Na izložbi Nakićeno, nenakićeno - Čipka na ženskom modnom priboru od 1800. do 1900. izloženi su primjerci modnog pribora iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Muzejska zbirka tekstila broji 1949 komada modnog pribora koji datiraju od 17. do 21. stoljeća. Primjerci modnog pribora izrađenog od čipke datiraju u 19. stoljeće. Upravo je stoga za ovu izložbu izabrano 40 predmeta iz tog vremena, a pripadali su poznatim zagrebačkim osobama. Većina izloženih primjeraka modnog pribora bila je izrađena u Austriji, ali su bili nošeni u Hrvatskoj te nam stoga omogućuju sagledavanje kulture odijevanja u Hrvatskoj u 19. stoljeću i njene pripadnosti srednjoeuropskom kulturnom krugu. Iako je sakupljačka politika muzejske zbirke tekstila usmjerena je na prikupljanje i čuvanje predmeta koji dokumentiraju kulturu odijevanja u Hrvatskoj, fundus zbirke, na žalost, ne sadrži modne dodatke izrađene od čipke koji datiraju u 20. stoljeće.
Tijekom povijesti se upotreba i uloga modnog pribora mijenjala te je odražavala promjene u tehnologiji, navikama potrošača, pravilima ponašanja i poimanju funkcionalnosti predmeta. Od 1800. godine nadalje, relativno je malo novog modnog pribora - neki su predmeti postupno nestajali iz upotrebe, neki ranije obavezni kasnije su postali proizvoljni, neki su od beznačajnih postali jako značajni itd. Pojavom industrijske proizvodnje određeni modni pribor, koji se ranije izrađivao ručno, počeo se proizvoditi strojno - rukavice, čarape, tiskani tekstil za marame. Šeširi, vezene i perlicama ukrašene torbice, torbe i lepeze nisu bile pogodni za industrijsku proizvodnju te su se nastavili izrađivati ručno. Odjeća se često iz raznih razloga bacala (istrošila se, postala je staromodna), dok se modni se pribor čuvao iz sentimentalnih razloga ili radi stvarne materijalne vrijednosti materijala izrade. Ženska odjeća 19. stoljeća bila je izrazito dekorativna te je obilovala modnim dodacima od kojih su se brojni sačuvali do danas. Jedan od najčešćih elemenata ukrasa modnog pribora ili materijal od kojeg je pribor bio izrađen bila je čipka. Interes za čipku i njena vrijednost s godinama nije opadala. Kao luksuzna i skupocjena tkanina bila je cijenjena u 17. i 18.stoljeću, dok je u 19. i ranom 20. stoljeću cijenjena kao ručni ili kao mašinski rad. Estetska vrijednost čipke te vještina potrebna za njenu izradu činili su je predmetom vrijednim sakupljanja. Ona je također imala i veliku uporabnu vrijednost jer se lako čuvala, održavala, mogla se prekrajati i ponovno upotrebljavati.
