Majka troje djece, Clare O'Reilly, odlučila je odgajati svoju sedmogodišnju kćer na drugačiji način nakon što je primijetila koliko se ljudi prema djevojčicama odnose drukčije nego prema dječacima. Dok su njezine sinove od najranije dobi opisivali kao snažne, hrabre i sposobne, kći je gotovo svakodnevno dobivala komplimente isključivo na račun svog izgleda.

Clare kaže da ju je to potaknulo na razmišljanje o porukama koje djevojčice primaju od okoline. Smatra da neprestano naglašavanje ljepote može dovesti do toga da djevojčice svoju vrijednost počnu povezivati prvenstveno s fizičkim izgledom, umjesto s osobinama, talentima i postignućima.

Majka se zaklela da svojoj kćeri nikada neće reći da je lijepa
Foto: Shutterstock

Zbog toga je donijela svjesnu odluku da svojoj kćeri neće govoriti kako je lijepa ili zgodna. Umjesto toga, pohvaljuje njezinu ljubaznost, upornost, trud, sportske uspjehe i kreativnost. Ističe da želi da djevojčica razvije samopouzdanje koje neće ovisiti o tuđim komentarima o njezinu izgledu.

Iako priznaje da privatno smatra svoju kćer prekrasnom, odlučila je takve misli zadržati za sebe. Sličan pristup primjenjuje i kada je riječ o vlastitom izgledu jer vjeruje da djeca najviše uče promatrajući ponašanje svojih roditelja.

Majka se zaklela da svojoj kćeri nikada neće reći da je lijepa
Foto: Shutterstock

Njezina odluka izazvala je različite reakcije. Neki prijatelji upozorili su je da bi djevojčica mogla pomisliti kako nije lijepa ako od majke nikada ne čuje takav kompliment. Clare smatra upravo suprotno – vjeruje da pretjerano isticanje izgleda šalje poruku da je ljepota najvažnija osobina koju djevojčica može imati.

Na svoje stavove nadovezuje i rezultate istraživanja prema kojima roditelji novorođene djevojčice češće opisuju riječima poput 'lijepa', 'slatka' ili 'prekrasna', dok se kod dječaka više naglašavaju snaga, izdržljivost i druge sposobnosti.

Majka se zaklela da svojoj kćeri nikada neće reći da je lijepa
Foto: Shutterstock

Clare priznaje da je i sama tijekom odrastanja često uspoređivala svoj izgled s drugima, što je godinama narušavalo njezino samopouzdanje. Tek kasnije počela je svoju vrijednost graditi na vlastitim postignućima i iskustvima, a upravo takav osjećaj sigurnosti želi razviti i kod svoje kćeri.

Iako je svjesna da će odrastanje i tinejdžerske godine donijeti nove izazove, nada se da će njezina kći naučiti cijeniti svoj karakter, trud i sposobnosti više od fizičkog izgleda. Vjeruje da će joj upravo takav odgoj pomoći da izgradi zdrav odnos prema sebi u svijetu koji sve više stavlja naglasak na vanjski dojam.