Neke od namirnica za koje mislimo da su zdrave mogu igrati kobnu ulogu kad su u pitanju bolesti crijeva. To za Goop.com tvrdi dr. Steven Gundry, koji se u svojim istraživanjima usredotočuje na autoimunitet, a kao glavnog krivca navodi protein lektin, koji se nalazi u nekim biljkama, a koji može izazvati poremećaj u radu crijeva, ali i uzrokovati slabljenje imuniteta i debljanje. Sve je to detaljno razradio u svojoj knjizi "The Plant Paradox". O čemu se tu radi. Paradoks biljaka zapravo je poprilično logičan. Svatko zna (ili misli da zna) kako je konzumiranje hrane biljnog podrijetla dobro za njega. I, uistinu, biljna hrana prvo je čime se čovjek hranio, no kad su se pojavile životinje kao izvor ljudske prehrane, tu su počeli 'problemi'. I životinje su se hranile tim istim biljkama, pa su se bakterije u crijevu životinja razvile kako bi uživale u nekim od tih biljnih toksina (poput glutena, primjerice). Konačno, znamo da mnogi biljni spojevi, koji se nazivaju polifenoli, izravno utječu na imunosni sustav, mozak, živce i krvne žile životinja i ljudi, poboljšavajući njihovu funkciju. Upravo tu leži paradoks. Mi ne znamo koje nam točno biljke čine dobro, a koje ne utječu baš dobro na naš organizam. I tu dolazimo do lektina. Oni se još nazivaju ljepljivim bjelančevinama, jer oni privlače na sebe molekule šećera, pa se one ne razgrađuje, već ostaju u našem krvotoku. Također, lektini 'prekidaju' komunikacijski sustav između stanica našeg imunosnog sustava te doslovno otvaraju mjesto za loše stranice koje dovode do mnoštva neugodnih simptoma poput bolova u želucu, žgaravice, grčeva... Kad životinja osjeti da biljka ima u sebi lektine, ona ju neće pojesti (lektini, vjerovali ili ne, mogu paralizirati neke insekte!). Čovjek tu sposobnost nema, no zato su u njegovom trbuhu evoluirale bakterije koje su mu pomogle da 'neutralizira' učinak lektina. Međutim, antibiotici širokog spektra, kemikalije koje prečesto koristimo i sl. čine nas sve slabijima u borbi protiv njih. Koje bismo sve namirnice po njemu trebale izbjegavati? U prvom redu su to žitarice. Prije deset tisuća godina nismo ih uopće jeli; a naši preci koristili su ih samo kako bi pohranili više masnoća. U vrijeme kad nije bilo toliko hrane, svaka hrana koja je "promicala" pohranu masti, bila je dobrodošla. Dr. Gundry tvrdi kako je grah namirnica s najviše lektina, osobito kad je riječ o nedovoljno zrelom grahu. Rajčica, paprika, goji bobice, tikvice, bundeve, patlidžan, kvinoja... također nisu na njegovoj listi dobrodošlih namirnica, jer sjemenke ovih biljaka sadrže lektine. Dr. Gundry također tvrdi kako jedna od najvećih zdravstvenih opasnosti današnjice leži u tome da čitavu godinu imamo dostupno sve voće i povrće, a to što ih jedemo izvan sezone, po njegovim je istraživanjima u izravnoj vezi s oštećenjima bubrega i dijabetesom. Dr. Gundry tvrdi kako su zeleno lisnato povrće, brokula, cvjetača, artičoke, šparoge, češnjak, luk, avokado, gljive i masline najpoželjnije namirnice te kako bismo baš njima trebali dati prednost u svakodnevnoj prehrani. Autor: D. P. Fotografije: Profimedia
