Kada u medijima moram predstaviti sebe, neku svoju privatnu stranu i reći nešto o svojim pogledima na svijet, uvijek se sjetim svog prvog kantautorskog albuma “Ljubav u boji”. Zašto? Zato što sam tim pjesmama rekao sve o sebi. Nisam tip čovjeka koji lako govori o svojim emocijama, ali zato je tu muzika kroz koju sve to kanaliziram. Opet ću se poslužiti istim “trikom” da pokušam objasniti što sve radim da bih kroz život išao sretan: “Živi” – “...Živi, budi hrabar u tom letu, živi u inat ovom glupom svijetu...” Rijetko kada nam nešto pođe za rukom baš onako kako smo zamislili, ali to nije razlog da na kraju ne dođemo do svog cilja. Mislim da treba biti hrabar, vjerovati prvenstveno u sebe pa i u drage ljude koji nas okružuju, i prije ili poslije sve će doći na svoje. Dobar recept za to: “...U ljudima pronađi snagu koja svakom treba da ostvari što noću odsanja, i vjeruj da će nada stići sa Zemlje i sa neba jer to nam život oči otvara da nije samo kratka stanica...” “Mir u duši” – moja profesija puna je turbulencija. Nekoliko mjeseci si aktualan, pa nekoliki nisi, pa opet jesi i tako ukrug. Često je vrlo teško pronaći neki omjer između onoga što zapravo želim raditi i onoga što od mene traži tržište i još pri tome zadržati svoj unutarnji, umjetnički mir. Beskrajno me veseli kada napišem pjesmu koja je iz mene “izletjela” bez ikakve računice i dovoljno mi je da se samo jedna osoba pronađe u njoj. Zbog toga pjevam, pišem i stvaram... Nisam od onih koji se gura i laktari da dopre do što više ljudi, odnosno ušiju. Ipak, ponekad se pitam: “...Postoji li kraj sa sretnim krajem, dat ću sebe bez razmišljanja. Malo prodajem, ali puno dajem, tiho čekam svoja svitanja...” “Ljubav u boji” – i za kraj, što mi preostaje nego ljubav! Emocija koja nas pokreće i koja nas veseli. Dobro, ponekad i rastužuje, ali uglavnom nas veseli. I zato na nju gledam kao na paletu šarenih boja. Na nešto što je nepredvidivo, što ima bezbroj oblika i zbog čega mislimo da možemo postići i biti apsolutno sve! “...Ti si jedino što vrijedi, moj početak i moj kraj. S tobom srce se ne štedi, moga oka ti si sjaj; topli osmijeh kad me život stisne sivim danima, ti me dižeš, ti me hrabriš, moja si utjeha...”
