Ivica Kostelić: “Vjerujem u instituciju braka”

Ove sezone na snježnim padinama njemu nema premca. Ivica Kostelić vozi svoju na­jbolju sezonu ikad… U samo mjesec i pol dana čak se šest puta popeo na posto­lje i postao vodeći skijaš svijeta. I dok je za vrijeme skijaškog kupa Ivica u karanteni, ekipa Storyja imala je privilegij biti gost u Innerkremsu, gdje je naš najtrofejniji skijaš trenirao tek dan prije ut­rke u Garmisch-Partenkirchenu.

Nemjerljivi životni uzori “Moji roditelji su u braku trideset godina. Dobro su se skužili i savršeno funkcioniraju. Tata je malo freak, a mama je blaga i to je dobra kombinacija” Story: Sada ste, naravno, koncentrirani na skijanje. Ali zašto si ne dopuštate barem malo veselja, opuštenosti? - Ne, ne itekako sam veseo. Ali ne mogu si do­pustiti baš ni previše veselja ako mi je cilj biti prvi na kraju sezone. Ovo je sve super i odlično, ali treba ostati fokusiran do kraja. Story: Jeste li nakon koje trke i zaplakali od sreće? - Bilo je to veleslalomsko zlato u Alta Badiji, onako jednim okom. Iskreno, nisam nikad zaplakao od sreće osim u Torinu.

"..započnem s bluesom..."

Story: Mislim da je Ante Kostelić pustio suzu radosnicu ove godine na Sljemenu... - Da? Alta Badia je za mene nekako bila posebno draga trka. Ali i Kitzbühel... Story: Smetaju li vam kalkulacije nekih med­i­j­a kada kažu da ste u Schladmingu pobijedili zato što su vam zvijezde bile naklonjene i zato što su Raich i Grange odustali. - Ne, vrtim svoj film i ostalo me ne zanima.

Story: Što vas iskreno može izbaciti iz takta? - Ozljeda. Story: A kritika? - Da, kad mi kažu da sam nacist. Story: Kako to utječe na vas? - Pogodi me do boli. To nije bilo kakav trač, nego teška osuda. Story: No sve je to iza vas.. - Hvala Bogu. Nije bilo nimalo ugodno, naročito kad ti se prilijepi laž.

"

"...završim s funkom"

Story: Što vam otac kaže kad vam mjesto izmakne za 00,5 ili 00,7 stotinki? -A što će reći?! Takve se stvari događaju. Ta­k­vi su bili i Sljeme i Wengen. To je igra stotinki, stvar sreće. Može vam skija jače zagrabiti u jednom zavoju ili vas štap lupiti po skiji. To ne možete predvidjeti.

Story: Treba vam još 1000 bodova da biste osvojili prvo mjesto u Svjetskom kupu. - Prema mojoj procjeni, treba mi nešto više od ti­suću bodova do Globusa. Dosta hrabrosti i od­skijati do kraja sezone pa ćemo vidjeti.

Trenuci opuštanja “Ako nisam dobre volje, sviram blues, a onda završim s funkom, a to je pokazatelj da gitara popravlja raspoloženje” Story: Koliko god ste brzi na stazi, imam osjećaj da se više ne zalijećete, da ste ipak oprezniji. I sami ste bili u Kitzbühelu kad se Albrecht teško ozlijedio a još uvijek je u komi. - Uvijek se malo štedim u brzim di­sc­iplinama zato što se skijaši koji su se ozljeđivali to znaju. A u slalomu se dosta riskira, pogreške su sastavni dio slaloma i nitko nije imun na to. A kad je o Albrechtu riječ, to je toliko strašno da nemam riječi. Story: Tko vam prvi čestita nakon dobre vožnje? - Prijatelji, obitelj... Story: I djevojka Elin Margret Arnasdottir... - I Elin... Story: Vaša majka Marica i djevojka Elin ne pu­tuju tijekom natjecanja s vama. Ovdje u In­n­e­rkremsu, na treningu između dvije trke, samo je vaš otac Ante, a vi ste u karanteni. - Da. Tijekom sezone bavim se i razmišljam samo o skijanju. Za Božić imamo dan ili dva od­mora. Nema odmora ako voziš sve discipline. Dobivate jedan ili dva dana za putovanje s mjesta na mjesto, i to je to.

Iako često svira, kaže da još uvijek nije skladao pjesmu za svoju Elin.

 Story: Kako uspijevate održati svoju vezu? - Trudimo se. Story: Što vam kaže djevojka, prigovara li? - Ne. Mislim, kaže ponešto, ali sve shvaća zato što je i ona bivša skijašica i sportašica. Story: Čula sam da komunicirate i na engles­k­om i na hrvatskom jeziku. Vi je učite hrvatski? - Da, pomalo. Ali išla je i na tečaj h­r­vatskog jezika. Story: I kako joj ide naš jezik? - Odlično, talentirana je za jezike. In­ače studira engleski. Story: Jeste li ponosni? Govorite li i vi islandski? - Naravno da sam ponosan na nju. A ja i islandski nismo baš na ti. Nj­i­hov je jezik još kompliciraniji od našega. Story: Elin je često u Hrvatskoj kada vama nije sezona. Planirate li uskoro kakav zajednički odmor na Islandu? - Ne vjerujem. Osim ako ne odem na prvenstvo Islanda u skijanju u travnju pa ostanem s nj­om još koji dan. Story: Nakon dosta vremena razgovarate o djevojci. Čini se da vam je veza s Elin čvrsta i stabilna te da ste doista sretni u ljubavi... - Da, sretan sam. Lijepo nam je.

Story: Na neki način vodite vezu na daljinu. Jeste li ljubomorni? - Ne. Ako nekog voliš, onda valjda imaš i povjerenja u njega. To je najviša razina ljubavi. Story: Sve je to u redu, ali vas nema kod kuće po dva mjeseca. Znate onu, daleko o očiju, daleko od srca... - Ovisi kakva je tko osoba. Možda bi bio ljubomoran kad ne bi bila u pi­tanju Elin koja mi ne daje povoda za tako nešto. Story: U svoju djevojku imate potpuno povjerenje? - Da. Story: Odlično svirate i pjevate. Jeste li već skladali kakvu pjesmu za svoju djevojku? - Joj, nisam (smijeh). Story: Pa kakav ste vi to romantik? - Čini se loš. Za sada sviram samo provjerene stvari.

Story: Gitaru nosite sa sobom i sada je u vašoj sobi u Innerkremsu. Što ste danas svirali? - Još ništa. Ali ako nisam od volje, krenem s bluesom, a završim s funkom, što je najbolji po­kazatelj da gitara popravlja raspoloženje. Story: Ne trebaju vam drugi stimulansi... A pijete li ikad alkohol? - Ne, rijetko. Možda dvaput godišnje. Story: Jeste li se ikad u životu napili? - Da, u Torinu nakon noćnog sl­aloma. Ako se baš negdje m­oram opustiti, onda je to zb­o­g slavlja nekih važnih stvari, a ne zato što volim alkohol. A olimpijska je medalja bila važna stvar. Story: Često naglašavate da još ne planirate brak ni djecu iako imate 29 godina i da namjeravate skijati do 2014. Dakle, sve je isplanirano samo kad je o skijanju riječ? - Ako me zdravlje posluži, to bi mi bio neki cilj. A onda idem na Mljet u podvodni ribolov, da­leko od svega i svih.

 Story: Kad ćete raditi male Kosteliće? - Kad dođe vrijeme za to.  Cijeli intervju možete pročitati u novom broju magazina Story

Razgovarala Astrid Werbolle Snimio Dražen Kokorić