Kad se ruke majstora od zanata slože, ne postoje granice, pa tako i u svijetu gastronomije. Ovoga puta su se udružili Nenad Kukurin, vlasnik i chef hotela i restorana Kukuriku iz Kastva i certificirani trener barista Domagoj Trusić koji je s Nikolom Žiganteom u Matuljima otvorio jedini u regiji Hug&Punch SCA Premier Campus. Spojili su jela od autohtonih namirnica s – kavom.
Hotel&restoran Kukuriku postoji već impresivnih trinaest godina, za što se rijetko koji hrvatski restoran može pohvaliti. Osim što godinama treba održavati kvalitetu i podizati ljestvicu usluge i kuhanja, trebalo se i prilagođavati promjenama koje su nastajale. Ali, Nenad Kukurin je dokazao, nakon što je 1998. godine u pitoresknom kvarnerskom gradiću Kastvu otvorio restoran Kukuriku, da se sve može kad se hoće. On je u obitelji peta generacija ugostitelja i prvi je u Hrvatskoj uveo slow food, odnosno posluživanje ručka ili večere u manjim porcijama, odnosno sljedovima te ih počeo kombinirati s pićima (najčešće vinom), a pri tome nastojeći da se hrana priprema od lokalnih, domaćih namirnica. I danas Nenad Kukurin i njegova ekipa u restoranu smještenom na Trgu Lokvina u Kastvu, iznad kojeg je i istoimeni luksuzni hotel, njeguje svoj specifičan način filozofije o hrani i promišljanja o njenoj prezentaciji. U restoranu se koriste samo lokalne i sezonske namirnice koje sljubljuju s lokalnim vinima.
Još prije ulaska u restoran i Hug&Punch Lunch ručka ponuđen nam je pjenušac Plovanić, kupaža vinskih sorti verdić (talijanska glera), te autohtonih divjake i jarbole, a pripravljen je klasičnom metodom fermentiranja u boci. Njegov tvorac je kastavski vinar Dejan Rubeša u vinariji OPG Plovanić vina. Meni od šest sljedova započeo je cold brew tonicom, što je bio uvod u neobičnu avanturu do sada neisprobanih okusa kombinacija hrane i kave. Cold brew visoke selekcije kolumbijske kave nalazio se u epruveti, a trebalo ga je pomiješati s tonikom i dobiti piće koje je odlično ispralo nepca i pripremilo ih za amuse-bouche. Kao pozdrav iz kuhinje stigli su ravioli s nadjevom od skute, slanih inćuna i vlasca, koje se namakalo u umak - mješavinu kave i neslanog soja sosa. Neobičan spoj koji je iznenadio aromama, a s njima je odlično bilo uparena Kastavska Belica vinarije Plovanić, bijelo lepršavo vino koje se, osim od malvazije, sastoji i od sorte verdić, te autohtonih sorti mejsko, divjaka i jarbola.
Prije hladnog predjela u čašama za bijelo vino bila je poslužena filter kava, jer ona je ovdje i bila umjesto vina. Na tanjurima je stigla pašteta od teleće jetre s kruščićem od heljde, a tada je uslijedilo iznenađenje. Naime, nakon zalogaja moćne i aromatične paštete, kava je tako isprala usta da je ostao jedan jedini aftertaste - blaga gorčina. To je kombinacija za koju se ne bi pomislilo da je moguća, ali hrabri su tvorci ovoga ručka bili sigurni da će se gostima svidjeti. I - bili su u pravu, jer ovo je jelo zapravo prava avantura za osjetila.
Toplo predjelo bio je odlično, po zanatu pripremljen rižoto od parmezana i crnog piva po kojemu je, poput ribanca ili crnog tartufa bila izravno iz mlinčića posuta kava. Ona nije preuzela okus rižota, nego je dala zanimljivu notu, bez pretjeranog nametanja, ali dovoljno da se osjeti da je ovo jelo opet, kao i sva do sada poslužena - posebno. Jelo je odlično pratila Malvazija Riserva vinarije Dešković iz Kostanjice.
Iznenađenja su se nastavljala - za glavno jelo je stigao savršeno pečen odležani rib-eye steak, ali odležan u Uppercut kavi. Kod ovog je jela kava zauzela drugu ulogu. Nije mesu mijenjala okus, nego mu je dala novu, elegantnu notu i to samo na njegovoj površini koju je blago dehidrirala i kao da joj je dala 'koricu'. U dodiru s toplinom, prilikom prženja, iz tog tankog sloja 'korice' oslobodile su se delikatne arome dima i džema. Savršeno uz kuglice kuhanog mladog krumpira pomiješanog s peršinom i gutljaje odličnog sansigota vinarije Ivan Katunar s otoka Krka. Zvijezda ručka bio je mladi kozji sir. Da, prava zvijezda jer se najvjerojatnije nitko do sada nije sjetio mladi kozji sir maturirati u Uppercut kavi. Na izgled, kriške su se doimale kao da su dimljene, upravo zbog smeđe korice koja se stvorila jer je mljevena kava, u kojoj je sir ležao 14 dana, dehidrirala njegovu površinu. A okus… Teško opisiv riječima.
Za desert bila je poslužena Hug&Punch Tiramisu destrukcija. Naime, na lijevoj strani tanjura bila je poslužena savršena pjenasta krema, u sredini piškota, a u zdjelici - kava. Svatko je kombinirao svoj tiramisu prema vlastitim željama, a uz desert pio se Prošek Antona Katunara iz Vrbnika s otoka Krka. Domagoj Trusić je i odličan barmen, pa je za kraj ovog posebnog ručka odlučio pred gostima izmiksati 'Espresso martini My way' i to od likera od kave nastalog od Hug&Punch kave, džina, likera od naranče i tajnog sastojka kojeg je dodavao pipetom. Ovim hladnim, blago pjenušavim i aromatičnim pićem završen je odličan, poseban ručak hrabro spojenih sastojaka koji daju nove okuse, čega su željni pravi gurmani, vječito u potrazi za novim kombinacijama.
