Svako peto dijete u Hrvatskoj živi ispod praga siromaštva, a to konkretno znači da im je jedini obrok onaj koji im roditelji donesu iz pučke kuhinje. Za njih je i kockica čokolade pravi luksuz, a da o ostalom što se za mnogu djecu podrazumijeva samo po sebi i ne govorimo. Oni ne razmišljaju o tome jesu li njihove tenisice “in” ove sezone, već su sretni ako imaju nove i po mjeri, jer više od dvadeset tisuća djece u Hrvatskoj nosi obuću koja im je prevelika ili premala i koju su od nekoga naslijedili. Njima roditelji ne mogu priuštiti izvanškolske aktivnosti, a ako imaju nekih razvojnih smetnji, poput smetnji govora, najčešće im nisu dostupne ni usluge logopeda. Ovo su podaci koje je nedavno objavio UNICEF nakon provedenog istraživanja o predškolskoj djeci i siromaštvu. Više od 65 % siromašne predškolske djece živi u ruralnim područjima, a više od polovice njih dolazi iz kućanstava u kojima je samo jedan roditelj zaposlen. Sukladno tome, zaposlenost obaju roditelja ključni je čimbenik u borbi protiv dječjeg siromaštva. “U svojem poslu susrećem se s različitim ljudskim sudbinama i svaka me priča na svoj način dirne. Posebno pamtim ženu koja je cijeli svoj život posvetila brizi o tuđoj djeci jer svoju biološku nikad nije imala. Usvojila je tako osamdesetih godina dvoje djece, brata i sestru, kojima je biološka majka počinila suicid. Sama ih je izvela na pravi put i imaju prekrasne odnose i danas, kada su već oformili svoje vlastite obitelji. Sadašnjeg supruga upoznala je kao samohranog oca gluhog dječaka, koji uz to boluje od Downova sindroma. Kako je sama rekla udala se ne iz prevelike ljubavi, već da bi bila produžena ruka čovjeku koji se teško samostalno nosio sa brigom o dječaku. Njena ljubav, nesebičnost, dobrota i sve što joj svakodnevno daje veseli dječak traje već nekoliko desetljeća. I danas kada joj je suprug teško bolestan, kada jedva preživljavaju s malim mirovinama, živeći u potpuno neuvjetnom prostoru, ne nedostaje joj optimizma, životne energije i smiješka na licu. Cijeli njezin život je jedna velika borba u kojoj najmanje misli o sebi, ali snagu crpi u posinku koji je unatoč sada već dobi od 38 godina života i dalje dijete koje se najviše razveseli barbiki. Pomažemo im na razne načine i na tome su neizmjerno zahvalni”, priča dipl. socijalna radnica Snježana Puškadija, voditeljica Odjela za socijalnu skrb Grada Zagreba napominjući kako je Zagreb jedan od najsocijalnijih gradova. U okviru Ustanove Dobri dom Grada Zagreba postoje tri blagovaonice u kojima svakodnevno objeduje između 3800 i 4000 ljudi, no cijeli je niz drugih mjera kojima se obuhvaćaju djeca. “Isto tako urezala nam se priča obitelji koju pratimo godinama. Tada su još kao cjelovita obitelj zatražili pomoć u rješavanju stambenog pitanja. Iznenada im je umro otac, ubrzo se razboljela majka te je i ona preminula. Troje djece ostalo je samo. Najstarija sestra bila je jedva punoljetna kada je preuzela brigu o drugoj sestri i bratu. Cijelo to vrijeme pomažemo im kroz razne mjere od plaćanja troškova stanovanja, pomoći u hrani, stipendiranju svih troje koji su bili odlični đaci sada i studenti i svi su na pravom putu da postanu predivni mladi ljudi koje je prst sudbine osudio da vode svoje bitke sami, ali ih je i izveo na pravi put”, prisjeća se Snježana Puškadija. I posljednje UNICEF-ovo Istraživanje “Siromaštvo i materijalna dobrobit predškolske djece u RH, pokazalo je slične, alarmantne podatke o siromaštvu, ali i donijelo niz potresnig priča "s terena" "Škola je 2,5 km udaljena, to je 30 minuta hodanja... Do doktora imamo 30 km. Jedino mi je rješenje da stopiram, jer autobus vozi samo triput dnevno i to je sve. Djeca mlađa od šest godina ne moraju platiti kartu, ali veliki moraju. Srećom, ima jedan vozač koji ih hoće prevesti besplatno”, navodi se u istraživanju iskustvo majke iz najugroženije skupine – one s više djece. Naime, u obitelji je šest učenika, dvoje u srednjoj, pa kako bi zadovoljili osnovne potrebe zadužuju se i kasnije vraćajuo dugove. Učitelji i nastavnici također im izlaze u susret. Loši stambeni uvjeti, potreba za pomoći u sufinanciranju režija, veća usmjerenost na potrebe školske nego predškolske djece, problem plaćanja različitih davanja za školsku djecu, problem plaćanja lijekova koje ne pokriva zdravstveno osiguranje, poteškoće i potrebe u osiguranju hrane i odjeće, nemogućnost zadovoljavanja nekih specifičnih potreba djece, najčešći su problemi. Osobama slabijeg imovinskog statusa velik problem je i – ma kako to zastrašujuće zvuči! - neprihvaćanje od strane okoline. 'Ako moj sin gurne drugo dijete, koje je dobrostojeće, onda se komentira: 'Joj, pa nije ni čudo, oni su socijalni slučaj, tata pije... ' ili slično”, podijelila je svoje iskustvo u UNICEF-ovom istraživanju jedna majka. Autor: Danijela Petrov Fotografije: Profimedia