Ivana Burić
Fotografija: DT studio
Kako bi se moji snovi pretočili u stvarnost, oko sebe sam okupila ekipu stručnjaka koji zaista ispunjavaju snove. Bez dvojbe i previše razmišljanja angažirala sam Borisa Ružića i njegov tim te su mi oni pomogli nositi teret organizacije vjenčanja, napravili prekrasne dekoracije, brinuli se oko protokola i koordinacije… Bili su mi velika podrška i moje produžene ruke. Za voditelje tvornice naših uspomena, fotografija i snimki, odabrala sam DT Studio koji su me osvojili jednostavnošću, profesionalnošću i prepoznatljivom kvalitetom.
Kada čovjek ima viziju onoga što želi, stvari idu same od sebe. Tako su ideje vrlo brzo i lako postajale jasne, a naše je vjenčanje sa svakim detaljem poprimalo savršen oblik. Mjesto radnje - Pula, Damirov rodni grad. Primanje i svečana večera održavali su se u Domu hrvatskih branitelja, građevini koja me ostavila bez daha i u potpunosti opravdala moja očekivanja, a sve naše želje odobravao je i podržavao voditelj Mauro Albertini. S obzirom na to da sam iz Kraljevice, a živim u Zagrebu, organizacija ne bi išla tako lako da nije bilo svesrdne pomoći Damirovih i mojih najbližih te prijatelja i kumova. Odabir kumova je bio vrlo lak - Ines i Ivan, naši prijatelji iz djetinjstva, rado su prihvatili tu čast i pružili nam ruku i potporu u svakom trenu. Izbor vjenčanice također je bio brz i "bezbolan"... Surfajući internetom, otvorila sam stranice Pronoviasa, ugledala vjenčanicu, probala je u salonu vjenčanica Sposa i tu je potraga završila. Bila je to ljubav na prvi pogled. Uz prekrasne Swarovski naušnice i bijele sandale, moj je outfit bio potpun.
Prema dogovoru i starom praznovjerju noć prije vjenčanja provela sam bez svog budućeg muža. Naši dragi prijatelji Ana i Vlado ustupili su kumi i meni svoj krevet kako bismo se dobro naspavale i prikupile dovoljno energije za dan koji je slijedio. Probudila sam se bez budilice, valjda je uzbuđenje napravilo svoje. S osmijehom na licu pogledala sam kroz prozor i vidjela prekrasno plavo nebo bez i jednog oblačića. Poslije doručka frizerka Violeta i Ksenija Juravić Cimeša napravile su mi prekrasnu frizuru i lijepo me našminkale, izvele su magiju i napravile baš ono što sam htjela. Tek nakon što sam obukla vjenčanicu i kada je počelo slikanje s kumom, prijateljicama Sandrom, Sanjom i Ivanom te sekom Leom, dobila sam osjećaj da se nešto događa. No, najljepši i najčarobniji trenutak tog dana bio je kada sam ugledala Damira s buketom bijelih hortenzija. Zgodniji nego ikad, s iskrenim osmijehom na licu, čekao je da se spustim po stepenicama i da zajedno krenemo u ovu avanturu.
Za to vrijeme naši su se gosti već okupili na terasi te su uz delicije profesora Saba i vesele zvukove željno iščekivali naš dolazak. Kada smo se pojavili i kada sam ugledala sve te drage ljude, ostvarilo se sve ono što sam mjesecima planirala i godinama sanjala. Fotoaparati su blicali, prolomio se pljesak, a ja sam se osjećala kao princeza u bijeloj haljini, držeći za ruku čovjeka svoga života. Obred vjenčanja održao se u crkvi Gospe od Mora, a hodajući do oltara s mojim barbom Franjom uz taktove Wagnerova svadbenog marša, uočila sam da za orguljama sjedi Damirova mama, a pokraj nje je bila Damirova sestra na saksofonu. To je bilo iznenađenje o kojem su svi šaputali! Prekrasno! Izmjenu zavjeta uz verice od bijelog zlata uveličala je Ines Nožica, djevojka anđeoskoga glasa pjevajući «Ave Mariju». Kada god se sjetim tog trenutka, naježim se. Uz gromoglasan pljesak i latice prekrasnih boja izašli smo iz crkve te se s prstenima na rukama i osmijehom na licu uputili na još jednu turu fotografiranja. Pulski Forum, Arena i ACI Marina bili su nepresušno vrelo inspiracije za DT-ovce, rezultat - neprocjenjiv! Slike govore više od tisuću riječi!
Nakon fotografiranja uslijedile su čestitke uz šampanjac, a zabava predvođena odličnom grupom, mojim dragim prijateljima iz Kraljevice, potrajala je duboko u noć. Dvorana je bila kao iz bajke, Boris me još jednom iznenadio - bijeli stolovi i stolci, srebrnina, svijećnjaci, buketi od hortenzija i ruža, a uz svjetlosne efekte Prolighta, dvorana je dobila romantičnu notu. I ono najvažnije - bili su tu roditelji, rođaci i brojni prijatelji bez kojih sve to ne bi imalo smisla. Što će čovjeku veselje ako ga nema s kime podijeliti! Kako je moja kuma rekla u svom govoru - Ivanini su snovi zaista postali stvarnost i zato sanjajte i nemojte se bojati ostvariti svoje snove!
