Jeste li i vi osoba koja uvijek želi biti negdje ili otići negdje drugdje, a ne biti ovdje i sada? Želite li postići zadovoljstvo, neko dostignuće ili uspjeh u budućnosti? Naime, svakodnevno me pitaju ljudi ovakva i slična pitanja - kako razumjeti ovo vrijeme u kojem živimo? Je li to uistinu naša stvarnost, hoćemo li uvijek živjeti ovako jadno, tužno i nesretno, ili možemo i bolje? Ako da, kada? Ovo stresno vrijeme je ubitačno, kažu mi. Ima li uopće nade da živimo onako kako smo živjeli prije? A kada je bilo to prije? Prije čega? Korone, lockdowna? Koliko me sjećanje ne vara ni onda nismo bili sretni, stalno smo prigovarali i kritizirali i čekali neka 'bolja' vremena koja će nam donijeti nova vlast, političari, država, neka apstraktna budućnost…

'Ima li uopće nade da živimo onako kako smo živjeli prije?'
Shutterstock 

 Što odgovoriti na ovakva pitanja? Najvažnije od svega je osvijestiti zbog čega nisam zadovoljan – osvijestiti svoje stresne emocije (strah, tjeskobu, nesigurnost) oko bilo koje vrste problematiziranja. Važno je razumjeti da je to što god nam se događa sada normalno i da se na to novo normalno počnemo privikavati. Kako? Ima različitih načina - relaksacija, opuštanje, tehnike disanja, meditacija ili neke aktivnosti koje nam odvraćaju misli i pažnju od stresa, straha i nezadovoljstva, nešto što nas smiruje, razgovor sa psihoterapeutom možda.

'Ima li uopće nade da živimo onako kako smo živjeli prije?'
Shutterstock 

Mislim da je najvažnije od svega u našem životu razumjeti 'fenomen vremena' - da sva naša tuga, žalost, ojađenost, nezadovoljstvo vuku svoj korijen iz otpora prema životu u sadašnjem trenutku. U ovom danas koji se upravo odvija. Većina misli kako svoje trenutne probleme stvaramo sada u ovom trenutku, ali to nije istina, naše su stresne i problematične emocije i reakcije stvorene u prošlosti, u nekim brojnim 'danas danima', a trenutni stresni osjećaji samo su refleksija te prošlosti, ništa više. Ni jedna naša stresna emocija nije nastala danas već se samo manifestira u ovom trenutku. Ne možemo biti nesretni ako živimo potpuno u sadašnjosti. Kada smo tu, sada, onda ćemo biti usmjereni na ono što je ispred nas i prihvatiti situaciju kakva jest u ovom trenutku. I to je izvrsna stvar koja nas oslobađa patnje i nezadovoljstva po navici.

'Ima li uopće nade da živimo onako kako smo živjeli prije?'
Shutterstock 

 Isto tako ne možemo imati problem u sadašnjosti. Jedino ga imamo ako izađemo iz trenutne situacije i vremena, iz sadašnjeg trenutka i dopustimo starim, emocionalnim, bolnim zapisima da vladaju našim 'stanjima' i danas, sada... Ako provedemo većinu svog vremena (ovog danas) živeći u prošlosti ili zabrinuti za budućnost izlazimo iz ovog jedinog današnjeg kreativnog vremena u kojem možemo promijeniti sve što nam se više ne sviđa, a zbog čega ne možemo uživati u ovom trenutku sada. A to je najvažnije za nas, za naš osjećaj zadovoljstva, svrhovitosti i svjesnosti. Naša snaga može postojati jedino u ovom trenutku jer se i sva naša kreativnost događa upravo sada. Ako se snažno držimo prošlosti i živimo u traumi i drami i dovodimo je u ovaj današnji dan, trenutak u kojem živimo, nećemo biti sposobni istodobno živjeti punim plućima u ovom trenutku koji upravo teče, a koji je i jedino vrijeme u kojem živimo - uvijek.

'Ima li uopće nade da živimo onako kako smo živjeli prije?'
Shutterstock 

Zašto se onda opiremo toj sadašnjosti? Zato što naša stara uvjerenja dominiraju nama, navikli smo na njih i po navici razmišljamo o prošlosti i budućnosti i o drugima – samo ne o sebi i sada. Čak 95 posto naših misaonih obrazaca dnevno je rastrošno (razmišljamo o prošlosti, ili o budućnosti, ili mislimo o drugima). Naš podsvjesni um nema kontrolu nad onim što mu nije poznato ili nad čime nema iskustva, zato izbjegava biti u sadašnjem trenutku, jer mu je to nepoznat i opasan prostor, jer nema nikakvog iskustva u njemu. I tako se stalno lomimo između onoga što mislimo da je naša stvarnost i onoga što zapravo jest naša stvarnost. Jer kad po navici prijeđemo zamku 'fatazmagorije' vremena (prošlost i budućnost) uvidjet ćemo da jedino vrijeme u kojem uvijek i živimo je ovo danas…I to je ta oslobađajuća činjenica kojoj se moramo prikloniti ako želimo živjeti kvalitetan, zadovoljan i uspješan život.

'Ima li uopće nade da živimo onako kako smo živjeli prije?'
Lidia Černi, Story press 

Kolumnistica Lidia Černi međunarodno je certificirani NLP Life Coach, psihoterapeutkinja i hipnoterapeutkinja te direktorica Centra Pozitiva (Centra za pozitivne vrijednosti i osobnu izvrsnost) i od sada odgovara na vaša pitanja vezana za ljubav i odnose. Pitanja šaljite na email:centarpozitiva@gmail.com