Istina je, ja sam produkt nepotizma. Istina je da se nisam mučio da bih dobio prve uloge. Cijelu sam mladost bježao od glume, htio sam biti glazbenik ili slikar. Tek nakon što sam snimio dvadesetak filmova, shvatio sam da ipak jesam glumac - bez dlake na jeziku priznaje veliki glumac, pjevač i producent Jeff Bridges. Oskarovac iza kojega stoje brojni legendarni filmovi rođen je 4. prosinca 1949. godine u glumačkoj obitelji u Los Angelesu pa se moglo naslutiti da će ovaj dječak krenuti ili stopama svojih roditelja ili u bilo kojem drugom smjeru američkog šoubiznisa.
- U Hollywoodu si ili konobar ili radiš na filmovima s ove ili one strane kamere - tvrdi Bridges.
Njegovi roditelji bili su glumica i spisateljica Dorothy Bridges, koja je umrla prije devet godina, i glumac Lloyd Bridges zahvaljujući kojima je Jeff još kao mali sudjelovao u filmovima kao što su ‘The Company She Keeps’, kada je imao nepune dvije godine, i seriji ‘Sea Hunt’ u kojoj je televizijski set, osim s ocem, dijelio s bratom, također glumcem, osam godina starijim Beauom Bridgesom koji je u Jeffovu djetinjstvu imao veliku ulogu.
- Beau bi me ponekad čuvao kad su roditelji bili na cjelodnevnim snimanjima. Kako je on stariji brat, dobio bi zadatak da pazi na nas cijeli dan. Sestra i ja ponekad smo mu otežavali život. Mogao se družiti s prijateljima, ići van, učiti, ali morao se angažirati oko nas - otkriva uskoro 70-godišnji glumac koji uz Beaua ima i mlađu sestru Lucindu.
-Brat mi je bio učitelj, mentor, a obojica smo o glumi učili od najboljeg, našeg oca - prepričava zvijezda filma braće Coen ‘Veliki Lebowski’.
Godinu dana prije Jeffova rođenja obitelj Bridges snašla je velika tragedija. Naime, Dorothy i Lloydu Bridgesu iznenada je u snu umro mlađi od tada dvojice sinova - Garrett.
- Moje rođenje iz velike tuge donekle je izvuklo moje roditelje, ali Garretta nikada nisu zaboravili. Nisam ga upoznao, ali roditelji su mi puno pričali o njemu. O maloj bebi, bratu koji nas je napustio - priznaje Jeff koji je oduvijek bio jako povezan sa svojim roditeljima.
- Moja sestra, brat i ja imali smo divan odnos s njima, a raditi s ocem na filmu bio je dodatni vjetar u leđa. Snimili smo dva filma kada sam postao stariji i drago mi je što smo oboje imali sličan pristup glumi. Bilo mi je nevjerojatno zabavno i velika čast raditi s ocem kakav je on bio - izjavio je.
Nakon što je 1967. završio srednju školu, tada mladi 17-godišnji glumac u nastajanju gostovao je s ocem na turneji u scenskoj produkciji ‘Anniversary Waltz’. Nakon toga mlađahni Jeff preselio se u New York, gdje je upisao glumu na Herbert Berghof Studiju.
- Ondje su u određenom trenutku mog školovanja i paralelnog rada na filmovima počela previranja i preispitivanja što zapravo želim biti i želim li uopće biti glumac - rekao je Jeff.
Jedna mu je životna situacija, kaže, dala odgovor na sva pitanja.
- Nakon filma ‘Posljednji američki junak’ želio sam se malo odmoriti. No desetak dana poslije nazvao me agent i rekao da me redatelj John Frankenheimer želi u filmu ‘The Iceman Cometh’. Odgovorio sam da ponuda zvuči zanimljivo, ali da sam preumoran za novu ulogu. On me nije nagovarao, ali pet minuta poslije, sasvim neočekivano, nazvao me redatelj ‘Posljednjeg američkog junaka’ Lamont Johnson, i očitao mi bukvicu: “Umoran si? Ma, ti si idiot”, vikao je na mene. Počeo sam razmišljati što doista želim. Svako malo volim isprobati nešto novo, kako mi život ne bi bio dosadan. Zato sam odlučio prihvatiti ulogu u Frankenheimerovu filmu kako bih vidio jesam li pravi profesionalac koji može glumiti i kad ne želi. Ispalo je sjajno i nakon toga nisam više htio prestati - opisao je u jednom intervjuu glumac koji će za dvije godine proslaviti pet desetljeća karijere.
- Ni za čim ne žalim u karijeri, osim što bih volio da sam bio više uz svoje kćeri ili da su one mogle biti više sa mnom na snimanjima. Zato sam bio oduševljen što je srednja kći Jessie bila sa mnom na snimanju vestern avanture ‘Čovjek zvan hrabrost’ (True Grit). Još kad bih nekako uspio organizirati da i supruga i druge dvije kćeri budu sa mnom na snimanju nekog budućeg filma, nitko ne bi bio sretniji od mene - rekao je Amerikanac koji, za razliku od brojnih kolega, iznimno cijeni obiteljski život, što je i potvrdio u intervjuima.
- Moji otac i majka bili su primjer lijepog obiteljskog života unatoč poslu koji nas možda čini drukčijim od ostalih. Mislim da je glumcima teško što ne mogu živjeti u anonimnosti, a jedino što žele jest uživati u privatnosti svoga doma s obitelji, baš poput ostalih ljudi - prepričava ponosni suprug, otac i djed.
Sa suprugom, glumicom i producenticom Susan Geston vjenčao se 1977. i od tada vode život za kakvim mnogi žude.
- Sreća, mir i blagostanje - tako živimo Susan i ja. I to nam je dovoljno. Mislim da smo si stvorili lijep život lišen skandala i nepotrebnih tenzija - izjavio je.
Glumac je ljubav svog života upoznao tijekom snimanja filma ‘Rancho Deluxe’.
- Bilo je to sredinom sedamdesetih na ranču u Montani. Ona je ondje radila, a ja sam snimao film. Odmah mi je privukla pozornost, što nije ni čudno jer je imala slomljen nos i modrice ispod oba oka. No meni je bila prelijepa. Rekla mi je da je nastradala u prometnoj nesreći. Brzo smo shvatili da nam se dogodila ljubav i kako nećemo moći jedno bez drugoga. Zapravo, nismo ni htjeli. I otad smo zajedno - priznaje Bridges, koji kaže kako je to bila ljubav na prvi pogled.
- Već dok sam plaćao račun bio sam do ušiju zaljubljen u nju. Znao sam da ću je kad-tad pozvati da iziđemo - prisjeća se i od toga dana pa do danas zaljubljenost ne jenjava.
- Jako sam zaljubljen u suprugu. Naša romansa s vremenom postaje sve snažnija, intimnija i seksualnija. Kada bismo mijenjali partnere svaki put kada bismo se osjećali nezadovoljno, ne bismo osjetili to bogatstvo osjećaja svojstveno dugačkim vezama. Moja žena uvijek me podržavala i zato je volim još više - otkrio je zaljubljeni glumac, koji dodaje kako se ne želi igrati osjećajima te da za njega preljub nikada nije bio opcija.
- Obitelj mi je previše dragocjena da bih se igrao time. Ne pada mi na pamet zbližiti se sa filmskim partnericama ili održavati seksualne veze s njima. To može donijeti jedino nevolje - priznaje.
- Živimo i učimo. Hajde, prevarite partnera pa ćemo vidjeti kako će ići izbjegavanje istine. Potiskivanje vas ponekad također može dovesti u probleme. Pročitao sam nešto zanimljivo: kad dotaknete nešto vruće, ne morate više potiskivati želju da to dotaknete ponovno - dodao je glumac na temu preljuba.
Iz 42 godine dugog i sretnog braka Susan i Jeff imaju tri kćeri, danas 38-godišnju Isabelle Annie, 36-godišnju Jessicu Lily i 34-godišnju Haley Roselouise. Nijedna od njih, na očevu žalost, nije krenula njegovim stopama.
- Za razliku od mojeg oca, koji je svu svoju djecu od najranije dobi poticao da krenu u glumačke vode, kćerima sam prepustio da same odluče što žele raditi. Iako mi je sada drago što me otac gurao, kao tinejdžer tome sam se protivio. Nisam to htio učiniti svojoj djeci. Kad su malo narasle, rekao sam im, doduše, da bi se mogle okušati u glumi jer im je to u krvi, ali nijednoj se nije svidjela ta zamisao pa su krenule drugim putevima - izjavio je jednom talentirani otac koji ne skriva žal za time što nijednu od kćeri nije imao priliku poučiti glumačkom zanatu i prenijeti ono što je njega naučio otac. Jessie radi kao Jeffova pomoćnica pa je tako sudjelovala i na Jeffovim snimanjima, na što je osobito ponosan. Također, Jessie je glazbenica pa često zajedno sviraju. Najstarija kći Isabelle poučava djecu jogu, a najmlađa Hayley studira dizajn interijera.
- Rade ono što žele i ponosan sam na njih - tvrdi glumac kojemu je najstarija kći 2011. podarila i prvu unuku Grace.
- Biti djed uistinu je poseban osjećaj. Ponosan sam na to - priznaje nagrađivani glumac koji svaki slobodni trenutak posvećuje obitelji, a otkako su kćeri odrasle, posebice mu je važno družiti se s četiri godine mlađom suprugom.
- U ranim dvadesetima jako sam se bojao braka. Mislio sam da je to korak više do smrti. Gušila me pomisao da bih s nekim trebao provesti ostatak života i obavezati se na takvo što. Međutim, danas se oštro protivim takvom razmišljanju - iskren je Bridges.
- Ne trebate u braku biti 42 godine poput mene. Dovoljno je da ste s nekim i tjedan dana da biste shvatili kako u svakoj vezi ima nesuglasica. Možete reći da je to previše teško i otići ili ipak dati sve od sebe da popravite ono što ne valja, a samim time i poraditi na sebi i doznati više o drugoj osobi. No nemojte misliti da je uvijek sve išlo glatko u našem odnosu. Često smo se svađali, ali više su to bile konstruktivne prepirke koje su nas dovele do ovako lijepog odnosa. Govorili bismo si međusobno što nam smeta, ponekad je nekome od nas trebalo više prostora da se izrazimo ili da budemo u samoći. Ponekad je to bio razlog svađa, a danas je to potpuno normalna pojava u našoj obitelji. Da nismo to riješili na početku, vjerojatno danas ne bismo bili zajedno - dodaje.
Zahvaljujući supruzi, Bridges lakše podnosi naporna snimanja koja se nerijetko odulje na nekoliko mjeseci pa ga izbivanje iz obiteljskog doma ponekad umara i frustrira.
- Zbog supruge stojim čvrsto na zemlji. Lakše mi je odlaziti na snimanja i uvlačiti se u karaktere različitih likova kad znam da me kod kuće čekaju dom i žena koja zna tko sam - kaže.
- Često kad sam anksiozan i takav pođem na posao, žena me zaustavi i kaže: “Zapamti, dobro se zabavi. Nemoj sve doživljavati toliko ozbiljno. Doista nije vrijedno toga”. I uistinu je tako. Često zaboravimo zašto nešto radimo i previše se brinemo o nepotrebnim stvarima - dodaje legendarni The Dude.
Taj ga nadimak prati još od prvog filma s braćom Coen s kojima je prije deset godina snimio i film ‘Čovjek zvan hrabrost’, koji mu je donio šestu od sedam nominacija za Oscar.
- Braća Coen vjerojatno su mi najdraži filmaši, oni su istinski genijalci i ako imaju neku ulogu za mene, ne pada mi na pamet odbiti ih. Oni silno uživaju u svom poslu, što se vidi u svakom filmu, i čine režiju jednostavnom iako je to vraški teško. ‘Veliki Lebowski’ veliki je američki film i mislio bih isto i da nisam u njemu glumio. Taj je film rame uz rame s ‘Kumom’ - govori.
Da je kojim slučajem te godine osvojio Akademijinu nagradu za najboljega glumca, Bridges bi se upisao u povijest kao treći glumac nakon Toma Hanksa i Spencera Tracyja koji su dvije godine zaredom osvojili zlatni kipić u toj kategoriji. Jer svoj prvi i zasad jedini Oscar Jeff je osvojio godinu dana kasnije za glavnu ulogu u romantičnoj glazbenoj drami ‘Ludo srce’ redatelja i scenarista Scotta Coopera.
- Proslavio sam ga kako spada. Otišao sam na nekoliko ludih zabava i uživao kad su mi svi čestitavali i tapšali me po leđima. Najljepše mi je bilo što su supruga i kćeri bile sa mnom, pa sam s njima mogao podijeliti sreću - ispričao je svestrani glumac koji se uz glumu, zbog koje je u 50 godina karijere snimio više od 70 filmova, s vremena na vrijeme posveti i glazbi.
- Dugo mi je trebalo da otkrijem glazbenika u sebi. Stalno sam razmišljao kako želim još nešto raditi, a to nešto bila je glazba. Poslije su nastale dvojbe što od toga želim više, da bih naposljetku shvatio da mogu raditi oboje - opisuje.
Bridges je najprije svirao glasovir, i to pod snažnim utjecajem svoje majke, a poslije je u pauzama između snimanja često znao svirati gitaru s kolegama sa seta.
- Glazba mi je jako važna i nije to samo popratni hobi jer čak dobivam novac za to što radim. Doduše, nastup na Lebowski Festu, gdje svi dolaze kostimirani u likove iz filma, nisu mi platili, ali to je bilo iz ljubavi prema filmskoj umjetnosti - našalio se legendarni glumac koji je objavio i nekoliko albuma.
Uz glumu i glazbu, tu je i fotografija koja ga, kaže, sjajno opušta.
- Još sam u srednjoj školi bio član amaterskog fotografskog kluba. Tijekom snimanja filma ‘Starman’ počeo sam bilježiti neke detalje fotoaparatom. Nekad sam radio i izložbe, ali više baš i ne. Posljednja je bila 2003. godine. Sad više radim albume koje zatim darujem ljudima koji su radili na nekom filmu - otkriva.
Iako glumac danas vodi miran život lišen poroka i bilo kakvih drugih nezdravih navika, Bridges tvrdi da nije uvijek bilo tako.
- Bila bi velika laž kad bih rekao da nikad nisam popio čašicu više ili okusio neku opojnu drogu. Bilo je toga mnogo - priznaje.
Buntovni dani na neki su mu način pomogli u pripremi njegovih najboljih uloga kada je morao glumiti pijanca.
- Tajna je u tome da ne smijete piti. Tu sam pogrešku napravio u filmu ‘Kiss Me Goodbye’. Kad sam trebao snimiti scenu u kojoj pijan plešem s kolegicom Sally Field, odlučio sam si dati malo poticaja i već rano ujutro počeo piti juice votku. Sve je odlično funkcioniralo, ali problem je nastao kad sam shvatio da odmah poslije moram snimiti scenu u kojoj sam trijezan. To nije ispalo dobro - prisjeća se.
- Jednostavno znam kako je to biti pijan i nema potrebe za ponavljanjem takvih dana. Piće i drugi opijati mogu vas učiniti moćnima, ali draži mi je moj zdrav život i koja čaša vina s vremena na vrijeme - kaže glumačka zvijezda koja nije veliki obožavatelj sporta.
- Nisam baš sportski tip. Moj recept za ulazak u ulogu jest puno sladoleda i čipsa. S tim ne možete pogriješiti. Uvijek vas uvuče u neki karakter - tvrdi glumac koji na pitanje ima li problema s ljubomorom ako ne dobije željenu ulogu, odgovara:
- Ne baš, dovoljno sam sit da ne moram gledati prema drugim stolovima. To je i pitanje ponude te trenutačne želje i gladi. Ponekad želite sushi, a ponekad dobar cheeseburger. Važno je da svega ima dovoljno - slikovito govori Jeff koji obožava hranu, a zbog toga često ‘nadrlja’ od najstarije kćeri Isabelle koja silno želi da njezin otac živi zdravije i prakticira jogu.
- Sviđa mi se joga, no čini mi se da joj pogrešno pristupam. Previše se trudim vježbe odraditi savršeno pa me poslije sve boli. Zato u posljednje vrijeme prakticiram samo neku svoju, lakšu verziju koja se uglavnom svodi na lagano istezanje - kaže glumačka legenda koja je ove godine primila Zlatni globus za životno djelo.
- Počašćen sam što sam u društvu svih koji su primili tu nagradu. Hvala mojoj ljubljenoj supruzi, mojem bratu, sestri i vama koji nas gledate od gore, Lloydu i Dorothy. Evo, tata, čak nosim tvoje manžete na košulji - izjavio je u svom govoru simpatični 70-godišnjak.
Uz sve projekte i obiteljska druženja slavni oskarovac uspije pronaći vremena i za humanitarni rad. Još od 1984. godine bori se protiv velikog svjetskog problema - gladi među siromašnom djecom. Godine 2015. glumac se pridružio kampanji nekadašnjeg američkog predsjednika Baracka Obame i postao je jedan od žustrih javnih govornika u vezi s tim problemom.
- Siromaštvo je veliki problem u svijetu, a hranjenje djeteta nije. Moramo osvijestiti društvo da su gladna djeca itekako problem današnjice kojemu svi moramo zajedničkim snagama pristupiti - poručio je Jeff Bridges, čovjek, veliki glumac, ali prije svega otac i suprug koji je i okrugli rođendan dočekao uz svoje najmilije s kojima obilježava sve velike trenutke u životu.
- Prvih sedamdeset bilo je odlično. Preživio sam i to je uvijek dobra vijest. U životu postoji toliko stvari koje se same od sebe pojavljuju. Ako obratimo barem malo pozornosti, svake minute možemo naučiti nešto novo. Život je moj guru - zaključuje The Dude.
