'Grašo je jednu ženu usrećio odlaskom, a drugu dolaskom. Uspjelo mu je nešto što gotovo nikome nije'

Nikad nisam vjerovala u Djeda Mraza. Mogla sam povjerovati u Laponiju kao prebivalište Mrazovih, vilenjake, leteće saonice, Rudolfa i ostalih osam sobova, ali u djedicu koji poklonima razveseljava djecu cijelog svijeta nisam mogla vjerovati. Rekla bih da se djedica vjerojatno i ne sjeti, a bez Bake Mraz sigurno ne umije osigurati poklone ni za vlastitu dječicu. Zato sam uvijek pisala Baki Mraz. I znate što, moj Mraz je i bila žena. Kao i mojoj sestri i djeci. Zapravo svi darivatelji Mraz koje znam bile su žene. Da danas pišem pismo plemenitoj gospođi Mraz, poželjela bih da muškarci prestanu preuzimati naše zasluge. I da se mi žene napokon zauzmemo za pripadajući nam status. Kao da im nije dovoljan Bog kojeg uporno predstavljaju u muškom rodu, morali su nam uzeti i ulogu tog blagdanskog darivatelja potvrđujući svoju apsolutnu prevlast, kontrolu i moć. Nisam mizandrist.

Još jedan dolazak u zagrljaj majke obilježio je 2021. godinu. Onaj Bloomov. Srećom, njemu nikad nije ni bio uskraćen. A Bloom je još iz maternice postao apsolutna zvijezda hrvatskog showbiz neba. Što nije ni čudno s obzirom na to da mu je majka kraljica Maja Šuput koja već nekoliko godina suvereno vlada showbiz scenom. Možda nije najdugovječnija vladarica hrvatske estrade, ali jedna je od rijetkih koja svoje prijestolje ne dijeli s drugim kraljicama. Maji uspijeva što nijednoj nije. Ona vlada svim poljima: glazbenim, voditeljskim, poduzetničkim. Ako i dalje sumnjate u apsolutizam njezine vladavine, sjetite se samo da žena ima svoju liniju praška za veš i čokolade.

No medijsku vladavinu nakratko su joj poljuljali novi ljubavni par Petar i Hana. Naravno, zasluge djelomično moramo pripisati i Grašinoj bivšoj Danijeli te šoku nacije zbog razdvajanja toga dugovječnog para.Polarizacija naroda uzrokovana tim neočekivanim trokutom nadmašila je i ovu COVID polarizaciju. Klanovi ‘stara koka dobra juha’ i ‘mlađe je slađe’ nemilosrdno su se šamarali optužbama i beskonačnim analizama koja je bolji izbor. Grašo je, kako to uvijek i biva kad su frajeri u pitanju, ostao netaknut.

Revidirajući 2021. prvo sam u nevjerici primijetila da je 2021. s milijun upitnika, kad je prije došla i kako je prošla. Ja sam zapela tamo u 2020. godini. Bila je ovo vrlo suhoparna i zaboravljiva godina, osiromašena zabavom, senzacionalizmom, domaćim estradnim skandalima i glazbenim hitovima. Gladni bilo kakvog uzbuđenja hranili smo ego okrajkom parizera Ivane Mišerić, podrugljivo primjećivali novu kilažu Lane Jurčević, ne priznajući da izgleda savršeno. Zgražali smo se i ‘znakovitom’ porukom sa Severinine torbice jer došlo je vrijeme i da ratujemo torbicama.

Bavili smo se svima, samo ne sobom. Naoružani mržnjom, sve smo negativniji, opresivniji. Opravdavamo nasilje. Zlostavljamo one koji ne dijele naše svjetonazore. Pozivamo se na slobodu govora, a ušutkavali bismo ćuškama, naguravanjem i prijetnjama one čiji nam diskurs ne odgovara. Uništili smo i posljednje tragove tolerancije i ljudskosti. Raspredamo umiru li nam ljudi zbog bolesti ili zbog cjepiva, neki postaju bijesni, neotesani, grubi, a pritom zaboravljamo na ono esencijalno. Ljudi stradavaju i zbog ružnih riječi. Stradavaju i djeca. Zašto nitko ne mari za oprimirane i njihove živote? Zašto si ne priznaju da su im ruke krvave? A moglo bi biti tako jednostavno. To su samo riječi koje nikad ne treba izgovoriti, ni napisati, ni uputiti.

Uvrede ne donose nikome dobro. Ni onom tko ih govori, ni onome kome su upućene. Jesmo li se zaista pomirili s ulogama potencijalnih ubojica i možemo li živjeti sami sa sobom kada jednom ostvarimo i taj potencijal? Želimo li i našoj djeci te iste uloge? Ili im možda priželjkujemo ulogu žrtve? Onaj reset iz 2020. definitivno nije polučio plodom i treba nam pod hitno još jedno novo resetiranje. Zato, draga Gospođo Mraz, poželjela bih nam da novim resetom u 2022. ponovno postanemo ljudi.