U vrijeme interneta čini se da su sve informacija koje nam trebaju od nas udaljene samo nekoliko klikova mišem. No u tom nepreglednom polju podataka, mišljenja, stavova i teorija stvori se vrtlog neistina i vrlo je teško doći do prave istine – kako o svemu, tako i o hrani i zdravim prehrambenim navikama.
Je li doručak doista najvažniji obrok u danu? Ima li smisla brojati kalorije? Ima li dokaza da je ispijanje kave štetno? Mnogo je tu nedoumica koje nas opterećuju iz dana u dan. Grižnja savjesti je uvijek iza obližnjeg ugla te se smješka znajući da ćemo se uhvatiti u njezinu zamku.
Svojim pionirskim istraživanjem profesor Tim Spector pobija ove i mnoge druge mitove o hrani. Što nam serviraju, svjetski bestseler koji je upravo objavljen u hrvatskom prijevodu istražuje u kojoj se mjeri mnoge dijete, službene preporuke i čudesni ljekoviti pripravci ne temelje na znanstvenim činjenicama te nas potiče da još jednom razmislimo o svom odnosu prema hrani – ne samo zbog našeg zdravlja, već i budućnosti planeta na kojemu živimo. Izvukli smo nekoliko zanimljivih stvari iz knjige.
Mit: Doručak je najvažniji obrok u danu
Ideju da je doručkovanje svakog jutra ključno za poboljšanje energije, koncentracije i raspoloženja tijekom dana većina nas usvoji kao mantru tijekom djetinjstva. No preskakanje doručka donosi brojne prednosti. Neke od njih mogle bi se pripisati produženju posta. Sve više dokaza pokazuje da vremenski ograničeno jedenje i produženje posta na više od 12 sati mogu smanjiti razine inzulina te pomoći ljudima da smršave. Iako je riječ o mladom području istraživanja, podaci pokazuju da mikrobijalnim zajednicaima škode duga razdoblja bez hrane, ali da bi im kratki post, kao što je recimo preskakanje doručka, mogao goditi. Nakon stanke od četiri do šest sati bez hrane, određene vrste se počinju množiti i hraniti ugljikohidratima iz sluzi koja prekriva crijeva, čime ih zapravo čiste, a crijevnu pregradu čine učinkovitijom i zdravijom. Zajednice mikroba, poput nas, možda trebaju odmor i oporavak kao dio dnevnog cirkadijalnog ritma — što bi moglo biti važno za zdravlje crijeva.
Mit: kalorije precizno mjere koliko nas hrana deblja
Unos i trošenje kalorija — ovaj jednostavni omjer temelj je strategije za gubitak kilograma za stotine milijuna ljudi diljem svijeta. No suvremena istraživanja polako pokazuju kako bi ono što smatramo temeljnim za zdrav život moglo biti pogrešno — čak i opasno. Brojni čimbenici koji utječu na potrošnju energije znatno se razlikuju od osobe do osobe, počevši od bazne metaboličke stope, koja se može značajno razlikovati ovisno o raznim čimbenicima, uključujući ukupnu mišićnu masu i tjelesnu spremnost. Stjecanjem boljeg razumijevanja različitih sastojaka hraane i njihova međudjelovanja otkrivamo da su neke kalorijske procjene neprecizne ili jednostavno pogrešne. Orasi su, primjerice, godine proveli u paketima na kojima je njihova kalorijska vrijednost bila napuhana za 20 posto, dok nismo otkrili da se masti koje sadrže ne otpuštaju dok ih jedemo. Dodatno zbunjuje što različita hrana međudjeluje, a kalorijske vrijednosti se razlikuju ako se miješa, stoga se stopa oslobođene energije u sendviču sa sirom može razlikovati od vrijednosti kruha i sira mjerenih odvojeno. Još važnije, izrazita prerađenost moderne hrane općenito znači da se uništava složena građa biljnih i životinjskih stanica te ih se pretvara u hranidbeno praznu kašu koju naša tijela mogu nenormalno brzo probaviti.
Mit: Hrana i piće bez šećera siguran su način za gubitak kilograma
Dok svijet nagrizaju porezi na šećer, a javnost slatka pića sve više smatra nezdravima, umjetno zaslađeni prehrambeni proizvodi i pića postaju sve prihvaćeniji. Unatoč poricanjima industrije, svi dokazi upućuju na to da umjetno zaslađeni proizvodi nisu bezopasni i da svakako nisu zdrava zamjena za šećer u pićima i prerađenim prehrambenim proizvodima. Međutim, kao što to često bude, vjerojatno postoje velike razlike među ljudima, ali u prosjeku ćete se od njih udebljati. Budući da utječu na vaš metabolizam i stvaranje inzulina, mogu povećati rizik od dijabetesa. Zabrinjavajuće je što se brojni zaslađivaći rabe uz druge vrste šećera znane kao polioli ili šećerni alkoholi, kao što su ksilitol, manitol i izomalt, koji su manje slatki od običnog šećera (sukroze), ali sadrže manje kalorija. Veća složenost kemijskih spojeva, koje naša tijela prethodno nisu susrela, još će više zbuniti crijevne mikrobe i možda izmijeniti uobičajeni metabolizam i ponašanje.
Mit: Sva prerađena hrana nam škodi
Prije nego što izbacite svu prerađenu hranu iz kuće, sjetite se da nije sva prerađena hrana loša, a zdravi primjeri uključuju voće i povrće u konzervama, pečeni grah, sir i mlijeko. Možda povrće u konzervi ne smatrate “zdravom hranom” jer nam uporno govore da “nema boljeg od svježeg”. Većini će konzerva krušaka ili mandarina biti posljednji izbor, tek nakon što isprazne vitrine i zdjele s voćem. Međutim, većina voća i povrća konzervira se ubrzo nakon branja, čime se čuva njihova hranjivost, a kuhanje na pari i alkalinsko čišćenje olakšava guljenje kore i rezanje prije stavljanja u konzervu. Šećerni sirup, prirodni voćni sok ili slana voda dodaju se prije zatvaranja (što se većinom može isprati prije posluživanja), a zatim se kuhaju na pari i hlade kako bi se sterilizirao sadržaj. Zaključak je da treba razmisliti što to sve smatramo prerađenom hranom i zašto bismo je trebali obavezno izbjegavati ako nije prerađena na način koji šteti našem organizmu.
