Nova dramska serija Nove TV ‘Čista ljubav’, koja se prikazuje već neko vrijeme, u vrlo kratkom roku prikovala je za fotelje brojne Hrvate. U središtu uzbudljive ljubavne priče su Tomo i Sonja, koji će nam još jednom pokazati da se za istinsku ljubav vrijedi boriti, a glavnog negativca ovaj je put utjelovio crnogorski glumac Momčilo Otašević. Tog 27-godišnjaka iz Cetinja dosad smo se naviknuli gledati u ulogama pozitivaca koji su nam prirasli srcu, no čini se da nam ni kao negativac nije mrzak. Već ga neko vrijeme prati glas miljenika žena u Hrvatskoj, stoga smo ga upitali sviđaju li mu se više Hrvatice ili Crnogorke te pokušali otkriti kakve ga žene mogu privući. Već je gotovo dvije godine u vezi s kolegicom Jelenom Perčin, a samo za Story priznao je hoćemo li uskoro čuti i svadbena zvona.

Story: Nakon ‘Zore dubrovačke’ i ‘Kud puklo da puklo’, gledamo vas u još jednoj hrvatskoj seriji. Čini se kako ste brzo prirasli srcu našoj publici? Čini se da je tako. Ne znam, ali meni je svakako drago. Story: Zavoljeli su vas još kao Luku u seriji ‘Budva na pjeni od mora’. Dosad ste uglavnom igrali pozitivce, a sada ste prvi put negativac? Da, u seriji. Damir iz serije ‘Kud puklo da puklo’ bio je pozitivac. Luka također, lijepo odgojen, iz dobre obitelji, iako je poslije bilo kikseva, nekih preljuba. Liječnik iz ‘Zore dubrovačke’ također je bio pozitivac. No u kratkom filmu ‘Jagode’ igrao sam psihopata, kao i u kazališnom komadu ‘Egzistencija’ Edwarda Bonda. U predstavi ‘Lukrecija iliti ždero’ redatelja Jagoša Markovića glumio sam žderu, za kojeg možemo reći da je na neki način negativan. Story: Što vam je veći izazov igrati?  Pozitivac mora stalno trpjeti, dok negativac radi, a drugi trpe, što mi je zanimljivije. Usto, negativce je lakše igrati. Primjerice, Damir iz serije ‘Kud puklo da puklo’ je dobar lik, nije nespretan tako da mu se publika može smijati, nije bezobrazan da ga mogu mrziti, zato me zabrinjavalo kako ga postaviti na noge a da publici bude zanimljiv, da ga voli i navija za njega te da pritom nije dosadan. U neku je ruku običan pa sam tražio neka stanja i emocije pomoću kojih ću ga učiniti zanimljivim. Valjda sam uspio ako je serija bila gledana i ako su mi se ljudi obraćali na ulici. I danas me pitaju o toj ulozi. Trudim se likove raditi tako da nisu nalik jedan drugome, želim da budu drukčiji karakteri, tako sam učio na Akademiji. Dajem sve od sebe kada radim i volio bih da ispadne dobro.
Story: Kako biste opisali lik Ranka iz ‘Čiste ljubavi’? Arogantan, prepotentan, bezobrazan, dobar glumac... Petlja i muti i rijetko ga uhvate u laži. Ima tristo lica. Lako mi ga je igrati jer sa svim likovima u seriji ima drukčiji odnos. Vjerujem da je i gledateljima zanimljivo gledati jer pomisle: 'Vidi ga kako se šalta.' U jednoj sceni zaručnici najtoplije i najnježnije govorim da je volim, a maloprije sam bio s ljubavnicom. Story: Glavna je negativka pjevačica i spisateljica Nives Celzijus kojoj je to prva uloga u seriji. Kako surađujete, pomažete li joj savjetima? Odlično surađujemo. Na ovakvim projektima svi si međusobno pomažemo, puno se radi, tempo je sulud i nema mnogo vremena za probe, snimanja. Snima se dvadesetak scena na dan, što nije lako. Vjerujem da joj nije lako jer se nikad nije bavila glumom, a sad snima seriju u kojoj ima dosta teksta, puno se snima, moraš naučiti što je krupni, što je široki plan, gdje si u kadru, kako se otvoriti za kameru, pogoditi markaciju, mnogo stvari koje treba poštovati da bi to na ekranu izgledalo dobro. Nives jako brzo uči i sve usvaja. Tko god joj daje neke upute, pozorno sluša i trudi se odmah to napraviti. Mislim da joj to sasvim dobro polazi za rukom.
Story: Rekla je da ste jako slatki i zgodni. Kako vam je snimati intimnije scene s njom - ipak je ona jedna od najseksi Hrvatica? Čisti posao. To nas ljudi često pitaju. Ovako to izgleda: dogovorimo s redateljem što ćemo raditi, imamo pola sata za tu scenu i dva prolaza, ja kažem: 'Sad ću doći tu, tu te ljubim, onda idemo na krevet, imamo još dva poljupca, onda ustajemo...'  To se doslovno tako dogovara. Akcija nije nimalo romantična, pogotovo ako si gol, a još je deset ljudi s tobom u prostoriji. Možda sam pojeo nešto s lukom jer nisam vidio da se ta scena snima odmah nakon ručka pa se moram ispričavati partnerici. Možda netko od kolega puši, a ja ne pa mi smeta dim cigarete. Možda ne pijem kavu pa ću je osjetiti... O tome razmišljam iz tog kuta i gledam kako olakšati i sebi i drugima. Oni to također tako gledaju. Nema tu teksta i nema se što puno pogriješiti, poljubac je poljubac, a zagrljaj zagralj, nema ponavljanja. Scene seksa snimaju se tako da postoji naznaka toga, idemo do kreveta i kraj. Gledamo samo da odradimo posao, i to je to. Story: No romanse na setu nisu rijetkost. Vi ste tako i upoznali svoju djevojku, glumicu Jelenu Perčin... Nisu nemoguće, ali ljudi rade i u banci pa se povežu. Vjerujem da bi se dvoje ljudi moglo povezati i na setu, i u parku, i u klubu ako postoji nešto među njima. Story: U vezi ste gotovo dvije godine, no jedan ste od parova koje rijetko možemo vidjeti zajedno u javnosti.  Ne govorim o tome i lijepo mi je privatni život čuvati za sebe. želim da i dalje ostane tako.
Story: Dio ste ansambla Crnogorskog narodnog pozorišta iz Podgorice, imate angažman u beogradskom kazalištu, snimate u Zagrebu. Gdje vam je baza? živim svuda pomalo. Otkako sam počeo studirati glumu, živim tamo gdje ima posla i gdje radim. Već na drugoj godini studija snimio sam dva filma, napravio četiri predstave i igrao u ‘Budvi na pjeni od mora’. Brzo sam bačen u vatru. Jedan sam film snimao u Gusinju, drugi u Srbiji u Kragujevcu, pa sam tri mjeseca bio u Beogradu, potom se vratio kući i preselio se u Budvu, gdje sam snimao seriju ‘Budva na pjeni od mora’. I svaki dan putovao u Cetinje na fakultet. Brzo se prilagodim jer volim ovaj posao. Da sam odlučio živjeti na jednome mjestu, morao bih odbijati poslove, a ovako sam naučio uživati u tome. Zanimljivo mi je putovati i vidjeti razna mjesta. Sjećam se luda 24 sata prije dva ljeta kad sam snimao seriju ‘Kud puklo da puklo’. Iz Zagreba sam otišao na Cipar, gdje sam u amfiteatru igrao predstavu u 22 sata, nakon toga smo krenuli avionom u Beograd jer je to predstava tamošnjega Narodnog pozorišta, doručkovao sam, popio kavu, ukrcao se u avion za Zagreb, došao tu u osam sati, u devet sam bio na setu na granici između Hrvatske i Slovenije, snimio nekoliko scena i iz fore prešao potok da mogu reći da sam taj dan bio i u Sloveniji. Kad sam završio, ponovno sam se zaputio prema aerodromu, otputovao u Dubrovnik, gdje me čekao vozač i odvezao u Tivat, ondje sam imao probu za jednu predstavu, odigrao drugu, ponovno se vratio na probu za prvu, odspavao i vratio se u Zagreb. Story: Kako uspijevate funkcionirati, zar vam se nikad ne pomiješaju likovi i tekst? Ne, znam što radim u tom trenutku i koncentriran sam na to. To i jest bit posla, nema glume bez promjene. Jednu ću se sekundu slatko smijati, a već iduću plakati.
Story: Kako održavate kvalitetan ljubavni život kad vas nikad nema? Nije da me nema, ima me. Nekako uspijevam. Story: U kratkom ste razdoblju postali miljenik žena u Hrvatskoj. Je li to zbog izgleda ili crnogorskog šarma? Postoji li to uopće? Da, drukčiji smo. Ne znam objasniti kako, ali jesmo. A i malo nas je. Limitirana smo serija, tako kažem u šali. Ne znam, ne osjetim to, nije mi se ništa drastično promijenilo u životu otkako se bavim glumom. Lijepo je imati publiku koja te voli i hvala im na tome. Story: Kako biste usporedili Hrvatice i Crnogorke? Ne mogu to baš... Ne volim generalizacije. Pravim razliku među ljudima, a ne među nacijama, vjerama ili bojom kože. Zapravo smo svi isti, pogotovo na ovim prostorima. Humor je potpuno razumljiv u svih pet, šest zemalja, jezično se razumijemo...
Story: Jeste li zavodnik kao Ranko ili ste ipak skloniji duljim vezama? Mislim da Ranku nisam nimalo sličan. Skloniji sam duljim vezama. Jako volim žene. Story: Čime vas žena može privući?  Onim nečim što se ne može objasniti riječima. Nešto se dogodi, kliknemo... Nemam određeni tip žene. Može imati neke kvalitete koji mi se ne sviđaju, ali mi se generalno može sviđati. Nema pravila, barem kad je o meni riječ. Šarm, samouvjerenost, hrabrost, duhovitost, nježnost, ženstvenost - te su mi osobine privlačne. Story: Kakvi ste kada ste zaljubljeni? Najbolji na svijetu, tako se osjećam. Sretan sam, zadovoljan, ispunjen, imam manje problema u svakodnevnom životu. Story: Nemate ni trideset godina, a izgradili ste uspješnu regionalnu karijeru. Što smatrate najvećim uspjehom? To što volim svoj posao i uživam u njemu. Imam priliku raditi ono što volim, a usto sam stekao mnogo prijatelja. To je bio segment o kojem nisam razmišljao. Razmišljao sam samo o poslu, na setu sam da bih radio, ali ostvario sam kontakte koje održavam i to je najveće bogatstvo. Na trećem su mi mjestu putovanja. Sve to ide zajedno i predstavlja fenomenalnu mješavinu.
Story: Kad ste se zaljubili u glumu? Jako rano. Često sam išao u kazalište koje je tada bilo aktualno u mom gradu, a pripremalo je mnogo više predstava nego danas, barem koliko se sjećam. U Zetskom domu bio je ozbiljan repertoar. Prvi sam put otišao u kazalište s majkom, a poslije sâm. I uživao sam. I danas kada iziđem na scenu i kada ima dima u predstavi, sjetim se kada sam imao desetak godina i gledao kako stvaraju dim u predstavi ‘Bokeški D-mol’. Kad osjetim taj miris, vratim se u djetinjstvo. Prije četiri godine mijenjali su glumačku postavu i trebao im je netko mlađi. Naposljetku sam završio baš u toj predstavi. U dramsku sam grupu pošao u sedmom razredu osnovne škole, i to kako bih izbjegao koji školski sat. Prvih sam deset dana bio sramežljiv, bilo mi je neugodno jer su me svi gledali, a onda sam to prelomio i naišao na oduševljenje ostalih učenika. U susjedni razred išla je Ana Vučković, danas također crnogorska glumica i moja jako dobra prijateljica. U srednjoj smo školi bili na istom katu, s tim da je ona bila likovna škola, a ja gimnazija. Zajedno smo upisali glumu, bili smo jedno za drugim na listi. I prvu smo scenu na Akademiji radili zajedno i nismo se željeli poljubiti. Bilo mi je čudno kako ću ljubiti svoju Anu? S 18 godina odustao sam od glume i otišao u Rim, gdje nisam prošao prijemni na fakultetu političkih znanosti, pa sam upisao pravo u Podgorici i nikad nisam otišao na fakultet, pripremao sam se za turizam na Krfu i nikad nisam otišao, dogodine sam upisao arhitekturu u Rimu i glumu na Cetinju te se naposljetku odlučio za glumu. I nisam požalio ni pogriješio. Kada sam ponovno stao na daske, vratili su se leptirići u trbuhu. Story: Kako je izgledalo vaše djetinjstvo u Crnoj Gori? Jako dobro, da se mogu vratiti, odmah bih. Nasuprot moje kuće bio je vrtić pa sam do podne bio ondje kako bi se mama, tata, bake i djedovi odmorili od mene. U podne bih otišao kući, a kako su svi znali da živim odmah preko puta, mogao sam ići sâm. Nastavio bih se igrati u dvorištu, a oko 16 sati vratili bismo se do vrtića koji je tada bio zatvoren, ali je čuvar sjedio unutra pa bismo bježali od njega. No Gojko nas je jako volio, a i ja njega. Ostao mi je u prelijepom sjećanju. Igrali smo lovice, nogomet, postavljali barikade na ulici da automobili ne mogu proći, što nam je bilo jako smiješno. Kad bi se pilila drva, svi bismo se okupili i radili zajedno - Dado, Fika, Draško, Igor i ja, nas petorica rođeni u pet godina. Tukli smo se i voljeli, ali smo uvijek bili ekipa. Ljeti smo se do ponoći igrali vani, odlazili na more, u grad, zimi smo se grudali. I danas se okuplja ista ekipa. Kompjutor sam dobio sa 11 ili 12 godina pa sam vrijeme kada sam se trebao igrati vani i iskoristio za igru. Zahvalan sam što je tehnologija malo zakasnila.
Story: Čime se bave vaši roditelji? Otkud vam ta kreativna crta? Ne znam, djedovi su bili jako duhoviti, moguće da imam nešto na njih. Majka je ekonomistica, a otac trgovac. Sestra je završila arhitekturu, to je nešto kreativno. No nitko se u obitelji prije mene nije bavio umjetnošću. Story: Jesu li ponosni? Jesu, sretni su. Tražim ih pogledom na premijeri kada publika plješće. Uvijek prvo gledam gdje su njih troje. Gle-dam im lica da vidim je li bilo dobro ili loše. Velika su mi podrška. Kad putujem i imam milijun obaveza, mama mi često rezervira karte, otac me pokupi u zračnoj luci u Dubrovniku i iduće me jutro vozi natrag na let u šest sati. Kad nešto zaboravim, imam njih da me podsjete. Story: Čime se bavite u slobodno vrijeme? Odmaranjem, ljenčarenjem. Ako ne snimam zimi, onda idem na skijanje. I tada mi mama kaže: 'Tvoja je karijera u tvojim nogama', tako da ne mogu bezbrižno skijati. Zafrkavam se da su mama i sestra moji menadžeri. Story: Dajete li im postotak? Na što trošite novac?  Da, uvijek. Najviše trošim na hranu i piće, za to ne žalim. Puno radim, vratim se gladan i želim se najesti nečega dobrog. Vikendom odem u spa centar na relaksaciju ili igram PlayStation. Sad se vraćam treninzima u teretani, što mi odgovara jer nakon toga bolje zaspim. A i za većinu predstava moram biti u odličnoj formi.
Story: Kakvi su vam daljnji planovi u karijeri? O čemu sanjate? Nemam ih, nikad ih nisam imao. Dokle god imam posla, dokle god mi je ovo inspirativno i zanimljivo, super. Čim završim snimati seriju, čeka me rad na dugometražnom igranom filmu redatelja Ivana Bakrača, zanimljiv scenarij. Igram glavnu ulogu. Pomalo radim na tome, ali sad sam ipak usredotočen na seriju. Story: Na kraju vas moram pitati je li istina da se Jelena i vi ženite? Naime, ta se priča proširila njezinim rodnim Dubrovnikom... Ne. Čuo sam i ja tu priču nekoliko puta, ali apsolutno nije istina. Ne znam tko, što, kako i zašto je širi, niti se opterećujem time. Nije istina. ženim se u seriji, ali i to možda. Razgovarala: Nikolina Kunić Foto: Duško Miljanić