Za Lovru Juragu umjetnički svijet tek će, po svemu sudeći, čuti. Osim što studira glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, objavio je i svoj prvi singl pod nazivom 'Oluja ljubavi'. Otkud gotovo jednaka ljubav prema glazbi i glumi, koji mu je životni moto, a što životni cilj, te je li zauzet ili slobodan, otkrio je u intervjuu za Story.hr taj simpatični 20-godišnjak.
Lovro je student druge godine glume na ADU-u, ali prije nego je glumu upisao, imao je, priča nam, priliku sudjelovati u raznim projektima, od kazališnih predstava, reklama, sinkronizacija, pa do glume u serijama. 'Neki od projekata koje bih izdvojio su predstava 'Faustov Mefisto', koja je nastala u koprodukciji Aplauz teatra, Festuma Umag i HNK u Zagrebu, te seriju 'Drugo ime ljubavi' u produkciji Nove TV u kojoj nisam imao veliku ulogu, ali sam bio dio jednog tako lijepog i velikog projekta', govori Juraga.
Predstava Faustov Mefisto za njegovu je obitelj imala veoma duboko značenje. Naime, u njoj glumi njegov otac, inače poznati glumac Slavko Juraga, koji je tom predstavom proslavio velikih 40 godina karijere. Lovro je u predstavi dobio 'glazbenu' ulogu, dok je brat Marko režirao predstavu.
Brat Marko imao je povjerenja u mene i dao mi veliku priliku da skladam glazbu za predstavu.
''Faustov Mefisto' je jedan u nizu velikih projekata koji smo pokrenuli familijarno, ali ovaj ima posebno značenje prvo zato što je njime otac proslavio svojih 40 godina karijere, a drugo jer je brat Marko imao povjerenja u mene i dao mi veliku priliku da skladam glazbu za predstavu. U skladanju glazbe su mi pomogli moji prvo najbolji prijatelji, a onda i bubnjar i gitarist Dorian Pritchard Scholz te Lovro Öhlhofer, koji mi je također pomogao oko produkcije, mixa, mastera te samog aranžmana pjesme 'Oluja ljubavi', i moj budući kolega glumac Nikša Kušelj koji je svojim tekstovima i kreativnošću dao glazbi drugu dimenziju. Moja funkcija u predstavi je bila minimalno glumačka, više sam se bavio glazbom i vodstvom takozvanog 'Faust benda' čiji su članovi bili ranije spomenuti gitarist Lovro Öhlhofer i bubnjar Dorian Pritchard Scholz te basist Sandro Sušanj', prepričava 20-godišnji student glume.
A uz glumu, Lovrina strast je i pjevanje i pisanje pjesama. 'Od malih nogu sam u kazalištu i proučavam glumce u njihovom radu, rastao sam uz mjuzikle i plesne predstave. Sjedio sam po nekoliko sati na bratovim i tatinim probama i gledao njih kako rade svoj posao koji vole, ali nikada sebe nisam zamišljao u tim vodama, ne mogu reći da mi nije bilo zanimljivo, ali nisam mislio da ću se ja jednog dana ovdje naći. Za to što sam danas na ADU mogu prije svega zahvaliti bratu i tati koji su uvijek bili tu za mene i moje 'fiks' ideje, ali i svojim profesorima Dubravki Matković i Igoru Mediću koji su me kroz moje školovanje u Klasičnoj gimnaziji poticali na kreativni rad, pa tako i na glumu u predstavama dramske grupe Klasične gimnazije.
Najveća podrška dolazi od moje majke Dubravke, jer jedna je majka.
Naravno, u mom cjelokupnom radu prije ADU, pa tako i sada, najveća podrška dolazi od moje majke Dubravke, jer jedna je majka, ostatka familije i prijatelja. Što se tiče glazbe, mama mi je ispričala jednu anegdotu još iz mojeg ranog djetinjstva, a to je da sam sa svoje tri godine napisao prvu verziju 'Oluje ljubavi' gledajući kroz kuhinjski prozor, a koja je išla ovako: 'Kiša pada, sunce nije, hano je'. Što se tiče mog daljnjeg životnog bavljenja glazbom, od svoje sedme godine sam pohađao klavir, solfeggio i zbor u glazbenoj školi, a tijekom srednje škole sam imao bendove za koje sam pisao i skladao pjesme, pa se tako rodilo i prijateljstvo između Lovre Öhlhofera i mene s kojim otad pišem i skladam pjesme', objašnjava Juraga.
Reakcije su izvrsne na 'Oluju ljubavi', ponosan je. 'Ljudi su jako zadovoljni, pjesma im se sviđa i često dobivam komentare da lako ostaje u uhu. Jako mi je drago da se ljudima 'Oluja ljubavi' sviđa, jer sam je pisao sa srcem i jako sam se emotivno vezao i za tekst i za samu pjesmu', iskren je 20-godišnji umjetnik.
Aranžman, glazbu i tekst potpisuje upravo on no, dodaje, nije jedini zaslužan za konačan oblik pjesme. U svemu su mu pomogli brat Marko, Öhlhofer i bratova žena Lana Blaće koja u pjesmi pjeva prateći vokal. Studentu glume trenutno je u fokusu upravo fakultet, a glazbom se bavi u slobodno vrijeme. Kroz nju se, dodaje, ima potrebu izraziti i s ljudima podijeliti svoje stihove i note. Kada ne piše, pjeva, svira ili pohađa fakutlet, Lovro s prijateljima i kolegama s fakulteta voli otići na košarku i nogomet.
A ljubav? 'Postoji moguća buduća partnerica, ali neka to ostane između nas', kratko će, no i na pitanje kakve ga djevojke privlače, ima spreman odgovor. 'Svaka osoba je posebna na svoji način, prvo treba upoznati osobu i onda u njoj naći 'ono nešto', govori Lovro čiji je životni moto: 'Svakog dana u svakom pogledu sve više i više napredujem'. Stanovitu izjavu iz filma 'Sjećaš li se Dolly Bell' mladi Juraga, očigledno je, živi u punom smislu, no ipak mu je najvažnije 'ostati svoj i biti tu za ljude koje voli i poštuje. Prije svega za obitelj i prijatelje'.
