Očuvanje okoliša i ekološki način života kojim smanjujemo otpad i pravilno ga odvajamo te racionalna potrošnja vode samo su neki od malih koraka koje svatko od nas može slijediti kako bi pridonio zelenijem i čišćem okruženju - za dobrobit Zemlje i svih nas.
Časopis Story i u ovom se slučaju pokazao kao pionir među lifestyle magazina u Hrvatskoj jer već 13 godina uoči Međunarodnog dana planeta Zemlja, 22. travnja, izdanjem na recikliranom papiru te hvalevrijednim radionicama i akcijama skreće pozornost na opasnosti koje prijeti životu na Zemlji zbog porasta globalnog onečišćenja. Ove su godine dio našega zelenog tima glumci Ana Marija Bokor Vrdoljak, Mislav Čavajda i Barbara Rocco.
Ana Marija provela nas je kroz vrt svoje majke Katice Bokor i pokazala da unatoč glamuroznom glumačkom poslu povremeno radi na zemlji i pomaže u uzgoju ekoloških plodova. I Mislav je zagovornik zelenog života koji doslovno ima i na svom gradskom balkonu, gdje strastveno uzgaja prekrasne japanske javore. Barbara, pak, uživa u sadnji, berbi i uzgoju ekološkog voća i povrća na svojim varaždinskim bregima.
Kako vrijeme prolazi, sve se više okrećem svojim korijenima i imperativu: 'Natrag prirodi!', kojim nas je počastio francuski književnik i filozof Jean-Jacques Rousseau - kaže glumica Ana Marija Bokor Vrdoljak koja prirodu i vrtlarenje voli odmalena, a tu ljubav gaji i danas.
'Kao djevojčica praznike sam provodila kod bake i djeda na selu pa sam s prirodom povezana od najranije dobi. Kao djevojčica u Slavoniji sam baki pomagala na zemlji, a danas pomažem mami Katici Bokor u jednom od zagrebačkih urbanih vrtova', otkriva kazališna, filmska i televizijska glumica kojoj vrtlarenje dođe kao savršena aktivnost za opuštanje u užurbanoj svakodnevici, a nagrađena je zdravim plodovima prirode.
'Mama me zarazila svojom energijom i voljom pa se bavim vrtlarstvom. Ponosna je na naš vrt jer je uistinu najljepši i uvijek odlično rodi, od mrkve, peršina, poriluka, raznih salata, blitve do kupusa. Ljeti daje paprike, tikvice, patlidžan i mirisne rajčice kakve sam kao mala jela na selu', kaže glumica, sretna i zbog ukusnih jela koja nastaju od namirnica iz mamina vrta.
'Obožavam pripremati šalšu od zrelih uzgojenih rajčica i sataraš s domaćim paprikama koji obogatim tikvicama i patlidžanima. U kasno ljeto obavezno skuham veću količinu šalše i sataraša, napravim porcije i zamrznem ih pa i zimi uživam u plodovima rada u vrtu. Okus uzgojenog povrća neusporediv s povrćem iz supermarketa. Kada se kuha domaća blitva, miriše cijela kuhinja, a ona je doslovno slatka', tvrdi Ana Marija, a s njom će se složiti svatko tko je imao priliku okusiti voće i povrće uzgojeno bez pesticida i sunca. Upitali smo je i što je posebno veseli uzgojiti.
'Najviše sam ponosna na raštiku i jako je volim. Ricastu sortu pripremam na lešo ili kao varivo s pestom po imotskom receptu suprugove bake Jele. Volim i onu ravnih listova, od koje moja svekrva pripremi japrak, male sarme s mljevenim mesom', uz smijeh kaže glumica i zaključuje: 'Koliko je uzgojeno povrće zdravo, ne treba posebno govoriti. Kada se tomu dodaju boravak u prirodi i čeprkanje po zemlji, što je odmor za dušu i tijelo, te njegovanje nježnih biljaka koje će izrasti u fino povrće, jasno je zašto nam se isplati vratiti prirodi u svakom smislu te riječi. Ona nam sve stostruko vraća.'
U strogom centru Zagreba u svojoj zelenoj oazi opušta se i nagrađivani kazališni, filmski te televizijski glumac Mislav Čavajda.
'Blagoslovljen sam što imam terasu od 30 četvornih metara koju sam pretvorio u mali vrt. Ne u klasičnom smislu, ali s obzirom na to da imam puno teglica s biljkama, tako ga doživljavam. Iako u ovom stanu živim 15-ak godina, terasa je dugo bila neuređena, sve dok je konačno nisam natkrio i ogradio, što me potaknulo da se posvetim biljkama i vrtlarenju', započinje svoju zelenu priču Mislav.
'Vrtlarenje je počelo iz hobija, da bi s vremenom preraslo u strast i neki oblik terapije. Najmirniji sam i meditativan kada su mi prsti u zemlji, kada čeprkam po njoj jer mi to pruža poseban osjećaj zadovoljstva. Divno je to što koliko ulažeš u biljke i koliko si im posvećen, toliko ti one vrate, ako ne i više. Što, primjerice, nije slučaj kada je riječ o odnosu s ljudima', uz smijeh kaže umjetnik zaljubljen u pristup vrtlarenju kakav imaju na Dalekom istoku.
'Japan mi je jako inspirativan, njihovi zen vrtovi i cijeli taj pristup koji je svojevrsna fizička ekspresija duhovnog stanja. Zato bih ga i volio posjetiti, najviše zbog prirode', ističe.
Zanimalo nas je što se zeleni na njegovoj terasi?
'U mom slučaju najviše je riječ o ukrasnom bilju. Zaljubljen sam u raznolikost japanskih javora, a ima ih nebrojeno. Dosad je otkriveno 600 podvrsta pa možete zamisliti koja je to raznolikost boja, oblika listova, razgranatosti krošnje. Na terasi trenutačno imam 20 vrsta. Volio bi ih imati i više, ali ograničen sam prostorom', otkriva glumac.
Jednu je godinu sadio i povrće jer je cijelo ljeto proveo u Zagrebu, ali od toga je zasad odustao jer ga ljeti uglavnom nema pa nema tko birati plodove.
'Bilje koje imam u proljeće eksplodira cijelom paletom boja i to je prekrasno! Najviše sam ponosan na uzgoj japanskih javora jer sam se jako potrudio uopće ih pronaći, što je podrazumijevalo obilaženje puno rasadnika. Nadam se da ću javora imati i više, iako zahtijevaju jako puno brige, znanja o kvaliteti zemlje, vrsti, uređivanju, načinima orezivanja, oblikovanja. Sve to traži kreativnost, što mi je prekrasno', objašnjava.
'U budućnosti volio bih kupiti komad zemlje i uzgajati voće i povrće jer me sve to veseli. Uživam u samom činu sadnje i oblikovanju kad govorimo o japanskim javorima. Kako drveće ne raste tako brzo, moraš zamisliti kako želiš da to drvo izgleda za nekoliko godina i onda ga pametno orezivati. U tom smislu fascinira me i filozofija bonsaija čiju sam tehniku uzgoja počeo istraživati. To je fantastičan pristup koji podrazumijeva generacijski angažman zbog čega bonsai postaje sve ljepši', kaže Mislav kojem će ljubav prema biljkama donijeti još više plodova i veselja.
Zagrebačka glumica, redateljica, jazz pjevačica Barbara Rocco svoj mali zeleni raj pronašla je na varaždinskim bregima, gdje živi u kući. No njezin je vrt, kako nam je objasnila, posljednjih dva desetljeća mijenjao lokacije. Ove je godine, tvrdi Barbara, pronašao onu najbolju.
'Budući da sam već došla u neke godine, postavljam visoke gredice kako bi mi bilo lakše. Mislim da sam pronašla najbolju lokaciju za ovaj moj zeleni hobi, koji se rasplamsao kad sam došla živjeti u Varaždin. To me odmah povuklo da pokušam posaditi neke biljčice. Jednostavno nisam osoba od cvijeća, uvijek mi je bilo zanimljivije posaditi ciklu ili mrkvu', kaže Zagrepčanka.
'Ipak sam trešnjevačko dijete pa nisam puno znala o uzgoju povrća, ali čitala sam knjige o zdravim načinima svega i svačega pa je moj prvi vrt bio prilično neobičan. Gredice nisam sadila po redu, nego bih bacila sjeme na livadu pa što izraste, izraslo je. To je bilo jako zanimljivo. Kada ne bih znala što ću kuhati za ručak, uzela bih košaru i prošetala vrtom pa kuhala prvo što ugledam - korabu, kupus', prisjeća se Barbara svojih vrtlarskih početaka.
Kada čovjek živi u kući, uvijek ima posla i oko okućnice, nije sve samo rad u vrtu, a na glumicu sav taj rad na otvorenom djeluje meditativno.
'Poseban je umor od rada u vrtu i na svježem zraku. Nekako sladak. A doticaj ruku i zemlje mi je predivan! Možda ljudi koji su tako odrasli i ne shvaćaju koliko je to posebno. Rezuckaš, nosiš, pospremaš, sadiš..., naradiš se, ali to je neka čudna vrsta meditacija. I tako... Neki vole rješavati križaljke, a ja volim kopati', uvjerila nas je Barbara.
Iskreno kaže da se zbog prirode posla, kada ima premijere ili ljeta provodi na festivalima, ne može aktivno posvetiti vrtu i branju plodova. No kad ima praznog hoda, na njezinim se zelenim kvadratima nađu razne salate, kao i artičoka te bamija na čiji je uzgoj svojedobno bila jako ponosna.
'Imam jako fine jabuke. Nekada sam imala i marelicu, ali je trajala samo nekoliko godina. A jabuke budu fantastične. Ništa ne špricam i to je jako važno. A što bih još htjela uzgojiti? To prepuštam inspiraciji iz godine u godinu', zaključila je.