, ali onda sam uhvatila kondiciju i sada apsolutno uživam. Kažu da je pametno s vremena na vrijeme pobijediti samog sebe. Eto, sebi sam dokazala da mogu napraviti zaokret prema zdravom životu nakon godina bez ikakve sportske aktivnosti. Dobro da jesam jer skoro su mi kosti počele škripati haha!'.

Bila si i na Svjetskom nogometnom prvenstvu, upoznala reprezentativce... Kako pamtiš to iskustvo? Jesi li i inače velika navijačica?

'To zajedništvo, cijele obitelji na stadionu, navijanje, pjesma, zastave, glas Frane Ridjana koji odzvanja stadionom, Vatreni koji su spremni ugroziti Olićev status najizdržljivijeg nogometaša ikad... Meni je to prekrasno i baš gušt. Nadam se da će biti prilike za ponoviti. Ovi Vatreni koje sam upoznala su me oduševili koliko su skromni, prizemljeni i susretljivi'.

Nedavno si se odlučila na veliki korak i postala plavuša. Što je prethodilo promjeni? Koliko vremena pridaješ svom izgledu i njezi?

'Nedovoljno vremena pridajem izgledu i njezi. Dosljedna sam jedino kad je UV zaštita u pitanju. Cijele godine je mažem na lice, na plaži imam i kremu za tijelo i sprej za kosu, a svi moji uvijek nose marmeladu. Oni se boje da ih ne zagrlim da im ne bi slučajno milimetar kože bio lišen zraka sunca, a ja se bojim da mi ne uprljaju ručnik koliko su ljepljivi.

Po pitanju održavanja izgleda sam nemarna pa je moj frizer Ivan Pervan mene sprječavao u farbanju kose u plavo, ali obećala sam i pečatirala svečanu prisegu da ću paziti na blajh, stavljati masku na kosu i štititi je od svake topline. Nikada nisam ništa radila s kosom, uvijek je obična i smeđa pa sam odlučila da mi prvi eksperiment bude radikalan - kompletno plava!

Trebalo nam je dva tretmana, a sada je napokon veliki eksperiment uspio. Ne znam kakav je život plavuše, ali očekujem neki popust na ulaznice kad Barbie dođe u kina'.

I za kraj, što Antonia želi ostvariti u poslovnom, ali i privatnom segmentu kao mlada, uspješna žena, a da još uvijek nije? 

'S obzirom na to kako sam pet godina volontirala s djecom u bolnicama, a i sa štićenicima u staračkom domu, možda je odgovor drugačiji od očekivanog. Samo se želim probuditi spremna za nove izazove, u nadi da ću imati snage biti oslonac mojim voljenima. I da će, kad ne savladam ni izazov ni dan ni sebe, oni biti tu da padnem na mekano'.