Krajem rujna ove godine, u Zagrebu će se održati konferencija pod nazivom 'Razgovor o roditeljstvu' u kojoj će Jelena Đoković, supruga Novaka Đokovića i globalna direktorica Novak Đoković Fondacije ugostiti vodeću svjetsku stručnjakinju za roditeljstvo dr. Shefali Tsabary.
Povodom velikog događaja, Jelena je posjetila hrvatsku metropolu, a u razgovoru za Story.hr otkrila je svoje 'tajne' roditeljstva, kako je biti majka ispred očiju cijelog svijeta, kao i koje su omiljene aktivnosti obitelji Đoković.
Kako to da ste odabrali upravo Zagreb za svoje predavanje?
'Naša Fondacija je u proteklih 15 godina vrlo pažljivo i postepeno širila ne samo teme kojima se bavimo (a uvijek su nam u fokusu djeca i njihov razvoj) već i broj projekata pa na kraju i područja na kojima radimo. Polako rastemo i polako se spremamo za nove stvari u regiji. Bili smo ovdje kada su bile poplave, potresi, ali to su izvanredne situacije i za nas se takva vrsta pomoći i solidarnosti podrazumijeva. S druge strane, vrlo temeljno pristupamo projektnim stvarima, a dolazak dr. Shefali Tsabary je zapravo jedan dodatak projekta ‘Podrška, ne perfekcija’ koji već nekoliko godina uspješno provodimo. Njezin dolazak je velika stvar, prvi se put događa u Europi.
Oduvijek sam bila oduševljena koliko ima osviještenih ljudi u Zagrebu i kako je lijepo imati tako jednu divnu zajednicu ljudi koji svjesno žive. Kada smo pričali o dovođenju svjetskih stručnjaka, uvijek sam imala u glavi: 'Pa naravno da će biti Zagreb'. To je mjesto gdje ljudi stvarno rade na sebi, bave se sobom te svojim obiteljima i čvrsto vjerujem da je ovo sjajna prilika i za njih da uživo poslušaju liječnicu Shefali koju igrom prilika i znam da prate. Cilj mi je da se svi u regiji međusobno podržavamo i rastemo kao društvo', rekla nam je Jelena pa nastavila.
'Lijepo mi je ovdje. Planiram ostati i nakon medijskih obaveza kako bih se malo prošetala, osjetila draži i čari ovog grada. Nekoliko sam puta dolazila ovdje samo s ciljem da kupim određene knjige koje čitam i koje sam, na našem jeziku, htjela pokloniti ljudima koji govore engleski.
Jako sam uzbuđena i jedva čekam vidjeti sve te ljude koji žele raditi na sebi. Malo treme uvijek postoji jer, kao netko tko je odrastao u tradicionalnoj obitelji, uvijek imam visoka očekivanja kao što su to imali i moji roditelji. Voljela bih da sve bude savršeno, kao i uvijek, pa imam dosta treme za mnogo stvari koje radim. To polako i osvješćujem - ne mora sve biti savršeno. U redu je imati i propuste'.
Pritisak koji je danas na ženama je veći no ikad. Osjećate li ga vi, kako si ga olakšavate i je li u redu ponekad reći 'Dosta mi je, ne mogu'? Ima li u tome išta loše?
'To je dio naše kulture i tradicije da je žena odgajana da bude 'žena za sve'. Točnije, žena koja najmanje pripada sebi, već svima drugima. Samim time, nikada ne stoji kao samostalna jedinka - uvijek mora biti nekome nešto ili u ulozi nečega i kao takva osjeća opterećenje ili pritisak.
Jednostavno, nemoguće je biti savršen, ali nekako su nam nametnuli priču da je ipak moguće, samo ako se jako trudiš. Ja se tome opirem i svakodnevno se suočavam s tim programom koji mi je usađen, nekada uspješno, nekada manje uspješno pa me tišti što sam u nekim stvarima griješila. Kada sam postala majka, vaše će me čitateljice shvatiti, postala sam i spremačica, i kuharica, i psihologinja, i pedagoginja, i liječnica, i bračni savjetnik, i prijatelj... Kada sve te uloge postanu primarno tvoje, zato što to sve jedna majka radi, počinje biti opterećujuće i tu žene uglavnom pucaju po šavovima'.
Što najviše o majčinstvu i svom iskustvu volite dijeliti s ostalim majkama?
'Iskreno, ja nemam savjet i ne želim ga davati jer i ja sama nisam dovoljno dobra u mnogim stvarima da bih se stavila u ulogu savjetnika. Često vidim da i oni koji nose neke titule i diplome griješe pa samim time nezahvalno je danas biti bilo čiji savjetnik osim svoj i voljela bih ostati u ulozi osobe koja iskreno prepričava svoje iskustvo, a ne daje recept ili formulu uspjeha na osnovu svog iskustva. To je za mene ta ženska podrška - da majke zaista iskreno govore bez gomile pretvaranja i ideja o tome da se predstavljaju da smo savršene. Ja to zaista nisam i ne bih htjela da me sutra netko nazove savjetnicom'.
Ponosna ste majka dvoje djece... Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili i što je ono najvažnije zbog čega uspijevate biti supruga, majka i uspješna poslovna žena istovremeno?
'Najiskrenije što mogu reći je da sebe upoznajem svakodnevno i to zahvaljujući mojoj djeci. Djeca žive u trenutku i ona jasno i glasno traže ono što im treba dok mi nekako potiskujemo sebe, ne znamo se voljeti. Meni su moja djeca učitelji i zahvalna sam što imam svakodnevnu priliku promatrati ih i što me živciraju i što ih mnogo volim u isto vrijeme, što imam takve konfliktne osjećaje i da budem skroz u redu s time. Kroz njih sam naučila prepustiti se i naučiti da nema mjesta za onog perfekcionistu koji sam bila i za kojeg sam vjerovala da je jedini način da opstanem u ovom životu. Djeca su mi pokazala da to baš i nije tako'.
Što znači biti majka pred očima cijelog svijeta, kako se nosite s time i je li s godinama sve lakše?
'Mnogo ovisi o tome kako se ja osjećam u određenim trenucima. Kada sam umorna i preopterećena - sve mi je teško. Kada sam odmorna, ispunjena ljubavlju i razumijevanjem svojih najbližih - onda mi ništa nije teško. To je najiskreniji odgovor koji mogu dati jer sam blagoslovljena što imam ovakav život, divnog supruga i što smo dobro i što imamo obitelj koja je zdrava i bilo bi suludo da sada govorim o nekoj težini. Svakodnevno osvješćujem svaki svoj blagoslov, ali, iskreno, čovjek sam, i meni emocije jako diktiraju kvalitetu života, novac i moć nisu rješenje'.
Poznati se po tome što jako pazite na prehranu i zdravlje, ali i okoliš. Što biste savjetovali majkama kako da lakše stvore takve pohvalne i zdrave navike kod svojih mališana? Kako ste to vi uspjeli?
'Moj odgovor je opet: 'Ne znam'. Svako dijete je različito i svaki roditelj je različit. Kako bi ovo društvo funkcioniralo sistemski ili organizirano, nastala je neka prirodna potreba da se svi uokvirimo i stavimo u neku 'ladicu', da se kategoriziramo i da damo smjernice tim kategorijama. Shvatila sam da sam ja bila svrstana u kategoriju koja uopće nije dobra za mene i ne funkcionira dobro za moje zdravlje. Postavljala sam pitanja i tako nailazila na odgovore koji su za mene dobri. I jedini savjet koji mogu dati, pitajte se 'Je li nešto dobro za mene'. U redu je biti drugačiji i razlikovati se'.
Tko je stroži roditelj? Novak ili vi?
'Mislim da smo sve po potrebi i po situaciji. Lako je biti strog i postaviti se iznad djece, ali kada smo mi osviješteni i kada smo svoje potrebe namirili, onda različite situacije koristimo da se zbližimo s djecom, a ne da postavimo sebe na vrh hijerarhije. Mislim da se mi trudimo razumjeti. Svi griješimo. Nažalost, društvo je grešku previše svrstalo u negativan kontekst, umjesto da na nju gleda kao na način učenja. U našoj kući greška znači put učenja i saznavanja novih stvari, hrabrosti i smjelosti - naša se djeca usuđuju isprobavati nove stvari. Naravno, jasne granice postoje, ali ne moramo kontrolirati baš svaku riječ ili svako ponašanje djeteta. Cilj je konekcija, ne korekcija'.
Kako izgledaju vaši slobodni trenuci kao obitelji? Imate li neko pravilo što tada najčešće radite?
'Imam stvarno jako lijepih trenutaka s djecom i najviše volim kada zajedno čitamo priče. Moj sin najviše voli slagati Lego kockice i slušati glazbu, dok s ocem voli igrati tenis ili zajedno gledati meč, što mami možda nije najomiljenije. S maleckom volim plesati, ona se voli šminkati, dok ja to ne volim. Ali, moram poštovati njezinu slobodu izražavanja kroz takvu vrstu umjetnosti. Imala sam baš situaciju sa suprugom gdje je on kritizirao zašto joj ne zabranim šminkanje pod argumentom da je ona još mala te da je učimo pogrešnim stvarima. Na to sam mu rekla da ona to želi i da joj ne mogu ništa zabraniti, već samo pomoći da to radi bolje'.
Znači li to da će možda i sin krenuti očevim stopama?
'To znači da znam sigurno da će sutra ići na trening. Prihvaćam da je to jedna faza, a što će on kasnije s time, ne znam. Praktički, mene tako sprječava da projiciram daleku budućnosti i pravim njemu uspješnu karijeru i da se stresiram oko toga sputavajući ga u nekim drugim namjerama. Kao što djeca nisu dužna ispuniti očekivanja svojih roditelja, tako nije bitno da osoba ispuni očekivanja okoline, već da bude svoja'.
Više fotografije Jelene i Novaka, pogledajte u našoj galeriji.
