Ono što zapravo tražimo od filma “u to vrijeme godišta” je da nam pojača osjećaj mira i sigurnosti, pruži mrvu retro-nostalgije, koja, ako nas već neće izravno slikom vratiti u djetinjstvo, barem će nam ponuditi pogled u neka ranija vremena, pa se možemo ušuškati u uvjerenju kako je tada sve nekako bilo ljepše i romantičnije. Sve to ide lakše ako film ponudi kakav božićni glazbeni klasik, a obično se potrude gledateljima zasuziti pogled nekim svima znanim i utješnim songom. Recimo, Judy Garland je u ‘Srest ćemo se u St. Louisu’ (1944.) prvi put zapjevala ‘Have Yourself a Merry Little Christmas’, dirljiv poticaj svojoj filmskoj “sestri” Mar­ga­ret O’Brien da ne žali previše što moraju napustiti mili im St. Louis. Romantična je i priča iza kamera: Judy, dotad slavna kao dječja zvijezda, iako je već bila u ranim dvadesetima, pokušavala se maknuti od slike male Dorothy iz ‘Čarobnjaka iz Oza’ i taj film vidjela je kao svoju kartu u zrelost pred publikom. Htjela je napraviti parodiju 17-godišnjakinje koju je glumila, no redatelj Vincente Minnelli, strašan perfekcionist, s tim se nije slagao. Već ju je prvi dan snimanja otjerao u suze histerije goneći je da bezbroj puta snima istu scenu, pa se žalila producentima. Dan po dan učili su vjerovati jedno drugom, poštovati se, pa su onda postali i par i proveli u braku sedam godina, podarivši svijetu Lizu Minnelli.

'Srest ćemo se i St. Louisu' Toplo je raspjevana i glazbena melodrama ‘Idem svojim putem’ (1944.) s Bingom Crosbyjem u glavnoj ulozi mladog svećenika koji možda i jest sklon zaobilaziti stroga pravila svoje službe, ali nikad toliko da bi je ugrozio i nikad toliko da bi se zapitao je li na pravom putu. Crosby je osvojio Oscara, ostavivši nam klasike poput ‘Going My Way’ ili ‘Swinging on a Star’, jednog od sedam kojima je film nagrađen. Stoga je dobro što su producenti gotovo za uši dovukli Crosbyja na dodjelu, jer mu se baš nije išlo i baš je htio nastaviti igrati golf. Zapravo je Bing u to vrijeme bio prepopularan da bi ga bilo tko bilo kamo vukao. Sam je odlučio ipak doći, ali je zato od Američke filmske akademije “izmuzao” dvije statue: jednog je Oscara zadržao sebi, drugog je poslao na dar svom sveučilištu. Zgodno je, recimo, i to što se film božićnog ugođaja počeo prikazivati krajem travnja: Paramount se valjda vodio mišlju kako bi ljudima te teške 1944. trebalo ponuditi više nade tijekom cijele godine. Bili su u pravu, jer film je, današnjim novcem mjereno, zaradio gotovo 250 milijuna dolara.
'Idem svojim putem' Slavan film slavne pjesme je i ‘Bijeli Bo­žić’ (1954.), s naslovnim evergreenom koji je, doduše, nastao nešto ranije, ali ga je među obavezne blagdanske songove uvrstio upravo taj mjuzikl. Ako u idućim tjednima želite gledati samo doista “lako štivo”, ne tražite dalje od ‘Bijelog Božića’: krasan glas Binga Crosbyja (opet), komičarski dar Dannyja Kayea, pojava jazz dive i Clooneyjeve tete Rosemary čine dražestan amalgam uz koji se samo treba prepustiti dobrohotnom raspoloženju. Crosby i Kaye kao bivši vojnici koji se žele proslaviti u showbizu, te njihove romantične zavrzlame s kolegicama iz branše prava su mjera za red smijeha, red cupkanja u omiljenoj fotelji.
'Bijeli Božić' Božićnim blagdanima je bonus i svaki film s Jamesom “Jimmyjem” Stewartom, dva posebno: ‘Divan život’ (1946.) i ‘Trgovina iza ugla’ (1940.). Prvi, ionako na momente težak, bez njega bi bio doslovce depresivna tragedija, drugi bi se pretvorio u samo još jednu u nizu šablonskih romantičnih komedija. Ne bismo nipošto htjeli umanjiti važnost redatelja Franka Capre i Ernsta Lubitscha, velikana filmske umjetnosti, u stvaranju tih djela, ali Stewart je onaj “x” faktor kojem je u blagdansko doba doista nemoguće odoljeti. Fin, pristojan, drag, čak i narodski (iako je diplomirao arhitekturu i pripadao zapravo višem ekonomskom sloju), Jimmy je k tome bio nemjerljivo šarmantan, ne noseći u sebi ni trunke seksualne prijetnje (iako kažu da mu ni ledena Marlene Dietrich nije odoljela, kao ni jedna druga na koju je bacio oko prije nego se oženio svojom Glorijom McLean i s njom vjerno ostao u braku 45 godina, sve do svoje smrti). U ‘Divnom životu’ on je George Bailey, čovjek poražen razočaranjima, pohlepom i prijevarama u svojoj okolini, kao i vlastitim neostvarenim snovima i ambicijama, kojeg s ruba samoubojstva vrati anđeo. Jimmyjev je nastup među ostalim i toliko uvjerljiv jer se tek bio vratio iz Drugog svjetskog rata, i toliko se bojao da će ga lik Baileyja vratiti u traume s bojišta da je jedva pristao glumiti ga. U sceni u kojoj se George moli u baru Stewart se doista slomio na snimanju i svaki je jecaj uhvaćen na filmu iskren.
'Divan život' ‘Trgovina iza ugla’ ipak je nešto lakših nota, iako ni tom filmu ne manjka socijalnog podteksta: Lubitsch, taj majstor romantične komedije, namjerio je pokazati skromne snove običnih ljudi, pa je u tome i uspio, inzistirajući na takvim detaljima kao što je haljina od 2 dolara glavne glumice Margaret Sullavan. Stewart je u filmu što će ga godinama kasnije Nora Ephron obraditi pod nazivom ‘Imaš poruku’ Alfred, drzak i umišljen i u potrazi za “dražesnom, prosječnom” djevojkom, koju će na kraju naći u svojoj kolegici, jezičavoj Klari. Iako te 1940. još nije bio zvijezda kakvom ga danas znamo, Stewart je bio prvi i jedini izbor i Lubitschu i tada slavnijoj Sullavan, pa je snimanje nekoliko puta odgađano dok se svima rasporedi nisu uskladili. Sam Lubitsch kasnije je rekao da je “to najbolji film koji sam ikad snimio”. Napisala: Rahela Bakalović Fotografije: Facebook White Christmas the movie, Facebook Meet Me In St. Louis, Facebook It's A Wonderful Life, Facebook Going My Way