UBOJSTVO U SUDNICI: Istinita priča o smrti kakvu ne biste poželjeli nikom, ali mnogima će biti teško kriviti počinitelje

Još jedan novitet na Netflixu koji će razveseliti poklonike true crime žanra je nova sezona dokumentarne serije 'Indian Predator' (svaka sezona se bavi drugim slučajem). Pod naslovom 'Indian Predator: Murder in a Courtroom' pratimo slučaj koji zaista prije zvuči kao zaplet iz nekog Bollywoodskog filma nego kao iz stvarnog života.

Ubojstvo koje je potreslo temelje društva

Karijeru, a i život, okončao je kad ga je u kolovozu 2014. godine, dok ga je policija u lisicama sprovodila prema sudnici, napala pobješnjela rulja (koja se uglavnom sastojala od žena) i izbola ga na smrt. Taj je slučaj bio presedan u indijskom pravnom sustavu i potresao je same temelje društva. Serija nas vodi u prošlost i prati priču o Yadavovim zločinima objašnjavajući što je njegove susjede natjeralo da mu tako brutalno presude.

U nastavku vam donosimo stvarnu priču o njegovom životu, (ne)djelima i njegovoj krvavoj smrti, no moramo vas upozoriti da slijede detalji iz serije koji će vam otkriti dijelove radnje. 

Akku Yadav je rođen u slumu Kasturba Nagar koji se nalazi na rubu indijskog grada Nagpura gdje je proveo normalno djetinjstvo, no s vremenom je počeo upadati u nevolje, kockati, piti i tući se, a zatim je nastavio sa sitnim krađama. Kasnije je shvatio da puno može postići zastrašivanjem ljudi i uskoro mu se nitko više nije usudio suprotstaviti. Upadao bi ljudima u kuće i uzimao (ili uništavao) što god mu se svidjelo, tukao ih i mučio, prijetnjama iznuđivao novac, a ubio je najmanje troje ljudi. Uspio je među ljude zasijati toliki strah da u četvrti više nije bilo nikakvih proslava, čak ni vjenčanja. Njegova strahovlada potrajala je punih 13 godina. 

Navodno je silovao preko 40 žena, među kojima su bile i maloljetnice. Stanovnici Kasturba Nagara su ga prijavljivali policiji, no kako ih je Yadav redovito podmićivao, policajci ne samo da nisu reagirali na njihove prijave, već su ga i štitili, ali su mu i dojavljivali tko je prijavio kako bi im se Yadav mogao osvetiti.

Posljednji zločin gangstera koji je sijao strah

Nakon što je sa svojom bandom upao u kuću jedne žene, razbio joj pokućstvo i prijetio njenoj obitelji, prijateljica Usha Narayane ju je nagovarala da ga prijavi policiji, a kad je ova to iz straha odbila, Usha ga je prijavila sama. 

Kad je saznao za to, Yadav je okupio svoju bandu u kojoj je bilo 40-ak ljudi i s njima opkolio Narayaneinu kuću. Sa sobom je ponio i bocu kiseline prijeteći joj da će je unakaziti ako ne povuče prijavu. Narayane je pozvala policiju koja joj je obećala da će doći, ali nisu se pojavili. Yadav i njegovi ljudi pokušali su provaliti u kuću, a od toga su odustali tek kad je Narayane otvorila plin i zaprijetila im da će raznijeti i sebe i njih.

Narayanin hrabri potez potaknuo je i njene susjede koji su se okupili i kamenjem napali njegove suradnike koji su pobjegli od bijesne gomile. Bio je to presudan trenutak u umovima stanovnika Kasturba Nagara, trenutak u kojem su shvatili da Yadav nije nepobjediv i da mu se udruženim snagama mogu suprotstaviti. 6. kolovoza 2004. netko je zapalio Yadavovu kuću, a on se sam počeo bojati za vlastiti život pa je zatražio policijsku zaštitu. Idućeg dana je uhićen zbog vlastite sigurnosti. Sedam dana kasnije bio je mrtav. 

Naime, kad mu je zakazano saslušanje za jamčevinu na sudu, a glasine da će Yadav biti oslobođen optužbi koje su brzo počele kolati zajednicom pokazale su se kobnima za njega. Pričalo se da će Yadav u zatvoru biti zadržan dok se situacija ne smiri, a zatim će (kao što se to i ranije događalo) biti pušten na slobodu i nastaviti po starom, kao da ništa nije bilo. Ono što je uslijedilo s godinama se pretvorilo u legendu u čijem su se prepričavanju često mijenjali detalji. 

Težak kraj krvnika iz sluma

Kad se pročulo da će se njihov zlostavljač ponovo naći na slobodi i izvući od posljedica za svoje gnjusne zločine, veliki broj žena iz Kastruba Nagara naoružale su se noževima za povrće i krenule iz svojih kuća prema sudnici. Pričalo se da se radilo o 50-ak žena, zatim je taj broj u prepričavanju narastao na 200, pa na 400. Među njima su bili i neki muškarci, no u kasnijim prepričavanjima njih se prestalo spominjati pa se priča da su ga ubile samo žene. 

Kad su stigli do sudnice, Yadav je u gomili prepoznao jednu od žena koje je silovao i počeo je ismijavati, a policija se navodno smijala zajedno s njim. Žena ga je počela udarati, a onda su joj se pridružile i druge žene. Kasnije se pokazalo da je bio uboden najmanje 70 puta, a udarali su ga i kamenjem i u njegovo lice, kao i lica policajaca koji su ga čuvali, bacili su čili. Policajci su se uplašili i pobjegli.

'Oprostite mi, neću to više raditi', vikao je Yadav, no nije mu pomoglo. Bio je mrtav u roku 15 minuta. Imao je 32 godine.

Neke od žena su odmah bile uhićene, no kasnije su, nakon brojnih demonstracija u gradu, bile puštene. Većina ih se vratila kući reći supruzima i očevima da su ubile Yadava, a zatim je slumu počela proslava. Prvi put su bili slobodni od straha koji je trajao više od desetljeća. 

Iako se na prvi pogled krivci i motiv za ubojstvo čine jasnima, serija propitkuje i druge teorije koje su se pojavile tijekom godina.Izvori iz policije su primjerice tvrdili da je među ženama bilo muškaraca koji su zapravo krivi za Yadavovo ubojstvo, no da su žene preuzele krivicu kako bi zaštitile te muškarce. Ni jedna od žena nije potvrdili tu verziju.

Neke od žena, uključujući Ushu Narayane, koja se Yadavu i njegovoj bandi prva suprotstavila, bile su uhićene, no kako su ih brojni ljudi podržali u prosvjedima, ubrzo su puštene uz jamčevinu. Neke su oslobođene zbog nedostatka dokaza. Na kraju niti jedna nije bila osuđena za ubojstvo.