'Treniram samo kako bih što češće mogao jesti pizzu'

Jedan od najtraženijih domaćih manekena, 33-godišnji Dean Pelić, osim što nosi revije za svjetski poznate brendove među kojima su Galiano, Calvin Klein, Lacoste, Kenzo, Puma..., piše i blog u kojim iznosi mišljenje o manekenstvu i drugim životnim temama. Osim toga, ovaj je svestrani Istrijan aktivan i na društvenim mrežama gdje često s brojnim pratiteljima, većinu kojih čine pripadnice ljepšeg spola, često dijeli i 'crtice' iz privatnog života. Nerijetko se tako 'pohvali' i svojim gastro uradcima, a za Story.hr ovaj je miljenik žena otkrio kako se snalazi za štednjakom, koji su bili njegovi početnički obroci, koje jelo ne može 'smisliti', ali i koji bi menu mogao jesti svaki dan do kraja života.

Živim sam od svoje trinaeste godine, kada sam otišao u srednju školu i stanovao u domu. No, što se baš pravog kuhanja tiče, ono je za ozbiljno počelo kada sam doselio u Zagreb na faks. 

  Prva početnička jela su bila jako jednostavna; smrznuti špinat i filet paniranog oslića. Sjećam se kao da je bilo jučer, a i danas to volim pripremiti 'tu i tamo', tek da se podsjetim. Često se tada na meniju našla i konzerva tune pomiješana s rižom i slično. Snalaženje mi je išlo puno bolje od kuhanja.

Što danas najčešće kuhate? Ljudi koji žive sami često govore kako im se ne da kuhati samo za sebe, pa najčešće ili jedu vani ili kuhaju jednostavne obroke, poput tjestenine. Kakva je kod Vas situacija, pripremate li kompliciranije obroke?

Od mesa jedem uglavnom piletinu, iako sam unos mesa smanjio na jedan, maksimalno dva obroka tjedno. Tako da, naročito nakon treninga, volim složiti neki proteinski obrok. Uz piletinu tu je riža, ali i začini poput curryja ili povrće poput brokule ili špinata. 

  Jednako tako, s obzirom na to da dolazim iz Istre, često su mi na meniju fuži s tartufima, šparogama ili pak šampinjonima, začinjeni tek istarskim maslinovim uljem. Najčešće i kuham takva jela. Pašte, rižota, a umake od povrća izmišljam i blendam. Ponekad jedem vani, a tada biram neka složenija jela, koja ne znam napraviti dobro i koja ne jedem često.

Postoji li neko jelo koje Vam je najdraže pripremati, odnosno neko koje nikada ne spremate? Zašto? Preferirate li meksičku, orijentalnu, japansku... ili možda neku drugu kuhinju? Koje jelo nikada ne biste probali?

Maloprije spomenutu piletinu s curryjem. Volim to jelo, a i drugi mi kažu da je način na koji složim curry umak, odličan. Svašta dodam u taj umak, a recept je tajna haha. Volim meksičku kuhinju, i to jako, najbliža je meni. Naravno, volim i talijansku. Svako malo sam u Italiji, živim blizu Italije, i to mi je doslovno, domaća kuhinja. S druge strane, ne volim tripice i sataraš, niti išta slično tome. Baka je to moja znala često kuhati, i iako je bila najbolja kuharica ikad i sve što je ona napravila sam obožavao jesti, to nisam mogao čak ni kada je ona napravila.

Jeste li ikada doživjeli kakvu nezgodu u kuhinji?

Nezgodu kao nezgodu, ne baš. Jesam li nekad znao staviti cimet umjesto curryja? Puno puta. To se dogodi kada si lijen označiti što je u kojoj bočici. Jesam li znao staviti ulje na mokru tavu pa su mi žumanjci skakali po kuhinji? Puno puta. To se dogodi kad žuriš. Pregorena hrana, isto tako. Ali dobro, to je valjda normalno. Više-manje.

Je li Vam draže pripremati slana jela ili deserte?

Nikada nisam probao napraviti kolač. Nije mi ni palo na pamet, u startu mislim da nisam za to. 

  Treba znati prepoznati kada jesi za nešto, a kada to iz prve izgleda kao da je bolje ni ne početi.  Ja se držim toga. Sve to izgleda jednostavno, pratiš recept na internetu, i svima to bude lijepo, u četrdeset minuta gotovo. A ja bih još i nakon sat i pol vjerojatno radio smjesu jer nije ispalo onako kako je pisalo da hoće. Pa onda bolje to ostaviti onima koji razumiju i onima koji vole to što rade. Ja, iskreno, samo volim jesti, kuham jer se moram prehraniti. Dakle, potreba, a ne iz ljubavi.

Koja se namirnica nikada ne može naći u Vašoj kuhinji?

Nemojte se smijati, ali još kao klinac nisam volio grožđice. Ne znam može li se to klasificirati kao namirnica ili kao bilo što… Jer ja to ne klasificiram nikako. Dan danas, samo kad ih vidim, ne ide… Jednostavno ne ide. Ni blizu meni s time. Nikad to nisam kupio, niti neću. Ima još toga što ne volim, naročito kod povrća, koje kod mene moram biti dobro smiksano da bih mogao jesti. Nisam fan povrća, ali zato izblendam i onda je život ljepši.

Smatrate li da su žene vještije u kuhanju od muškaraca ili obratno?

Pa sad, i jesu i nisu. Žene zaista kuhaju fenomenalno, ali probao sam puno puta i jela koja su spremali i muškarci, doduše, vrsni kuhari, i bilo je jednako tako prva liga. Naprimjer, i moja mama kuha jako dobro, ali i moj tata kuha odlično, stalno izmišlja recepte i smišlja nova jela. Tako da, eto, sve je to vrlo individualno.

Trudite li se zdravo hraniti?

Trudim. Premda je moja vizija zdrave prehrane nešto drugačija od one koja nam se pripovijeda kroz sve moguće medije. Moje mišljenje jest da je bitnije od zdrave prehrane naći balans u hrani. U hrani treba uživati, a ne se mučiti i mrcvariti oko toga što jedeš, odnosno ne jedeš. Sve je dobro, sve je zdravo ako si u balansu i ako uživaš u hrani. 

  Ako jedeš slatkiše i u startu razmišljaš kako je nezdravo to što jedeš, nezdravo ćeš i unijeti u sebe. Ako jedeš brokulu, i jedeš ju s gađenjem, to ćeš i unijeti u sebe. Jedi slatko kada ti paše, ali jedi umjereno. Jednako tako prati što ti organizam govori. Ja osjetim kada mi tijelo traži povrće, zeleno ili šareno i kada mi tijelo traži jabuku, citruse ili određeno voće. Te ga iz tog razloga uvijek i poslušam i pružim mu ono što traži. Iz istog razloga slušam ga i kad traži hamburger ili pizzu. Pogotovo pizzu. Ne treba raditi znanstvenu fantastiku od hrane, treba samo izbalansirati obroke i slušati svoje tijelo i ne pretjerivati u ničemu. Nijedna krajnost nije poželjna. Pokušao sam jedno vrijeme ne jesti ugljikohidrate, pokušao sam jesti isključivo povrće, pokušao sam svašta na određeno vrijeme i shvatio da se nikada više ne želim osjećati onako kako sam se osjećao u tim trenucima; gladno, tužno i bez energije. Pokušavam unijeti neke promjene u prehranu, naročito po pitanju jedenja više povrća, manje mesa kao što sam i rekao na samom početku, ali nikako ne isključivo samo jedno ili samo drugo. Hrana ti mora dati energiju, ali jednako tako moraš voljeti to što jedeš i uživati u hrani. To je koncept kojeg se držim.

Kuhate li ikad za prijatelje i obitelj? Što oni kažu na Vaše kulinarske vještine?

Ponekad. A sad, ako kažem da uživaju u hrani koju skuham, pretjerao bih haha. Ali nisu nezadovoljni - to je već uspjeh. Rekli su mi da se mogu oženiti i da će žena biti zadovoljna sa mnom. Ali opet, to su obitelj i prijatelji, oni su previše subjektivni. Nedavno sam radio paštu s domaćom salsom i raznim začinima i stavio malo previše čili papričica… Bilo je veselo, samo to ću vam reći.

Gdje nalazite inspiraciju? Izmišljate li recepte, tražite li na Internetu ili nešto treće?

Iz glave, uglavnom. Bacim oko i na Instagram i Pinterest što se same ideje tiče… Ali onda napravim po svom dok slijedim upute.

Kada biste morali odabrati jedno jelo koji ćete jesti do kraja života, što bi to bilo i zašto?

Pizza. Pizza je valjda najbolja stvar izmišljena nakon otkrića vatre. Pizza iz krušne peći, s hrskavim debelim tijestom i puno mozzarelle - što ti više treba u životu. Srećom sam dosta aktivan i sve to potrošim jako brzo. Ja uglavnom treniram samo kako bih mogao što češće jesti pizzu. 

  Uz pizzu, dodao bih i bakinu sarmu. Nešto najbolje što je moja baka meni spremala. I uz to tiramisu. Dakle, pizza kao predjelo, bakina sarma kao glavno jelo i tiramisu kao desert, to je to, cijeli meni. Boca vode kao piće, jer drugo ionako ne pijem. Eto, riješeno. Gdje da potpišem?