'Želim sve osobe uvući u filmski svijet'

U Hrvatskoj živi gotovo pola milijuna osoba s invaliditetom, od kojih su 5,3 posto osobe s oštećenjem vida. Budući da pravo o većoj dostupnosti kulturnih sadržaja osobama s invaliditetom, propisano Nacionalnom strategijom izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i Općom deklaracijom o ljudskim pravima, do danas nije u potpunosti zaživjelo, udruga Pari Pikule odlučila je pomaknuti stvari nabolje. Osnivačica udruge Tina Hajon dovela je u Hrvatsku mobilnu aplikaciju MovieReading kojom je osigurana inkluzija te pristupačnost serija, filmova i ostalih audiovizualnih sadržaja odraslim osobama i djeci s oštećenjem vida. Zasad su korisnicima dostupna tri filma, a videoteka se u svakom trenutku može nadograđivati.

Story: Posljednji u nizu vaših projekata jest dovođenje aplikacije MovieReading u Hrvatsku. Po čemu je važna ta aplikacija i kako ste došli na tu ideju?
Kada se intenzivno bavite osmišljavanjem filmskog programa i distribucijom, neminovno se bavite i publikom i razvojem nove publike. Pritom sam u privatnom bliskom okruženju, ali i poslovno, vezana uz osobe s oštećenjem sluha i vida. Stoga već dulje razmišljam kako ih uvući u filmski svijet i kako sve ovo čime se bavim učiniti pristupačnim i njima. Prvotna ideja bila je uključiti u projekt neku hrvatsku IT kompaniju i napraviti originalnu filmsku aplikaciju za osobe s oštećenjem vida. No u međuvremenu, kako sam veći dio života radila u Italiji i kako sam svakodnevno u kontaktu s talijanskim kolegama, otkrila sam da je upravo jedna talijanska kompanija među prvima u svijetu patentirala softver koji je ključan za takvu vrstu inovativne mobilne aplikacije za slijepe i slabovidne osobe. Riječ je o sustavu prepoznavanja zvuka iz filma i sinkronizacije sadržaja. To otkriće inspiriralo me da osmislim jedan veći projekt koji sam nazvala ‘Film koji uključuje’, a cilj je audiovizualni sadržaj učiniti pristupačnim osobama s oštećenjem vida. Oformila sam tim i u projekt uključila Antonija Pavlovića koji se već godinama bavi audiodeskripcijama i istodobno je slijep pa je svaki korak projekta testirao i direktni korisnik. U sklopu projekta ‘Film koji uključuje’ aplikaciju MovieReading dovela sam na hrvatsko tržište te je njemu prilagodila. S kolegama smo nekolicinu filmskih naslova učinili pristupačnim i organizirali edukativne radionice za djelatnike u filmskoj i kinoindustriji radi promocije aplikacije MovieReading te edukacije korisnika aplikacije.

Story: Kako aplikacija funkcionira?
Aplikacija je iznimno važna jer osigurava inkluzivnost i zasigurno će promijeniti način na koji audiovizualni sadržaj konzumiraju slabovidne osobe. Dosadašnja praksa gledanja filmova u kinima putem slušalica i odašiljača za simultani prijevod je zastarjela i nije omogućavala osobama s oštećenjem vida samostalno gledanje filmova ni u kinu, a kamoli na nekom drugom mediju. MovieReading je inovativna mobilna aplikacija i funkcionira tako da prepoznaje zvuk u filmu pa se automatski sinkronizira s filmskim ili TV sadržajem koji gledate i pušta audiodeskripciju (zvučni opis scena, dakle onaj dio filma koji osobe s oštećenjem vida ne vide) baš u pravom trenutku. Primjerice, da audiodeskripcija ne ometa dijaloge u filmu. Slijepa i slabovidna osoba može samostalno uz svoj mobitel i slušalice biti u kinu ili pred televizorom gdje se određeni film prikazuje ili neometano u društvu videćih osoba uživati u istom sadržaju.

Story: Projekt ‘Film koji uključuje - MovieReading’ podržalo je i Ministarstvo kulture. Jesu li vas financijski podržali u projektu i koliko je općenito važna takva podrška u ovom projektu?
Projekt ‘Film koji uključuje’ sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija. Financijska potpora u ovakvoj vrsti projekata je esencijalna. Mi kreativci uvijek imamo pregršt korisnih ideja, ali nije ih lako realizirati bez podrške. Zahvaljujem Ministarstvu kulture jer se, osim financijske podrške za realizaciju projekta, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek svojim radom istinski zalaže da kultura bude dostupna svima.

Story: U suradnji s Hrvatskim savezom slijepih udruga Pari Pikule organizirala je i edukativne radionice. O kakvim je radionicama zapravo riječ, tko može sudjelovati u njima i gdje se održavaju?
Edukativne radionice organizirali smo u svibnju u Varaždinu (Kino Gaj) i Rijeci (Art-kino Croatia) zahvaljujući nezavisnim kinima s kojima Pari Pikule već godinama surađuje. U Zagrebu nas je u svojim prostorima ugostila Udruga slijepih Zagreb. Na radionice smo pozvali članove lokalnih udruga slijepih te s njima razgovarali o filmovima, serijama i audiodeskripcijama. No glavni cilj radionice bio je upoznati potencijalne korisnike s aplikacijom MovieReading i pokazati im kako ona radi.

Story: Koliko je dosad osoba s oštećenjem vida prepoznalo projekt? Kako osobe s oštećenjem vida reagiraju na činjenicu da im je kultura mnogo dostupnija nego prije?
Kultura je i dalje prilično nedostupna većini osoba s invaliditetom, ali realizacija ovog projekta svakako je mali korak u nastojanju da bude pristupačnija. Lokalne udruge slijepih pozdravile su projekt i angažirale se pa su, unatoč koroni, mnogi članovi udruga došli na naše radionice. Sudionici radionica pogledali su s nama dijelove filmova koje smo prilagodili i bili su oduševljeni izborom filmova, ali i načinom funkcioniranja aplikacije. Vidjeti odrasle slijepe i slabovidne osobe (od kojih neke nikada prije nisu bile u kinu) kako uz svoj mobitel i osmijeh na licu gledaju film zajedno s nama bilo je posebno zadovoljstvo.

Story: Koliko je filmova zasad dostupno na aplikaciji?

Zasad smo u sklopu projekta ‘Film koji uključuje’ prilagodili tri filma. Dokumentarni film ‘Starac i roda’, priču o Malenoj i Klepetanu redatelja Tomislava Jelinčića, čija je kinodistribucija u Hrvatskoj započela 27. svibnja, zatim višestruko nagrađivan film ‘Tereza37’ redatelja Danila Šerbedžije, koji će se početi prikazivati u kinima 10. lipnja, i francusku komediju ‘Tajne Azurne obale’, čije se prikazivanje u kinima planira sredinom srpnja.

Story: Mogu li se i na koji način dodavati novi filmovi za hrvatsku publiku?
Naravno, aplikacija je tako i osmišljena. Filmovi se uvijek mogu dodavati i nadamo se da će se njezina videoteka puniti. U Hrvatskoj ne postoji nacionalna strategija, kao ni akcijski plan prilagodbe audiovizualnog sadržaja osobama sa senzornim oštećenjima. U nekim je zemljama obavezna prilagodba filmova koji su sufinancirani državnim sredstvima. Nadamo da će se i Hrvatski audiovizualni centar aktivirati po tom pitanju te da će naši producenti i distributeri željeti da njihovi filmovi postanu pristupačni osobama s oštećenjem vida putem aplikacije MovieReading. Sve filmove koji će biti dostupni na aplikaciji MovieReading korisnici mogu gledati na bilo kojoj platformi na kojoj će se prikazivati (kino, televizija, online) samostalno ili zajedno s videćim osobama.

Story: Smatrate li da će aplikacija osobama s oštećenjem vida donijeti svojevrstan boljitak?
Prisutnost različitih kulturnih sadržaja i njihova aktivna konzumacija donose boljitak u svačiji život, pa tako i u život osoba s oštećenjem vida. Inkluzivnost u ovoj grani kulture i umjetnosti otvara za njih nove mogućnosti i produbljivanje znanja te ujedno jača kapacitete društva kao zajednice. Projekt ‘Film koji uključuje’ i aplikacija MovieReading sigurno tome pridonose. I mnogi drugi kolege rade na hvalevrijednim projektima inkluzivnosti. No da bi slijepe i slabovidne osobe bile istinski uključene u život zajednice, štošta bi se još trebalo napraviti.

“Predrasude su velik problem”

Sa samo 11 godina Antonio Pavlović suočio se s mrakom. Pogrešna dijagnoza i pogrešna operacija rezultirali su atrofijom očnog živca i gubitkom vida, ali on nije posustao. Štoviše, završio je Visoku školu za međunarodne odnose i diplomaciju, ali svoj je život odlučio posvetiti kvaliteti života osoba s oštećenim vidom. “Najteže je bilo pomiriti se s time da nikada nećete vidjeti, ali i to postane sekundarno kada vas okolina prihvati. Obitelj i prijatelji su mi bili najveća podrška, nisu me nikada tetošili, govorili mi da nešto ne mogu zato što ne vidim. Odnos drugih prema vama oblikuje vas pa sam i ja odrastajući shvaćao da to što ne vidim ne znači da ne mogu raditi sve kao i drugi. Shvatio sam da neke stvari mogu raditi i bolje. Nedostatak vida donese vam neke druge prednosti, shvatite da je sve ono što vidimo dostupno i nama slijepima putem sluha, možda i na ljepši način, način na koji sami možemo vizualizirati i zamišljati stvari“, govori Pavlović.

Velika želja da pomaže osobama s oštećenim vidom rodila se zbog nejednakosti društva u kojem živimo. “Pokreće me volja da napravim nešto za slijepe kojima i sam pripadam, da svojim radom omogućim da i meni i drugima kultura bude dostupna, da i mi možemo uživati i konzumirati kulturne sadržaje. To je najveća motivacija koju sam imao. Da osvijestim kod drugih da je kultura tu, da su kulturna djela već napravljena samo ih treba opisati te osobama oštećenog vida otvoriti novu stranu života iz koje su dosad bile isključene“, objašnjava Pavlović koji, kao izvršni direktor Centra za audiodeskripciju, odrađuje urednički i redateljski posao kako bi korisnici aplikacije MovieReading u konačnici dobili zvučni zapis nekoga audiovizualnog sadržaja.

Uz to, Antonio u sklopu projekta vodi edukativne radionice za slijepe i ne krije sreću zbog odličnog odaziva i reakcija korisnika, a surađuje i s HRT-om, kazalištima, Savezom slijepih, Festivalom prava djece čiji je cjelokupan program prilagođen osobama oštećenog vida, ali i brojnim drugim udrugama, muzejima i ustanovama koje žele prilagoditi neki audiovizualni sadržaj.
“Predrasude su najveći problem s kojim se susreću slijepe osobe u današnjem društvu. I to ne samo slijepe osobe nego osobe s invaliditetom općenito. Često znam reći drugima ‘to što sam slijep ne znači da ne vidim’ i to je istina. Ljepota i slika su u oku promatrača, nešto subjektivno što naš mozak projicira putem vida ili sluha. Sažalijevanje nad nekim tko ima neku vrstu invaliditeta ne pomaže nikome. Potpora i znanje da ta osoba može raditi ravnopravno sve kao i druge osobe bez invaliditeta nešto je čemu kao društvo trebamo težiti. Svijest u Hrvatskoj, prema mojemu mišljenju, raste iz dana u dan. Ne bih radio ovaj posao kada ne bih vjerovao da ćemo u Hrvatskoj jednog dana doći do razine Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske ili Sjedinjenih Američkih Država. Tješim se mišlju da je sve što se radi korak po korak na kraju puno kvalitetnije. Ma koliko dugo nam treba da dođemo na neku zadovoljavajuću razinu, doći ćemo do nje bazirajući se na kvaliteti, ne na kvantiteti prilagođenih sadržaja“, zaključio je Antonio Pavlović.