Gotovo svi ljudi su anksiozni u određenim situacijama i u kontaktu s određenim ljudima. Normalna anksioznost nas motivira i pomaže nam u prilagodbi, potiče na razmišljanje, planiranje i oprez, dok se patološka anksioznost javlja iako nema opasne ili prijeteće situacije. Maria Benin, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, govori o razlikama među njima, kao i o razlici između straha i tjeskobe, ali i kako si u konačnici pomoći.
Strah i tjeskoba
Simptomi anksioznosti identični su simptomima straha, otuda često izjednačavanje straha i tjeskobe. Glavna razlika između njih je postojanje realne opasnosti u strahu i očekivanje nekog negativnog ishoda u anksioznosti, gdje realne opasnosti nema.
'Na primjer, mi smo na ulici i primijetimo da auto juri prema nama i da postoji realna mogućnost da će nas udariti. U ovoj situaciji čak je i poželjno osjetiti strah koji će nas upozoriti da moramo nešto poduzeti, skloniti se što prije. No, ako smo na ulici i nema realne opasnosti, nego očekujemo da će nam se nešto loše dogoditi, onda govorimo o anksioznosti', objasnila je za Kurir.
Gotovo svi ljudi su anksiozni u određenim situacijama i u kontaktu s određenim ljudima. Većina studenata će biti zabrinuta kada izađe na važan ispit, mnogi ljudi će biti zabrinuti u određenoj mjeri kada idu na prvi razgovor za posao, kada imaju važan javni govor i slično.
Anksioznost nije uvijek štetna i nepoželjna
Normalna anksioznost nas motivira i pomaže nam u prilagodbi, potiče na razmišljanje, planiranje i oprez te sprječava ponovno izlaganje neugodnim i bolnim situacijama. Ova vrsta anksioznosti je pod kontrolom pojedinca.
'Patološka anksioznost se javlja iako nema opasne ili prijeteće situacije, ometa funkcioniranje osobe te dolazi do neprimjerenog razmišljanja i ponašanja. Patološka anksioznost nije pod kontrolom osobe', objasnila je.
Intenzitet i trajanje anksioznosti varira od pojedinca do pojedinca, te ovisno o situaciji. Svi simptomi koji se javljaju kada smo tjeskobni imaju za cilj da nas zaštite od opasnosti, a budući da realne opasnosti nema, nemaju nikakvu funkciju. Ovi simptomi nisu opasni, samo su vrlo neugodni.
Kako si pomoći kad smo anksiozni?
1. Fizički se smiriti
Prvo što biste trebali učiniti je fizički se smiriti.
'Pokušajte za početak skrenuti misli sa simptoma i smiriti ubrzano disanje uz pomoć jednostavnih vježbi pravilnog disanja - neka udisaj traje nekoliko sekundi, a izdisaj nekoliko sekundi i ponovite to nekoliko puta', savjetuje psihologinja.
2. Psihički se smirite
Nakon što se fizički smirite, bit će vam lakše početi razmišljati racionalno: 'Ne mogu umrijeti od anksioznosti, samo je jako, jako neugodno, ali ne i nepodnošljivo! Ne moram zaustaviti anksioznost i ona ne moram odmah stati'. Samo pustite to.
'Koliko ste puta 'preživjeli napad anksioznosti'? Zašto mislite da to sada nisu mogli učiniti? Ovo su pitanja koja vam mogu pomoći, za razliku od onih koja počinju sa 'Što ako...?' To su pitanja koja vas dovode do tjeskobe, jer imaju za cilj nabrojati što vam se sve "strašno" može dogoditi', naglašava psihologinja.
Za anksiozne osobe preporučuje se učenje tehnika opuštanja, joge ili meditacije. Mogu pomoći i brojne knjige za samopomoć ili grupe za samopomoć koje okupljaju ljude sa sličnim bolestima. Ako vam to ne pomogne, preporuka je da se obratite psihologu, psihoterapeutu ili psihijatru.
