Jedan od najpoznatijih domaćih vizažista Boris Čavlina, koji posljednjih dvadesetak godina živi i radi u Beču, često se vraća u Zagreb, u čijem je centru smještena njegova škola šminkanja Ministry of Beauty. Story: Prije desetak dana, u suradnji s Koz­mom, uljepšali ste 30 maturantica za njihovu maturalnu večer. Kako je došlo do suradnje? Počeli smo sa stavom koji imamo u Ministry of Beauty - demokratizirati ljepotu, jer ono što mi smeta i vrijeđa me jest diskriminacija koja se događa naspram žene. Profesionalno radim najčešće sa ženama koje stoje ispred kamera, ali isto tako imam prilike doći u kontakt s ‘normalnim’ ženama. Sa svoje strane kista ne vidim razliku jer su sve one žene s istim nesigurnostima i istom željom da se osjećaju ljepše i bolje. Fama da je ljepota privilegija bogatih i slavnih, neopisivo me iritira. Ljepota je pravo svake žene i jako mi je drago što se rodila suradnja s Kozmom, koji širokom ponudom i prihvatljivim cijenama ženama omogućuje da bez goleme financijske žrtve investiraju u sebe. Story: Kako ste otkrili da je šminkanje najbolji način za izražavanje kreativnosti? Svatko od nas kreativaca nema izbor, nošeni smo instinktom koji nas vodi. Oduvijek sam bio fasciniran ljudskim licem i tijelom kao instrumentom koji ima veliki potencijal stvoriti vizije ljepote. Lice koje je različito i neponovljivo, fasciniralo me još u djetinjstvu. Story: Jeste li se bojali neuspjeha? Uspjeh je nešto relativno. Netko tko tu diskretnu karijeru koju sam napravio gleda izvana, može to nazvati uspjehom. Mislim da je čovjek uspio ako živi svoje snove i time uspije zaraditi svoj kruh. Može li se njegov rad vidjeti u novinama ili na televiziji - nevažno je. Jedna od mo­jih najboljih prijateljica, priznata balerina u Berlinu, cijeli je život u kiosku željela prodavati novine i danas kaže da će to napraviti nakon završetka karijere. To je apsurd, ali svatko u sebi nosi svoj san. Ako sam ja sebi, radeći ono što volim, uspio zaraditi za život i nisam bio prisiljen sjediti u nekom uredu, mrziti sebe i druge oko mene, onda bih to smatrao osobnim uspjehom, a sve ostalo je nevažno. Story: Koje snove još imate? Imam želje, ambicije, strasti, vizije kojima težim i na kojima radim. Nakon 25 godina karijere mislim da možda trebam otvoriti novo kreativno poglavlje u životu, jer kreativnost se mora kultivirati i izražavati, što ne mora nužno biti limitirano na kist. Svi mi koji kreativno radimo nikada nemamo mira samo sjediti, što je dobro jer nam nikada nije dosadno. Story: Je li vam ikada dosadilo šminkanje? Ne! Možda bi mi dosadilo da stalno radim na istom licu. Kada odem na posao, uglavnom radim na novom platnu, to je novi izazov i nova žena kojoj se daruje njezino najbolje fizičko izdanje. Ali ono što me motivira i ono što je snaga koja me tjera da radim - jest sposobnost da ženi dâm samopouzdanje koje prije nije imala. Mislim da je to posao i najveći cilj make up artista. To samopouzdanje ostaje i nakon što ona navečer skine šminku, jer kada bi moj posao doista trajao onoliko koliko traje šminka, ne bih bio dobar vizažist. Kada žena dođe kod mene, želim da se nađe u jednoj oazi mira i da barem na trenutak zaboravi na stres. To je jedino vrijeme kada može steći snagu i krenuti u dan, kakav god on bio. A kada vidim taj osmijeh koji joj nakon make upa spontano pobjegne, tu iskrenu ljudsku reakciju, onda sam beskrajno motiviran da radim još više i bolje. Story: Je li nekada izostao osmijeh? Kada se to dogodi, prestat ću raditi. Story: Jeste li ikada vidjeli lice i niste znali što napraviti? Ne, mislim da je to stvar instinkta i istodobno poznavanja evolucije ljepote. Tvrdim da svaka žena ima barem jednu lijepu crtu na koju treba vješto igrati kako bi ona postala fasci­nantna. Daleko je važnije biti fascinantan nego lijep. Banalna, geometrijski proporcionalna ljepota ostavlja me ravnodušnim, jer nešto što je jako predvidivo, prema mom mišljenju, prosječno je i dosadno. Story: Koje su vas žene fascinirale? Radio sam sa ženama koje su fascinantne upravo zato što njihova neodoljivost, karizma i apsolutna čarolija ne potiču samo iz njihova dara ljepote, nego iz nečeg unutarnjeg što se ne mijenja bile one našminkane ili ne. Jane Fonda; u nekoliko riječi: karizma, intelekt, smisao za humor, autoironija, psihičko zdravlje. Ona je jedna normalna osoba neopterećena vlastitom veličinom. Potom, čarobna, jedinstvena Josipa Lisac - taj intelekt, njegova dubina i širina te unutarnji senzibilitet jednostavno vas ostave bez teksta. Veličina njezina talenta, vanjština koja je postala njezin zaštitni znak koliko i njezin glas, ni približno nisu ono što ona kao osoba posjeduje. Briljantna žena s kojom sam godinama radio jest princeza Gloria von Thurn und Taxis, o odlikuju je intelekt, kultura, normalnost, spontanost. Imao sam privilegiju i sreću upoznati fascinantne osobe koji žive iza tih poz­natih lica. Još neke od njih: prekrasna Natascha McElhone i simpatična i draga Courteney Cox. Možda su to moje najdraže koje čuvam kao najljepša profesionalna i ljudska iskustva. Story: S kime biste voljeli raditi? S Madonnom jer mislim da iza te žene, njezina manijakalnog ega i kreativnosti stoji jedan monstruozni intelekt. S mladom i genijalnom Lady Gagom, koju vidim kao odličan utjecaj na mlade ljude. Žene i osobe općenito, koje su u onome što rade dosegle savršenstvo. Ti ljudi vas zaduže, a ja se teško mogu odužiti nekome kao što je bio maestro Pavarotti ili Elton John koji vas zauvijek obogate kad vam acapella pjevuše u sobi s nekoliko suradnika i prijatelja. To je privilegija. Volio bih zahvaliti Meryl Streep, Jessye Norman, Kiri Te Kana­wa i Marizi na inspiraciji koju mi go­dinama daju. Ne da mi se raditi s nekim razvikanim zvijezdama jer što imam od toga ako se kao čovjek ne obogatim?! Story: Na što ste najponosniji? Što sam u industriji koja se temelji na principu inovacije, rotacije, odbacivanja svega što je iole staro i konstantnog posezanja za nečim novim opstao 25 godina te da mi ljudi i klijenti i dalje vjeruju i cijene me. Razgovarala Maja Šitum Fotografije: Antonio Bronić/Pixsell