Još mu samo dvije godine nedostaju do slavlja velikog jubileja, a legendarni kreator vina koje je demokratiziralo vinski svijet i dalje ne miruje. U vinograd više ne odlazi raditi, no i dalje savjetom aktivno sudjeluje u radu svojih vinarija Grgich Hills i Grgić vina te je inspiracija brojnim kolegama
Izvor: Grgich Hills Estate
Dvije godine nedostaju Miljenku Grgiću da proslavi stotu. U četvrtak, 1. travnja, imao je 98. rođendan. Jedan bod nedostajao je njegovu cabernet sauvignonu iz 2012. do savršenih 100 na ocjenjivanju Vinskih zvijezda 2016. godine. Od 2014. do 2018. to je bilo najopsežnije ocjenjivanje vina s hrvatskog tržišta, a meni je taj cabernet sauvignon bio prvo vino kojem sam dao 100 bodova. Ocjenjivanje je bilo "slijepo", nije se znalo što se pije, a ni ja nisam znao gdje bih tom vinu koji bod skinuo. I nisam bio previše euforičan jer su mu i ostali ocjenjivači dodijelili između 98 i 100 pa je prosječna ocjena bila "skromnih" 99 bodova. Kušali smo to vino ponovno 5. travnja 2017. kad je Miljenkova kći Violet došla u Zagreb. I tad je bilo gotovo savršeno.
I dok smo mi bili oduševljeni crnim vinom, Miljenko Mike Grgich svjetsku slavu stekao je 40 godina prije bijelim. Chardonnay Chateau Montelena 1973. jedino je vino u Nacionalnome muzeju američke povijesti Smithsonian u Washingtonu među 101 izloškom koji su stvarali vinsku povijest. Taj chardonnay pobijedio je na Pariškoj presudi, slavnom ocjenjivanju iz 1976. godine. Osam francuskih ocjenjivača, Amerikanka te nedavno preminuli Steven Spurrier, koji je godinama bio predsjednik svih komisija na Decanterovu ocjenjivanju, najvećem na svijetu, kušali su 10 crnih i 10 bijelih vina ne znajući što u kojem trenutku piju. Po šest je bilo kalifornijskih vina, a po četiri francuska, crnjaci iz Bordeauxa, a bijela vina iz Burgundije. Među crnima najviše je bodova dobio cabernet sauvignon 1973. kalifornijske vinarije Stag’s Leap, a među bijelima chardonnay vinarije Chateau Montelena iz iste berbe. Glavni enolog Montelene u to je doba bio Mike Grgich, sitan čovjek iz mjesta Desne pokraj Kule Norinske u dolini Neretve. Miljenko Grgić je 1954. iz tadašnje Jugoslavije otišao u Njemačku. U džepu je imao 32 dolara, a na glavi francusku kapu, koju i danas nosi. Četiri godine potom skrasio se u Kaliforniji gdje je postao jedan od vodećih enologa.
Po odlasku iz Montelene s američkim trgovcem kavom Austinom Hillsom osnovao je vinariju Grgich Hills Cellars koja je danas jedna od najpoznatijih u slavnoj vinogradarskoj dolini Napa. Već prvom berbom chardonnaya, bila je to 1977., vinarija je u Chicagu 1980. dobila priznanje za najbolje vino među 221 uzorkom na dotad najvećem ocjenjivanju vina od te sorte na svijetu.
Grgića su vina 2008. uvela i u Kuću slavnih vinara koju je godinu prije osnovao Kulinarski institut Amerike radi “odavanja priznanja zaslužnima za razvoj kalifornijskog vinogradarstva i vinarstva i svjetskog prestiža kalifornijskih vina”. Oskara restoranskog biznisa, kako Amerikanci nazivaju nagrade Fondacije James Beard ljudima koji su najviše utjecali na američko ugostiteljstvo dobio je 2018. U objavi o dodjeli velikog priznanja pisalo je i njegovo puno ime Miljenko, a ne samo Mike, kako ga u SAD-u zovu.
Miljenko Grgić je Poljoprivredno šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisao još 1949., a diplomirao po povratku u Hrvatsku, 1995. Imao je 72 godine i postao jedan od najstarijih diplomanata u povijesti našega Sveučilišta. Fakultetu se odužio osnivanjem zaklade čija su sredstva namijenjena studentima vinogradarstva - vinarstva na zagrebačkom Agronomskom fakultetu koja najboljim studentima plaća višemjesečne boravke u kalifornijskim vinarijama.
Miljenko više ne ide u vinograd, barem ne raditi, ali u podrumu i dalje savjetuje. Pariška presuda (Judgement of Paris) naziv je knjige koju je napisao George M. Taber, jedini novinar koji je pratio najslavnije ocjenjivanje vina na svijetu. Najveći dio knjige posvećen je Miljenku Grgiću.
O uspjehu kalifornijskog chardonnaya snimljen je i film “The Bottle Shock”, koji je kod nas vrlo nespretno preveden kao “Dvoboj vinara”. U tom se filmu, međutim, Mike Grgich ne spominje. Među producentima je bila obitelj Barrett, u čijem je vlasništvu Chateau Montelena, koju je jako razljutila odluka Miljenka Grgića da ih napusti, a posebno da osnuje svoju vinariju. Zato su ga izbacili iz priče.
Vinarija Grgich Hills Estate ima oko 150 hektara vinograda na pet položaja. Uzgajaju crne sorte zinfandel (crljenak ili tribidrag kod nas, primitivo u Italiji i kratošija u Crnoj Gori i Makedoniji) cabernet sauvignon, petite sirah, merlot, petit verdot te bijele chardonnay i sauvignon blanc. Rade 13 vina u tri kvalitativne kategorije, a kod nas se mogu kupiti crnjaci od cabernet sauvignona i zinfandela, te bijela vina od chardonnaya i sauvignona koji zovu fume blanc.
Miljenko Grgić je 1996. osnovao vinariju i u Trsteniku na Pelješcu. Odlično je vodi Krešimir Vučković, a rade plavac mali i pošip od grožđa s najboljih položaja Pelješca i Korčule. Oba su vina među najboljima u Hrvatskoj. Grgić je na Pelješcu uveo dozrijevanje vina u bačvicama, što do tada nije bilo uobičajeno. Plavac mali time je dobio mekoću. Još je važniji doprinos pošipu. Prije Grgićeva dolaska zadruge su od te sorte radile masovna vina. Grgićevi ljudi posvetili su mu pozornost koju zaslužuje, a brzo su to slijedili i drugi mali vinari. Danas tako imamo desetak pošipa koji mogu na svaki svjetski stol.
