Tko smo kada nismo ničije?
Koliko smo dobre majke, supruge, jesmo li smo tu za svoje roditelje, jesmo li se dovoljno istaknule na poslu? Kao žene, dajemo energiju za rast i razvoj svemu, počevši od djece i odnosa u obitelji do projekata i tvrtki u kojima radimo.
Društvo ženu i njene sposobnosti ocjenjuje prema društvenim ulogama koje ona nosi kroz život. Kako rastemo, i same počinjemo vrednovati sebe kroz prizmu svake od tih uloga. Pitanje je kako u mnoštvu uloga i identiteta koje svaka od nas nosi ipak ne izgubiti sebe!
Radeći sa ženama, osvijestila sam da nam je svaka od životnih uloga dana s razlogom koji je neusporedivo ozbiljniji od mišljenja užeg ili šireg okruženja. Ako dopustimo sebi da se ne brinemo o tome kako nas ocjenjuju drugi i kad pomjerimo fokus s drugih na sebe, shvatit ćemo da nam je svaka uloga dana kako bismo kroz nju bolje upoznale sebe, ojačale i dostigle svoj maksimalni potencijal.
Postoje četiri ključne uloge koje nas kroz život definiraju i svaka od njih je tu da bi nas nečemu naučila i služila nam kao oslonac i stup naše unutarnje stabilnosti, piše sensa.hr.
Kći
Uloga kćeri jedina je uloga koju ne biramo, a koliko može biti blagoslov, toliko je i otežavajući faktor s kojim se cijeli život moramo nositi. Nekada davno, odgovor na pitanje: „Čija si ti?“ mogao je ozbiljno definirati naš životni put, a i u današnjem svijetu to nas pitanje uvelike određuje.
Ako smo imale sreću, iz te uloge kroz život nosimo osjećaj ljubavi i zaštićenosti, ali ako nismo imale sreću, možemo cijelog života svoje odluke bazirati na negativnim uvjerenjima i strahovima.
Iz djetinjstva najčešće nosimo sliku o sebi u koju smo povjerovale. Naše viđenje sebe odnosi se na to kakve smo, što možemo, za što smo sposobne i koliko zaslužujemo.
Kakva god bila naša prošlost, važno je znati da za svaku od nas dođe trenutak kad postajemo svjesne kako smo kreatorice svojih sudbina i samo mi biramo u što ćemo vjerovati, koji dio sebe i svog djetinjstva želimo prihvatiti i u sebi čuvati, a koji ostaviti kao višak prtljaga jer nije vrijedan da ga sa sobom nosimo.
Životna partnerica
U partnerske odnose ulazimo iz uloge kćeri i s tom ulogom u partnerski odnos najčešće unosimo sva svoja očekivanja, strahove i uvjerenja koja smo tijekom odrastanja usvojili.
Međutim, ako bolje razmislimo, to nije pošteno, jer na taj način od samog početka tom odnosu oduzimamo šansu da se gradi i razvija na svoj jedinstveni način. Ključno je da kroz ovu ulogu učimo kako zajedno rasti i stajati iza svojih vrijednosti i stavova. Važno je i integrirati naše zajedničke vrijednosti, na novoj razini koja će biti jednako važna za oba partnera.
U partnerskom odnosu trebali bismo naučiti postavljati zdrave granice i poštovati tuđe. Uloga partnerice u odnosu uči nas i tome da postoji više jezika ljubavi te kako ponekad treba svladati novi jezik jer se za neke od nas ljubav manifestira kroz riječi i dodir, a za druge kroz konkretna djela i pomoć.
Za ženu je najvažnije kroz ovu ulogu naučiti sagledavati istinu iz više perspektiva te sebe promatrati iz nekog drugog kuta.
Majka
Ovo je uloga kroz koju žene najbolje upoznaju sebe i važno je napomenuti da ona ne mora nužno značiti samo biološko majčinstvo. Ova nas uloga stavlja u poziciju da gledamo u oči svojim strahovima i pomjeramo granice svojih mogućnosti i izdržljivosti. Saznajemo koliko možemo biti jake i ranjive u isto vrijeme, rasplakati se zbog sitnice i preživjeti nemoguće. Uz majčinstvo, prateći rast i razvoj djece, učimo umijeće transformacije i rasta.
Svakim danom u procesu našeg razvoja shvaćamo da je mnogo važnije slušati i čuti nego reći.
U ovoj ulozi svjesno zapostavljamo sebe i svojevoljno stojimo negdje u pozadini, da nas ne vide, ali znaju kako najjače navijamo. No, biti majka znači, također, stvarati, podržavati, pružiti riječi podrške kad je najpotrebnije.
Majka je osoba koja gaji, osnažuje i prepoznaje potencijale i talente. Ljepota ove uloge je u tome što ona može biti nevjerojatna pokretačka snaga i energija za sve ono najbolje što u svijetu želimo vidjeti.
Samorealizirana žena
Kako, prolazeći kroz ove uloge, ne izgubiti sebe? Odgovor na ovo pitanje krije se u četvrtoj ulozi žene, a to je proces naše osobne realizacije. Tko smo kad nismo ničije?
Određuje li nas profesija kojom se poslovno realiziramo i gradimo karijeru ili je to naša misija koju ostvarujemo svojim radom? Proces ženine samorealizacije izuzetno je važan jer je osnova njene samoidentifikacije za realizaciju njenog unutarnjeg potencijala.
Za svaku ženu i njenu cjelovitost važno je znati odgovor na pitanje što zaista želi, što voli, u čemu je dobra i pronaći način kako će svoje ambicije i ideje realizirati. Razmislimo o tome koje knjige želimo pročitati, što želimo vidjeti, kome se divimo, što želimo stvoriti i iza sebe ostaviti. Jedina osoba s kojom uvijek ostajemo smo mi i trebamo dobro upoznati sami sebe.
Ova uloga služi nam kao oslonac u najtežim životnim trenucima, kad smo povrijeđene, ostavljene, razočarane – upravo ona nam može biti zvijezda vodilja koja će nas dignuti i dati nam snagu da idemo dalje.
Upravo zato je samorealizacija veoma važna; kroz nju gradimo sebe i svoj autentični način samopotvrđivanja. Životna snaga i motivacija rijetko dolaze izvana, trebamo svakodnevno raditi na samoodrživoj unutarnjoj motivaciji koja će biti naša pokretačka snaga u teškim životnim trenucima kroz koje svaka od nas prolazi.
Isprepletanje uloga
Ove četiri uloge žene u različitim trenucima života stupovi su oslonca i samopouzdanja.
Ulogom kćeri osvještavamo da imamo kontrolu nad svojim mislima i iz djetinjstva svjesno nosimo samo ono što će nam služiti.
U partnerstvu učimo život sagledavati iz više perspektiva.
Ulogom majke rastemo i podržavamo vrijednosti u koje vjerujemo. Ako vrednujemo sebe i vidimo rezultate svog rada, onog kroz koji same napredujemo, imamo mogućnost ostaviti neki trag.
Kad smo realizirane u sve četiri uloge, čak i ako u nekom trenutku jedna od uloga nije potpuno realizirana, postoje još tri stupa koji nam neće dati da pokleknemo i znat ćemo kamo i zašto ići dalje.
