Još
Emisije
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Same chances

Domaća poduzetnica: 'Ravnopravnost žena i muškaraca je samo na papiru'

Autor Jadranka Rihtarić
Autor Jadranka Rihtarić

Već 18 godina Kristina Ercegović sjajno se snalazi u svijetu poduzetništva. Neke od svojih uspješnih biznisa je prodala, a sada vodi portal Žene i novac te Business CafÉ u kojem umrežava male poduzetnike. Ova uspješna dama kaže - svijest se mijenja, idemo nabolje, ali presporo. Ravnopravnost žena i muškaraca dosegnuli smo samo na papiru

Izvor: Dražen Kokorić

Nema veće pokretačke snage od snage žena, često je u svojim govorima isticala bivša britanska premijerka Margaret Thatcher, a njezinu tezu u potpunosti zagovara poduzetnica Kristina Ercegović, koja i sama ima više od 18 godina iskustva rada u poduzetništvu. Rada sa ženama˝i muškarcima. U boljim i lošijim vremenima. Da je pokrenula velike stvari kad je riječ o razvoju poduzetništva, i to na samom početku svog poslovnog razvitka, dokazuje i prva specijalizirana tvrtka za mystery shopping u Hrvatskoj - Heraklea, a potom i dating aplikacija Milda. Kada je uspješno prodala uhodane agencije, posvetila se razvoju već poznatog Business Caféa radi umrežavanja i educiranja malih poduzetnika. Najnoviji projekt ove 44-godišnje ekonomistkinje jest portal Žene i novac koji je pokrenula iz vlastite potrebe da se educira i zaštiti. U povodu Svjetskog i Europskog tjedna novca, koji se obilježavaju od 23. do 29. ožujka, Kristina je provela istraživanje na temu žene i novac te nam pojasnila dobivene rezultate. Dala je svoje viđenje položaja žena i poduzetnica u Hrvatskoj, a na vlastitom primjeru objasnila je koliko je izazovno uskladiti obiteljski život i uspješnu karijeru.

Story: Posljedice prouzročene koronavirusom osjete se i u poduzetništvu. Koliko uviđate negativan utjecaj u svom poslovanju? Tje­raju li vas ovakve situacije na razmišljanje koliko su mali i srednji poduzetnici slabo zaštićeni?

U poduzetništvu je presudno redovito strateški razmišljati, odnosno raditi na biznisu, ne samo u biznisu. Moj je glavni biznis do prije nekoliko tjedana bio organizacija događanja i čini se da je preko noći nestao, odnosno odgađa se do daljnjega. No vjerujem da potreba za druženjem ljudi uživo nikada neće nestati. Odnedavno imam portal Žene i novac, pišem knjige, bavim se poslovnim savjetovanjem i edukacijom malih poduzetnika. Trenutačno su u planu online radionice i konferencije te daljnji razvoj portala, a vjerujem i nešto potpuno deseto. Iako sam po prirodi optimist, mislim da više ništa neće biti isto jer ovako više ne ide. Moramo shvatiti koliko smo nemoćni pred prirodom, da nema neograničenog rasta unedogled bez ekoloških posljedica, da smo svi povezani, da nam svima treba biti dobro, da ne može u društvu biti dobro samo nekima nauštrb drugih. Moramo stati i usporiti. Osim što je koronavirus zdravstvena tema, uskoro će to ponajprije biti ekonomska i, vjerujem, ekološka tema. Kako je svaka kriza ujedno i prilika, iako to trenutačno svima zvuči kao floskula, uvijek je dobro vrijeme, posebno sada, vratiti se na početak, osnovama. Pri svakoj transformaciji važno je krenuti od sebe. Ovo je i odličan trenutak za poduzetnike, a i za sve ostale, da se zapitamo tko smo mi bez svog biznisa, bez svega zapravo. Idealno je vrijeme za buđenje svijesti, za dolazak do vlastite suštine. Osim toga, možda je svima krajnji trenutak da prilagodimo posao životu, a ne život poslu. Jer život je za uživanje, ne samo za rad.

Story: U povodu Svjetskog i Europskog tjedna novca proveli ste istraživanje na temu žene i novac. Kako ste došli na tu ideju? Što pokazuju rezultati koje ste dobili?

Uz redovne čitatelje portala Žene i novac imamo i zatvorenu, vrlo aktivnu grupu na Facebooku Žene i novac, u kojoj vodimo vrlo dinamične i otvorene diskusije o raznim temama te dajemo odgovore na brojna pitanja čitateljica. Anketu smo proveli online, na uzorku od 783 žene diljem Hrvatske u dobi od 18 do 65, a najviše ih je bilo od 35 do 44 godina, od čega je njih 70 posto u braku. Postavili smo im razna pitanja - razgovaraju li otvoreno o novcu s obitelji, na što troše, kako štede i ulažu, jesu li imale problema s alimentacijom, jesu li bile izložene pritisku odricanja od nasljedstva u korist braće, jesu li doživjele bilo kakav oblike financijskog nasilja i zlostavljanja, imaju li dug - kakav i koliki, imaju li oporuku i slično. Svaka peta (21,2%) žena doživjela je jedan oblik financijskog zlostavljanja partnera, odnosno partner im je zabranjivao rad i zaradu, pristup zajedničkim financijama i karticama nije im bio omogućen, partner im nije davao dovoljno novca za kućanstvo, morale su se opravdavati za svaku potrošenu kunu i slično. Potom je njih 54,6% dužno, i to 15,2% ima dug do 5000 eura, 13,4% do 50.000 eura, a 9,3% do 10.000 eura. Njih 31% ima dug za minus u banci, a 22,3% dug na kreditnim karticama. Potom 16,3% ispitanih ima kredit za auto, 30,5% ima kredit za kuću ili stan, a 30,3% ima gotovinski nenamjenski kredit. Čak 78,4% naših čitateljica štedi, najviše žena u banci (46,5%), u obliku životnog osiguranja (34,5%) te u trećem mirovinskim stupu (27,6%). Polovica ih svoj novac ulaže, i to najviše u nova znanja (23,9%) i vlastiti biznis (21,2%) te samo 0,4% u nekretnine, obveznice, dionice, kriptovalute i fondove. Ispitanih 58,4% žena većinu novca troši na osnovne životne potrebe, na edukaciju troši njih 19,9%, na putovanja 21,7%, na odjeću i obuću 10,1%, na djecu 18%. Njih 11,5% imalo je problema s utjerivanjem alimentacije, a 13,9% žena netko je tražio da se odreknu nasljedstva. Čak 32,6% ne razgovara otvoreno o novcu u svojoj primarnoj obitelji, a čak 11,4% ne razgovara otvoreno o novcu s partnerom ili mužem, dok 93% žena nema posmrtnu pripomoć. Čak 95,3% ispitanih nema pismenu oporuku, a 28,2% žena zarađuje manje od supruga. Najveći izvor stresa ženama je posao (46,9%), potom novac (26,4%) pa zdravlje (11,4% ). O roditeljima se financijski brine 6,6% žena, vremenski njih 31,3%, a i financijski i vremenski 20,2% ispitanica.

Kristina Ercegović Izvor: Dražen Kokorić

Story: Jeste li očekivali takve rezultate?

Čak 50% žena brine se o roditeljima financijski i vremenski, a gotovo 14% njih tražili su da se odreknu nasljedstva u korist braće. Svaka peta žena doživjela je barem jednom financijsko zlostavljanje, a 11,5% njih ima problema s utjerivanjem alimentacije. To me sve, u najmanju ruku, žalosti.

Story: Kakav je položaj žena u Hrvatskoj? Koja je razina svijesti o temama vezanim uz žene i njihov položaj u društvu?

Svijest se mijenja. Idemo nabolje, ali presporo. Ravnopravnost smo dosegnuli na papiru, a stvarnost pokazuje da imamo još mnogo posla. Što Crkva kaže ženama? Moraju biti pokorne, slušati muža i muškarce oko sebe. A ne biti neposlušne i uporno tražiti jednakost. Što kaže statistika, gdje su najveće šanse da žena nastrada? U vlastitom domu, od svog partnera i u krugu vlastite obitelji. A kako je na poslu? Žene zarađuju 11 do 20% manje. Tko obavlja kućanske poslove - većinom žene, muževi malo pomažu po kući i u odgoju vlastite djece. Tko se brine o starijim ukućanima? Većinom žene. Ako i muževi sve rade po pola, pritom ne mislim doslovce 50:50, nego da ravnomjerno prema dogovoru snose sve obaveze i odgovornosti, kako bi i trebalo svima biti normalno, tko to sve organizira - žene. To je taj mentalni nevidljivi napor i rad koji nitko ne spominje. Upravo je u razini svijesti ključ promjene, odnosno transformacije za kojom današnje društvo vapi. Zasad sve ide nabolje u smislu raznih #metoo pokreta. Žene su se počele udruživati i progovarati o svemu, ali da bi došlo do promjena, potrebno je i kvalitetno udruživanje s muškarcima. Zašto uopće opstaje patrijarhat, odnosno ovakav poredak? Moramo biti iskrene - zato što to žene dopuštaju. Postoje žene, takozvane čuvarice patrijarhata, koje će sve napraviti da se uklope u sustav, kako ih društvo ne bi odbacilo. Postoje i takozvane ratnice, a te su žene postale kao muškarci kako bi opstale u muškom svijetu. One sve mogu same. One su super žene. One sve stignu. No ni čuvaricama ni ratnicama nije lako. Možda je rješenje samo biti svoja, autentična, snažna, moćna, slušati intuiciju, raditi ono što nam pričinjava zadovoljstvo i u potpunosti biti neovisna. I to ponajprije financijski jer kad žena ima svoj novac, manje su šanse da će na bilo koji drugi način biti zlostavljana.

Story: Pripada li poduzetništvo u Hrvatskoj još muškoj populaciji? Koliko se spolna diskriminacija osjeti u poduzetništvu? Kakva su vaša iskustva?

Tržište jest krajnji sudac i pokazatelj koliko smo uspješni, odnosno zadovoljavamo li želje naših kupaca. Gledano tako, poduzetništvo ne poznaje spol. Dok poduzetnica ne postane majka. Tada joj vrijeme postaje najveći luksuz. Ima ga manje. I rečeno sportski, ima utege s kojima trči pa to čini sporije. Žene su vlasnice otprilike trećine obrta i petine poduzeća, no udio tih tvrtki u GDP-u je samo 8%. Dakle, žene ako i pokrenu biznis, igraju na sigurno.

Kristina Ercegović Izvor: Privatni album

Story: Zapitate li se ikad kako bi vaša karijera izgledala da ste muškarac?

Ne želim trošiti energiju na scenarije što bi bilo kad bi bilo. Vjerujem da bih bila bolja, brža, lakša, jednostavnija ako bismo uspjeh u karijeri mjerili samo novcem i svim parametrima izvana. No važniji su mi neki drugi kriteriji, poput utjecaja na društvo, doprinosa, kvalitete života, slobode, unutarnje ispunjenosti, uživanja u životu, a kad je o tome riječ, mislim da sam, recimo to tako, čak bolje prošla zato što sam žena.

Story: Koji su najveći izazovi s kojima se susreću žene kada se odluče ostvariti u karijeri?

S drugim ženama. S njihovom osudom. Jer se usudila izići iz krda i biti svoja. “A tko ti čuva malog”… tako sam nazvala jedan od svojih najčitanijih postova na blogu, zato što su me u vrijeme najvećeg rasta posla sve žene to pitale. Istodobno su muški kolege komentirali: “Vidim, Business Café ti super ide, bravo! Samo naprijed.” Tu je i pritisak usklađivanja privatnog i poslovnog. A najveća je bitka ona unutarnja, sa samom sobom, osjećaj krivnje i grižnje savjesti - kada smo na poslu, jesmo li dovoljno s djecom, kada smo s djecom, radimo li dovoljno na svom poslovnom rastu. Tu je bitku najvažnije dobiti. Utišati unutarnjeg kritičara. I biti sebi majka, a ne maćeha. Za uspjeh je najvažnije kako razgovaramo sa samom sobom - bodrimo li se ili kritiziramo.

Story: Kako je izgledao vaš put do uspjeha?

Bio je trnovit i nikako linearan. Prvo je sve bilo kao po špagici. Bila sam najbolja učenica u osnovnoj i srednjoj školi te među deset najboljih na Ekonomskom fakultetu. Sve sam završila u roku. Dobila sam potom Plivinu stipendiju, zaposlila se, radila, napredovala, otišla raditi u inozemstvo, dobila ugovor s bonusima... Tada se dogodilo osvještenje, operacija kralježnice i intuicija me povukla da nakon pogledane emisije ‘Oprah Showa’, u kojoj sam čula za tajne kupce, sa 26 godina dam otkaz na odlično plaćenom poslu i krenem u nepoznato te otvorim prvu agenciju za tajno kupovanje. Nakon deset godina prodala sam agenciju za mystery shopping Heraklea, pokrenula dating aplikaciju Milda, potom prodala i nju, a prije toga otvorila sam novu - Zaokret. Danas vodim Business Café te već deset godina organiziram evente i edukacije, a odnedavno imam i portal. Bilo je uspona i padova, recesija, širenja posla, povlačenja s nekih tržišta... Za mene je uspjeh živjeti po svom, raditi posao koji volim, imati ispunjavajuće odnose i, naravno, biti zdrava.

Story: Što biste izdvojili kao najbolje, a što kao najgore što vam je donijela karijera duga 18 godina?

Osjećaj slobode. Da mogu birati što, kada i s kim radim. Sreća je što mogu kreirati nešto iz ničega, ostvariti svoj kreativni potencijal u potpunosti. A najgore? Pa bilo je svega. Kopiranje ideja i izdaje, to mi je prije smetalo. No čovjek otupi na sve. Ne mogu ništa posebno izdvojiti. Sve pogreške koje sam mogla, napravila sam i ja, od pogrešnog i prekasnog zapošljavanja, izbora pogrešnih poslovnih partnera, privatno dizanje kredita u švicarskim francima… Valjda volim učiti na vlastitom iskustvu. Vjerujem da će još biti i uspona i padova i pogrešaka. Tako se uči i ide dalje.

Story: Je li vam odustajanje ikad bilo opcija?

Mislite danas, od jutros? Šalim se. Podu­zetnički način života često pretpostavlja takozvani emocionalni vrtuljak. Ujutro sve može biti odlično, tijekom dana se znam zapitati mogu li ja to, a navečer razmišljati čak i o odustajanju. No najvažnije je uvijek samo nastaviti. Kako mi je jedan kolega jednom rekao - jedini način da ne uspiješ jest da odustaneš. Dodala bih da je najvažnije uvijek biti i ostati čovjek. Sve u životu, pa i vlastiti biznis, služi nam za osobni rast i razvoj. Zato je najvažnije nikad ne odustati od sebe i svojih vrijednosti i načela. Ostalo je sve prolazno. Mi nismo naše okolnosti. Uspona i padova će uvijek biti. Važno je znati tko smo mi i što je naša definicija uspjeha. Mi nismo naš biznis, biznis je samo dio života.

Story: Osjećate li da su vam godine u poslu prednost ili mana?

Itekakva prednost. Imam 44 godine. U biznis sam krenula sa 26, a žalim jedino što nisam i prije. No sve je kako treba biti. I kad treba biti.

Kristina Ercegović sa sinom Lukom i prijateljicom Anitom Jakovljević
Kristina Ercegović sa sinom Lukom i prijateljicom Anitom Jakovljević
Izvor: Privatni album

Story: Vjerujem da se često susrećete s pitanjem kako usklađujete majčinstvo i karijeru. Istodobno, sumnjam da vaše kolege pitaju kako usklađuju očinstvo i karijeru. Smeta li vam to?

Baš zato ponekad svoje muške goste na Business Caféu namjerno to pitam, a kolegice ne. Budući da živimo sami, puno je besanih noći za koje znamo samo moj sin i ja, a koje sam provela s njim u najtežim trenucima koje svi proživljavamo s malom djecom. Uz svu pomoć vrtića, dva baka-servisa i redovito sudjelovanje drugog roditelja tijekom dana, bilo je tu puno poslovnih prilika i večernjih događanja koje sam propustila dok je Luka bio manji jer sam jednostavno bila premorena. Mogla sam se organizirati, ali nisam imala snage otići. Svi smo pretpostavljali, pa i ja, da je red da budem s Lukom kada je bolestan. Uostalom, dijete tada, posebno kad je manje i bolesno, traži mamu. Današ­nja nagrada za sav taj propušteni dio karijere dok je Luka bio manji jest moj odnos s njim. Takva bliskost i ljubav ne nastaju slučajno. I kad pogledam u njegove oči, vidim taj osmijeh, a kad čujem: “Mama, volim te do kraja svemira i natrag!”, znam da je vrijedilo svake sekunde. I da, zapravo, nisam ništa propustila. No ostaju pitanja - Moramo li uvijek birati? Možemo li imati i jedno i drugo? Ako da, kako? Ako ne, zašto ne? Bez obzira na sve, moramo biti iskreni. Nitko na samrtnoj postelji nije rekao da žali što nije više radio, pa ne žalim ni ja. Kada sam pitala jednog svog profesora na MBA-u zašto nije više žene na vodećim pozicijama, zašto radije biraju biti više s djecom, odgovorio mi je: “Možda žene jednostavno mudrije biraju.”

Story: Iznimno ste ponosni na projekt Business Café koji vodite posljednjih deset godina i održava se u 25 gradova, a putem franšize proširio se u sedam zemalja. Ugostili ste brojne iznimno uspješne poduzetnike, među njima i Matu Rimca, Davora Bruketu, Emila Tedeschija… Često kažete da vam je najveća nagrada mogućnost učenja od kolega, pa čije riječi pamtite kao savjet zlata vrijedan kada je riječ o poslovanju?

Svi su najčešće govorili slično - “nikad nemamo savršene okolnosti, možemo samo maksimalno izvući iz postojećih”. Možemo slijediti svoju strast, biti uporni, dići se brzo nakon pada. I samo nastaviti. Učiš iz pogrešaka, brutalno delegiraš, zapošljavaš bolje od sebe, snalaziš se, sve, samo ne odustaješ. I što kad uspiješ? Ništa, dalje radiš ono što voliš. Poanta je u putovanju.

Story: A kad je riječ o privatnom životu?

Jedini je pravi uspjeh živjeti po svom. Inače moj je moto - moj život, moj biznis, mora pravila.

Story: Imate li uzore u poslu i koji su?

Oprah. Potom moj djed koji je preživio četiri godine u koncentracijskim logorima, od kojih tri godine u Auschwitzu. Svi gosti Business Caféa. Svi mali poduzetnici - oni su za mene pravi heroji našeg društva. Svi ostali ljudi koji daju doprinos u društvu. Mali ljudi koje ne poznajemo. Junaci koji čine razliku. Koji ne okreću glavu kad vide nasilje, koji nahrane gladnog, ugoste beskućnika… Svi koji čine razliku, ostavljaju trag i čine svijet boljim mjestom nego što je bio kad su oni došli.

Story: Jedan od vaših novijih projekata je i portal Žene i novac koji odskače od vaših uobičajenih poslova. Kako je došlo do njegova pokretanja?

Pokojna majka ostavila mi je dugove za koje ne znam kako su nastali niti zašto su nastali. Uz to sam dobila narušene obiteljske odnose i nesređenu imovinu koju ne mogu koristiti, uz dug koji sam morala plaćati. Moja majka bila je primjer žene koja je uvijek odlično zarađivala i imala visoku mirovinu, ali očito je trošila iznad mogućnosti i zapala u dugove. Bila je dokaz da nije riječ o tome koliko zaradimo, nego kako upravljamo onim što imamo. Što je zapravo glavno načelo u svemu u životu. Sve se to dogodilo zato što nije bilo otvorenog razgovora o svemu. Jako me sve to frustriralo i osjećala sam se zaglavljeno. Tada sam se sjetila kako se traume liječe - tako da to što ti se dogodi transformiraš u opće dobro. Eto, tako je nastao portal Žene i novac, mjesto na kojem se otvoreno razgovara o svemu vezanom uz novac. Htjela sam pomoći drugima da im se ne dogodi ono što se dogodilo njoj i, posljedično, meni. Kažu neki, novac i financijska pismenost ne poznaju spol. Istina, nas čita i 25 posto muškaraca. Na portalu je specifično to što je s nama, osim, kako ja to zovem, matematike, dakle tekstova koji nas uče financijskoj pismenosti i upravljanju novcem, i niz kolumnistica, ekonomistkinja, pravnica te psihologinja koje se bave pitanjima zašto žene imaju osjećaj manje vrijednosti i kako ga nadvladati, kako se zauzeti za sebe, kako se bolje ‘prodati’, kako do alimentacije, kako do nasljedstva... Osim portala, odradili smo i niz radionica uživo i jednu konferenciju, a nova je pred nama 24. listopada. Možda u međuvremenu pokrenemo i online verziju radionica i konferencija. Vidjet ćemo.

sin Luka i Mate Rimac
sin Luka i Mate Rimac
Izvor: Privatni album

Story: Je li novac tabu tema, nešto o čemu ljudi još nerado govore?

Kada zamolim nekoga za intervju o odnosu s novcem, najčešća je reakcija: “Jaoooo, pa radije bih ti pričala sve o seksu nego o novcu.” To sve govori. Žene teško govore o tome, ali mijenjamo i to. Iznenadim se posebno u našoj Facebook grupi koliko smo se uspjele jedna drugoj otvoriti. I pružiti si podršku bez osude.

Story: Na koji ste način pojam i svrhu novca približili sinu Luki?

Luka ima jedanaest i pol godina. Imam osjećaj da ja od njega učim. On će i meni jedan dan naplatiti što sam ga rodila. Za naslovnicu knjige ‘Najjači si kad si svoj’ koristimo njegovu ilustraciju i jedva sam uspjela ispregovarati da mu za to dam pet kuna po knjizi jer je on htio 50 do 100 kuna, kolika je maloprodajna cijena knjige.

Story: Sinu posvećujete svoje knjige, ali s kojom porukom?

Htjela sam da, ako se meni nešto dogodi prije nego što on odraste, sve ključne stvari za uspjeh i posao ima od mene, kroz moje knjige, posebno ovu o autentičnosti u poslu i životu. Napisala sam mu da uvijek sluša sebe i svoj unutarnji glas te radi ono što ga čini sretnim i što ga ispunjava.

Story: Koliko je u današnje vrijeme izazovno biti samohrani roditelj?

Nisam samohrana majka, Lukin tata je živ i zdrav, redovito plaća alimentaciju i oni provode zajedničko vrijeme kad god i koliko god žele. No živim sama s Lukom, a to je možda izazovnije od redovnog roditeljstva jer se ponajprije morate naučiti osloniti na sebe iako, naravno, niste sami. Morate brže osamostaliti dijete, koliko je to moguće i primjereno njegovoj dobi.

Story: Što nam suvremeno društvo bezrezervno poklanja i omogućuje, a što nam oduzima?

Nikada nije bilo lakše pokrenuti posao. Cijeli je svijet tržište i sve je povezano. Lako nam je sve dostupno. Znanje je dostupno, sve na klik gumba. A što nam je oduzeto? Previše smo svi samoživi, nema više one opuštene sporosti, sve je brzo. Brže, jače, više, bolje. Zapravo je današnji život prepun apsurda. Društvene mreže su nas povezale, a nikad nismo bili otuđeniji. Najtužnije mi je vidjeti dvije osobe na kavi, a svaka na svom mobitelu. To je slika svega.

Story: Gdje se vidite za pet, a gdje za deset godina poslovno i privatno?

Odavno sam prestala planirati. Svaki čas dogodi se neki životni udarac koji je izvan moje kontrole i to me uči da čovjek snuje, a Bog odlučuje. Jedno je sigurno. I dalje ću raditi ono što volim i što me ispunjava, što god to bilo. Voljela bih se za šest i pol godina, kada Luka napuni 18, preseliti u Dalmaciju. Osim toga, veselim se konačno upoznati ljubav svoga života i kreirati s njim zreli svjesni partnerski odnos. Nadam se dosta prije faze staračkog doma. A ostalo, vidjet ćemo...

Izbor Urednika

Royals