Jesu li poduzetnici stvarno lopovi?

Često kažemo da je potrebno prije svega mijenjati mindset/mentalni sklop u našem društvu da bi se desile neke bitne promjene. No prije toga nužno je osvijestiti neke stvari. Kakva je slika poduzetnika u našem društvu danas? Tko su oni u očima javnosti, a tko su ti ljudi zaista?  Kažu Sindikati da su poduzetnici pohlepni kapitalisti koji voze Bentleya i jahte i slično i da im ne treba isplatiti minimalac za radnike jer će to oni sebi ukrasti...

Međutim prava slika je dosta drugačija:

- 27 % u smislu ostvarivanja BDP-a čine mikro poduzetnici (1 do 10 zaposlenih)

- 56 % mikro i mali (do 50 zaposlenih)

- 99.7%  mikro, mali i srednji (do 250 zaposlenih) zajedno

A onih 0,03 % bi eventualno mogli biti ti kapitalisti koje je Sindikat spominjao na proljeće. Ne znam tko što vozi, ali znam da je dotični predstavnik Sindikata letio business klasom, a da sam ja jednog od najbogatijih i najuspješnijih poduzetnika u ovom dijelu Europe upoznala na letu na kojem smo kao i inače oboje letjeli ekonomskom klasom. Za 1. 5. prošle godine išla sam na Island. Prijateljica i ja smo razgovarale s prijateljem koji je tamo odselio o tome kako stvari funkcioniraju. Nisu bitni detalji, bitno je što sve funkcionira na temelju POVJERENJA. A kako se rade zakoni u Hrvatskoj – na temelju NEPOVJERENJA. Na temelju nepovjerenja u poduzetnike i na temelju slike da je poduzetnik lopov. Odmah je pretpostavka da je poduzetnik lopov koji će pokrasti i uskratiti državu za milijun poreza, prireza, doprinosa i parafiskalnih nameta koji su pred njim kad se usuditi preuzeti rizik, pokrenuti poduzetničku aktivnost, kreirati novu vrijednost, kreirati nova radna mjesta i tako dalje. Što je tome pridonijelo? Privatizacija, krađe, tajkunizacija. No to NIJE poduzetništvo. Za to postoje druge riječi i pravosuđe koje je trebalo i treba odraditi svoj posao. Što još? Slika poduzetnika u medijima još iz tog vremena. Kad određeni poduzetnik pregazi nekog jahtom onda je uspješan poduzetnik nekog ubio. Kad poduzetnik iz Istre kreira 1600 radnih mjesta na 5 kontinenata onda se u medijima ne spominje baš previše riječ poduzetnik uz tu činjenicu. Naravno da onda prosječan građanin stječe dojam iz medija da su poduzetnici neki veliki pohlepni kapitalisti koji ne samo da voze nego i ubijaju druge svojim jahtama i prolaze nekažnjeno, da njihovi sinovi vozaju BMW-e i također ubijaju druge u prometu i prolaze nekažnjeno i slično.

No velika većina poduzetnika su ljudi oko nas, mali, jednostavni ljudi, naši frizeri, bravari, pekari, kozmetičari, vlasnici malih dućana, suvenirnica, OPG-ovci, iznajmljivači par soba koji šute, puno rade, pošteno sve plaćaju, a davanja su zaista prevelika, pa je to jedan od razloga zašto nitko od njih nema neke velike rezerve i doslovce preživljava od 1 do 31. Pitate se pa kakvi su to poduzetnici, nisu baš sposobni kad nisu stvorili neke zalihe sa strane. Prvo, davanja su zaista velika, drugo, nedostaje im i poslovnih znanja (jer to su ljudi koji znaju raditi svoj posao, često su krenuli na poduzetnički put iz nužde i ne znaju voditi posao) kao iznanja iz područja financijske pismenosti i treće, iako možda većina može radeći za drugog zaraditi i više nego za sebe,SLOBODA je primarni motiv za poduzetništvo. I SREĆA koja iz te slobode proizlazi.

Da se vratimo slici poduzetnika i nepovjerenju. Je li ono opravdano? Kada su na proljeće isplaćeni minimalci poduzetnicima za radnike primijetila sam dvojake reakcije. Velika većina poduzetnika kojima je zabunom uplaćeno previše sami su se javili Državi i pitali kako da odmah vrate novac. Jer su dobili nešto za što znaju da im ne pripada. Da, ima i onih 1 posto koji su radnicima rekli: „E dam ti 2500 kuna, a ja ću sebi zadržati ostatak do 3250 kuna koliko mi je Država dala za tebe“. Što s takvima? U svakom polju ima korova, trebamo se ograditi od takvih i jasno i glasno reći da to nije u redu. I to treba biti sankcionirano.