Još
Emisije
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Lifestyle

Ponašanja koja ubijaju svaku vezu

Autor Lidia Černi
Autor Lidia Černi

Sve veze prolaze brojne faze, brojne uspone i padove, a ono što je bitno da bi odnos između dvoje ljudi bio trajan i kvalitetan je padove rješavati na odgovarajući način. Koja su to ponašanja kojima ćemo nedvojbeno, prije ili kasnije, odgurnuti partnera od sebe u teksu koji slijedi otkriva psihoterapeutkinja Lidia Černi

Izvor: Shutterstock

Nedavno mi je pisala osoba koja je pred razvodom zbog, kako se sama izrazila, konfliktnog odnosa sa suprugom. Ne znaju izaći iz te situacije, a ne žele potražiti pomoć bračnog savjetnika kako bi im pomogao smiriti percepciju nesporazuma i na koncu riješiti već uznapredovao sukob. Ne zna, piše mi, kako je uopće došlo do takvog ružnog odnosa i traži savjet. Pa, evo nekoliko savjeta svima onima koji prolaze kroz bolnu konfliktnu interakciju. Mnoga su dosadašnja istraživanjima već definirala kontraproduktivna ponašanja koja negativno utječu na partnerske odnose i predstavljaju jasne pretpostavke razvoda braka ili prekida partnerskog odnosa. U svakom partnerstvu će se neka od ovih ponašanja povremeno pojaviti, međutim, njihovo konstantno ponavljanje pravi trajne posljedice, oblikuje načine reakcija oba partnera, uništava privrženost i povezanost. Konflikt sam po sebi ne predviđa uspjeh ili neuspjeh odnosa, svi nekad dođemo u teške odnose, već problem predstavlja način na koji konflikt doživljavamo, odnosno način na koji ga tretiramo.

Izvor: Shutterstock

Kritiziranje partnera jedan je od najčešćih razloga za loše odnose i komunikaciju koja može u konačnici dovesti do razlaza. Kritiziranje se obično doživljava kao napad na partnerovu osobnost, na njegove temeljne vrijednosti, čime se ne razdvajaju pozitivne karakteristike partnera od njegovog trenutno ružnog ponašanja. Razlika između prigovora partnerovom određenom ponašanju i njegova kritiziranja je očigledna i izgleda ovako: 

-prigovor - "Osjećala sam se uistinu zabrinuto jer se nisi javio na poziv. Mislila sam da je dogovor bio da se javljamo kada kasnimo“

- kritiziranje - “Ti nikada ne misliš kako tvoje ponašanje djeluje na druge, nikada ti nije važno kako se ja osjećam, misliš samo na sebe!”

U prvom primjeru rečenica počinje s jasnim izrazom svog osobnog osjećaja i poziva na zajednički dogovor. U drugom primjeru rečenica počinje s “Ti” čime se implicira kritiziranje druge strane te se priprema na obranu, pa je došlo do ometanja samog procesa aktivnog slušanja. Ustrajanje na kritiziranju partnera može dovesti do njegova povlačenja ili straha od izražavanja svojih misli i osjećaja. Kod partnera se mogu javiti osjećaji odbačenosti, povrijeđenosti, zatvaranja u sebe. Suprotnost kritičkoj komunikaciji je nježniji početak, upotreba “Ja” rečenica, izbjegavanje optuživanja partnera. Kada se razgovor započne s isticanjem toga kako se osoba osjeća otvara se put iskazivanju osobnih potreba pa samim time i očekivanju da one budu zadovoljene. Nema krivnje, optuživanja, niti ulaska u raspravu.

Izvor: Profimedia

 Drugi poguban faktor međusobne komunikacije je prezir. Kada se on javlja komunikacija se odvija na maliciozan način, ponašanje prema partneru je bez poštovanja, sarkastično, licemjerno, uvredljivo, s podsmjehom se govori o partnerovim osjećajima, često je uključena i neverbalna komunikacija kao što je okretanje očima, uzdisanje i slično. Izražavanje prezira kod partnera izaziva osjećaj bezvrijednosti. U odnosu na kriticizam prezir predstavlja napad na partnerovu osobnost iz pozicije superiornosti, kroz njegovo potpuno obezvrjeđivanje. Prezir se hrani negativnim mislima o partneru i predstavlja najveću pretpostavku razvoda braka. Suprotnost preziru je građenje kulture poštovanja i vrednovanja partnera. Prezir se izražava s aspekta moralne superiornosti, destruktivan je i poražavajući za odnos. Kada govorimo o kulturi poštovanja partnera, ona se odnosi na svakodnevnu komunikaciju i cjelokupni odnos među partnerima. Dakle, zahvalnost, poštovanje, komplimenti, privrženost, na svakodnevnoj razini oblikuju pozitivnu perspektivu partnerstva.

Izvor: Shutterstock

Obrambeni stav ili defenzivnost je još jedan loš faktor međusobnih odnosa, a obično se javlja kao odgovor na kriticizam. Napad ili kritika izazivaju potrebu za obranom uslijed koje napadnuta osoba prestaje sagledavati osobnu odgovornost za neki događaj ili situaciju i ulazi u obrambeni stav ili zauzima poziciju žrtve okolnosti. Ulazak u defanzivnost nije ono što možemo nazvati uspješnom strategijom već izaziva suprotan efekt - dovodi do toga da partner uvidi kako nam nije stalo do njegovih zahtjeva, da nema preuzimanja odgovornosti. Lijek za tu defanzivnost je preuzimanje osobne odgovornosti za nastalu situaciju. Defenzivnost inače definiramo kao formu samozaštite kroz istjerivanje pravde, ogorčenosti ili pozicioniranje u ulogu žrtve s ciljem da se odbije 'napad' partnera. Prihvaćanje odgovornosti, bar za dio konflikta, doprinosi zajedničkom rješavanju problema pa se rizik od eskalacije konflikta umanjuje, kompromis postaje mnogo pristupačniji kao izraz.

Izvor: Shutterstock

Još je jedan koban način međusobne komunikacije u partnerskom odnosu – povlačenje u sebe, podizanje zida u komunikaciji. Odvija se bešumnim izlaskom iz odnosa, kada jedan od partnera ignorira drugog, 'kažnjava ga šutnjom', ne odgovara na pitanja, bavi se nekim drugim 'aktivnostima' (gleda u telefon ili televizor, napušta zajednički prostor) dok mu se partner obraća.

Izvor: Shutterstock

Povlačenje dolazi nakon niza intenzivnih, prije navedenih prepreka. Konfrontacija postaje previše iscrpljujuća i od odnosa se lagano odustaje. Povlačenje u sebe se pretvara u vrstu obrambenog mehanizma koji se koristi kao zaštita od dijaloga, komunikacije, a kada se jednom usvoji izlazak iz te zone je vrlo težak i onemogućuje ponovno uključivanje u razgovor na racionalan način. Ukoliko partner ulazi u fazu podizanja zida korisno je uz dogovor napraviti pauzu, odgoditi razgovor na neko vrijeme. Brojne su studije pokazale da su parovi koji su uspijevali prekinuti svađu nakon 15 minuta, odlazili i bavili se nekom aktivnošću pola sata, bili mirniji psihički i fizički, a također su bili i spremniji za razgovor. Interakcija im je bila produktivnija i pozitivnija.

Izvor: Lidia Černi, Story press

Najčitanije

Najnovije