Žarko Laušević popularnost stekao '80-ih kad je, nakon što je 1982. debitirao u filmu 'Progon', glumio niz uloga u filmu i kazalištu, a posebno se istaknuo u filmu 'Oficir s ružom' za koji je dobio Zlatnu arenu u Puli za najbolju mušku ulogu. Veliku popularnost mu je donijela i jedna od glavnih uloga u seriji 'Sivi dom'.
U to je vrijeme Laušević bio jedan od najpoznatijih i najpopularnijih glumaca bivše Jugoslavije, a onda mu je jedna kobna noć krajem lipnja 1993. okrenula život naopačke. U svojoj je karijeri glumio u dvadesetak filmova, a zatim je u zatvoru proveo četiri godine i sedam mjeseci - zbog ubojstva.
Tog 30. lipnja s njim i njegovim bratom Branimirom sukobila se grupa mladića u jednoj crnogorskom kafiću, a sve je završilo tako što je Žarko pucao u njih u samoobrani, ubio dvojicu, a trećeg teško ranio. Događaj je opisao u svojoj biografiji 'Godina prođe, dan nikad'.
U knjizi opisuje kako su ih trojica napala i počela tući, te kako se on sam našao na podu. U torbi je imao pištolj koji je kupio i počeo nositi sa sobom nakon što je dobivao prijetnje zbog toga što je glumio lik Svetog Save u istoimenoj predstavi.
'Vadim pištolj iz moje torbe i istog trena ga repetiram upravljajući ga prema napadaču. On skače na mene! Vidim mu tu, na par centimetara od mene onaj isti luđački pogled i nikakav strah. Hrvemo se, stojeći, oko mog pištolja. Vidim da nešto viče, ali ništa ne čujem. Moj CZ-99 je između naših grudi. Četiri ruke koje se otimaju. Pritišćem okidač. Ništa se ne događa. Ni zvuk, niti siledžija odustaje. Pucam ponovo. Ništa. ’Bože, radi li ovaj pištolj uopće?’ Pucam ponovo. Ne znam koliko puta i ne znam gdje. Mislim da sam ga pogodio. Pritisak popušta, njegovo tijelo se odvoji od mene’, opisao je Žarko.
Nakon toga je, piše, vidio kako mu drugi napadač bode brata slomljenom bocom pa je pucao i u njega.
‘Ubio sam dva momka što su tek zakoračila u život! Da nisam, mi bismo bili mrtvi! I Mili i ja. Da mi je oteo pištolj, ubio bi me! A onaj drugi je klao Milog kao životinju preda mnom. S koljenima na njegovim grudima mog brata onesviještenog i nepomičnog - kolje slomljenom flašom! Pucao sam. Nisam imao izbora. Nisam znao ništa drugo. Nikad to sebi neću oprostiti’, zapisao je glumac.
Na suđenju je dobio 13 godina zatvora zbog dvostrukog ubojstva, s obrazloženjem da je prekoračio nužnu obranu. Ta je presuda potvrđena i nakon žalbi, a kaznu je Žarko izdržavao u Spužu i Požarevcu. 1998. Savezni sud mu je preinačio presudu i osudio ga na četiri godine. Kako je u tom trenutku glumac već odslužio četiri godine i sedam mjeseci, pušten je na slobodu.
Ubrzo nakon toga, preselio se u New York, a u odsustvu mu je Vrhovni sud ponovo preinačio presudu, te su ga ponovo osudili na 13 godina zatvora. 2009. uhićen je u SAD-u jer je u zemlji boravio bez vize, no iste je godine pušten iz pritvora, te mu je odobren ostanak u zemlji.
Krajem 2011. tadašnji srpski predsjednik Boris Tadić pomilovao je Lauševića, a početkom iduće godine Ivica Dačić mu je uručio srpsku putovnicu.
2014. se vratio u Srbiju, a prije toga napisao je biografiju ‘Godina prođe, dan nikad’ u kojoj je pisao o svom životu prije i nakon ubojstava, te o svom boravku u zatvoru.
'Naravno, ja nisam slobodan čovjek. Čovjek koji je ubio, nikad više ne može biti slobodan. Sloboda više nikad ne može biti moja riječ. Sloboda je pravo drugih da kažu što misle o meni, sloboda je da me slobode, svojataju, mrze i mrcvare. A ja sam više ne znam što uopće više i znači ta riječ', rekao je u videoporuci iz New Yorka prilikom predstavljanja knjige.
